28. stu 2007.

Eksogen eksplicite

Heppiend i katarza na putu uhode me,
i niciji nisam,
vec zadugo...
djevojka na koju alibiram
moje je moralno iskusenje
atribucija zla,
zal vremena i prohujala zivota...
kafanski diskurs,
fakinsko intelgibilno
pisanje vulgarnosti,
u kojima zivot vredjam,
retrovizore proslosti pune mita i mitova...
Tebi ljubo moja
ljubim stopala,
uvijek usput o tebi mislima
u kasne sate,
do odaja u kojima sama oplakujes nevrijeme,
cekas da dodjem bilo kako
iz magle sucuti i da te poljubim,
zudno toplinom srca,
i srce da raspukne od radosti.
O, ponoru moj,
bezdani i leleku
moja blizino sumnje u najezdi,
vjero moja i zakletvo moja,
povesti mog ludila,
srbrena ogrlico vjesala
bozanska misterio neomamljiva,
koplje li si na koje srce mecem
u zadnjoj noci robovanja..
.

Korzo-Farsa


Lijepo sam se obukao i namirisao
danas je korzo gradom,
uz rijeku
setaju ljubavnici
i doci ce ona...
Otkrit ce lice i pokazat mi oci,
i dotaknut cemo se....

U ocima i u prstima njenim
sarm leptira
Moj svijet dajem za njenu ljubav,
i ako nas netko otkrije
tajna ce puci
i san u zacetku...

Danas je korzo u gradu
mirisu djevojke na jabuke..
Koliko li tajni krije ovo stablo kestena
iznad nas,
da li su njegovi plodovi ukusni
i pitomi..
dotakni mi koljena kaze ona
i zaplaka........

26. stu 2007.

Slutis li?

Slutis li da dolazim
ti znas puteve mog lutanja,
odlaske i moja vracanja
ima li me u tvojim snovima il’ na javi,
u mislima
volis li me tu,
i kad me ne vidis i ne cujes…
Ja evo mastam opet i juce sam i danas cu,
cekam te,na istom mestu
Na kraju porazenog dana
s mirisom ugasenog zaborava…
Umisljam da smo u kolibi
u brdima kraj kamina,
opcinjeni mirisima,
U dojmu veceri ove ushiceni,
ti divlja i neobuzdana
obrisom senki koje lelujaju zidovima
pratis me njeznostima…
ko pucketanje vatre u horu crkvene katedrale
nizu se sokovi strasti...
Nasi nas uzdasi prate pomesani s blagim osmesima,
Dodirni mi kolenima kazes mi...
ljubi mi ledja,
ljubi mi trbuh…
govoris sapatom,
njeznost rijeci budi leptire
oni leprsaju nasim telima.
Voltaza rijeci kao kroz minska polja smrti....
Poznajem iste uzdahe iste vokale
Mi podati do ludila u grcu obljube,
tvoja latica ruze pulsira
reka krvi u nama tece potocima
jedno na drugo ustucemo,slatkim bolom…
Uf, kako te znam u masti mila do izdahnuca,
da te dizem na prestol mojih zvezda ljubavnica
s andjelom te poredim,
s pticom feniksom
na prestol moje vatre i vode,
samo da znas…
opoj kao iz sna valovima nosi nas,
a ti me ljubis
i mi na njima plesemo nasu igru
kao kroz vasionu,drugim svetovima
u ritmu tvojih lepih kukova,sve se odigrava,
zapaljeno nebo gori,
odsjaj plamena,u ocima,
izbruh magme medj nogama,
izliv strasti ko` dosuta casa belog vina pijancima,
ti plaha ko kosuta,ustreptala,uzdrhtala
nasa tela na svakoj pori znojnim kapima orosena
tvoje grudi nabujale ko vocka prezrela
bradavice ocvrsle i bockaju lice,
saraju mi grudi mlecnim putevima
usne ti ovlaz dodirom na mojim usnama
pale vatru do usijanja
gorimo ko vatra u kaminu,
gorimo nocas ko nebo moj andjele!…

Vansebljenje(u zanosu strasti)

Na kapiji dvorista

u zemaljskom raju basta

i ti s tovoram opijuma,kose i tjemena..

Mosus vaginalnog mama

u noc davanja i uzimanja

u kolicinama kliskosti lijepljive..

Trend oralne amnezije,

ambis ponora i uzdizanja,

mjerenje u kilometrima nase ljubavi

u hotelu sa 5 zvjezdica,

zatim u casama A`maro vina

i opijanjima..

I sve se to proteze,seze u nebeska prostranstva...

Stigma ludila i osmjeha

u vinima,suceljavanje ocima,

u razmjeni drazesti i pogleda,

beonjace kvrcaju u leukocitima,

i zapljuskuju nase pohote u naletima..

U prekoracenju strasti

nazivas me pogrdnim imenima

budem idiot i ljubavnik,pa opet idiot..

Faktografija fakta,impresija bez kraja

jeza u prozimanju iluzija..

Onda mi opet tepas atributima njeznosti

u kojima se topim,

budem tvoj torero u rezignanciji grubosti,

mijenjamo uloge jahaca pocesto

i dotle cak

dok nam uzdasi ne zamjene ocekivanu nadu,

a koljena ne omeksaju..

Nasa tijela po zidu u sjenama

igraju povampiren pir najezde,

silinom pokreta nasih kukova

mene u sebe uvlacis htjenjima do maksimuma

u grotlo pentracije bola i strasti

a onda se odvajamo od nasih tijela,

u dusu andjela pretvoreni,

letimo visoko i iznad neba...

Uvertira de varios libros

U pojmu naziranja sumnji

klati se nas dan i predvecerje

na terasi u uglu pohote izmedju sucuti

ivice razuma mrenom slepila prepletene,

uvertire s osmehom ispruzenih dlanova

u oku zud znatizelje..

Kafanski diskurs

tvoje koleno eregon spajanja

nevazna prica bez pocetka i kraja

u pogledu razgolicenja ispitivackog

kao u areni ringa istrajno suceljavanje

istrazujes moju uverljivost postupaka,

svaki moj pokret i treptaj oka neka nakana

govoris tiho i vibrira eho opoja...

Onda uzdasi nam sevnu podrebnicom

praceni antracitima

gomila preskocenih pitanja

ceka na sutrasnji dan tusiranja

kad nam se spolovila i mozak ohlade,

pocet cemo sve iznova.....

Ah, Hellen

Nista.....! I ako te uzalud voljeh
opet osjecam kako je uzbudljiva tajna
sunca na izlasku,i na zalasku u suton takodje..
Tvoje vrele butine i vlazno medjunozje
uzdasi koji znaju da lome unakrsno
u kutku moje sobe...ukocen pogled,
nista nije vise isto jebiga....

...........A vrijeme ko stalo smrznuto izmedju dvije ljubavi,
one sto prodje i ove sto dalazi,
opet se radujem sarenom leptiru,purpurnim bojama proljeca,
onim magicnim lazima opoja,
kojim si me opijala...
I opet ja u predvecernjim pjesmama zakrvavim,
ispred mene zvuk cvrcka,zavicaj izranja,
iz oka osuncani proplanci,mater s mlinom u ruci...
kao mjesec postajem podlozan mijenama...
...A ti pricas da me volis obilno,
i slova ne zalis na mene,

u mailovima
cjelivas me rijecima obljube,
govoris mi romanticnim jezikom
i sve postaje nekako neobicno na svoj nacin...
Ah Helen!

Rupa u memoriji

Znam ova te noc odvodi od mene
survas prasumom neta strahotama srama
seksas se s intelegentnim softwerom
drkadjije mamis u tajne imaginarnih noci,
cin znatizelje na cirskuskoj zici pohlepe..
Ja, kao vrtlar nebeski u mrezi
sacinjenoj od rijeci,
usidravam snove,
samo puste snove...
Nikotin mi do grla dosao
i gusi me nepoverenjem,
onda pokusavam da nas povezem
telepatijom,nevidljivim zicama,
i sve propada,
biva bezuspjesno vec u startu...
U varci da vrijeme stoji i ceka,
nalakcen na nadanja,
preprijecila si se bujicom rijeci
i nedas sebi,
u mozgu kosmar i stradanja...

Od srama, pozutjelu citam golotinju...(Udove zene prodaju orgazme u bescijenje)

Nevican ovolikom bolu, uzmicem,
tvoji odlasci pa vracanja,
u iskri rose na paucinama
tik uz bacen pogled s prozora
po mjeri iscekivanja
lede se moja nadanja...

Pelin plemenkinjo,staza gorcine
beznadezna tisina,spokoj prenociste
ljubav mrtvim poljupcem trosi se u atome
noc smrzava psa na lancu
brod zaankeriran za nebo jezdi,
udar ptice u coravu noc odjeknu
list zaleprsa zemlji i pade
vode u milion kapi padose sa zvijezda
rodi se golo jutro
apokalipsa je na pragu....

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena...