Crne misli pokadkad

Noc se predomislila
i pocelo je kisiti
bitisem u gredi zapovjedi
koracas zamnom vlakom zebnje
u okrilju noci
corsokak
pred popis sumnji ovih vremena
incijale kolijevki notiram
crnom olovkom
srdzbu zemlje
golgotu okova,
na raspecu
sve popisujem lijepo...
tebe mila izostavljam
u lavirintu novog vremena
al pamtim jos dane zestokog progona,
djecije oci u marame bola zamotane...
Evo deseta jesen se kruni
sve isto
brazdi se lice mojih nadanja
nova se djeca radjaju bez grijeha
novi se nozevi ostre za nova stradanja...

svadbe deseto ljeto
s ustaljenim redoslijedom
i smrti takodje,decenijama,
iz magle u maglu misli zaplicu
da li sam jedini zasjenjen oblacima....???

O, tjelesino iznosena
duso prazna,dal trula?
Ceznjo vjecna putniku neumorni....

U trenutku njeznosti-njoj

Poslusaj me,
i zagrli uzase cvrsto
Obecaj
da te nece noc sakriti
U sebe
I zatamniti svojim mrakom
U meni si
Saljem te vjetru
I vracam sebi
Cujem tvoj glas
u zraku te osjecam
Slicna si blagoj noci
i doticanju zvijezda

Skrivas se gola u meni…

Obecaj mi
da jedno je nebo
I u njemu ti
Prema tebi vode svi moji putevi.
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosis u sebi…
Budi mi sunce i njegov sjaj
Plavet neba budi mi
Jutrom kap rose
na ruzama majskim
Al opet neka te prema meni
Vode svi putevi
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosim u sebi…

Nemirna sjecanja jesenjih dana

Danima evo
tovare boli vucem
Ispijam gorke kafe
cemerom zasute zaredom
Trag tvog prisustva pratim
promicanjem u slicnim bicima
…U sredistu putokaza nasih zebnji
knjiga i pismo u njoj...

Od sjemenja pa nadalje,
sto smo posijali
nikli su listovi pozutjeli
prije zakletve.
Tamo stoji obecanje na njeznost,
i vjernost
u krvi dato za vjecnost
u noci kad smo pilali
trupla nasih golih tijela..

Jos me rezu sumnje po srcu
Hirosima sjeva pred ocima...



Onda me besana i umorna
Bojila si u plavetnilo svoda
Zavezivala mi oci crnom maramom
Na sebe oblacila bijelu haljinu
Malo providnu i mirisnu
Cuvala nam mrtve straze
Bjesnih roditelja i
Crnih snova..

Juceranji dan
U brazde proslosti zaoran…

Ne,ne spominji mi lazi i zakletve
Kojima sam te zednu
Zudnjom pojio
Na izvorima strasti i uzitka…

Ne govori strepnjom straha
Izgubljena nado moja…

Ispokajano moje kajanje
Nado, nedaco i nesreco,
Nek su ti oprost od svih sveceva
Svi grijesi meni naneseni
Neka te cuva stotinu vila
Od svih vjetrova ,
ove jeseni.
.....a mene zaboravi!

Amsterdam

Amsterdam, Amsterdam
grad izgubljenih puteva
milion rukava
ljudi bez obraza.

U magli ispuhanog dzointa
u pogledu zabludele ubojice
nema više snage
nizašta, nema života.

Pogledam u izlog sexmuzea
sve to nije više važno
lica su bez tena
nema krvi u žilama.

Ajde dušo odmori malo
pa uz pratnju Morisona
savij vec jednom taj prokleti papiric
nek poletim kad ne mogu da živim.

Ubijenim pogledom
ne vidim više od malog izloga neba
jel to zaista nebo
ili opet sanjam?

SVE BIH DA ZA TE UČINIM

Moja duša kao na ledenici
blica i iskričava,
crno svetlo na kraju mrlje...........
obasjan između svjetla i pepela,
pokopan u besmisleno svetlo
jučerašnjeg dana.........


a tvoja karizmatičnost tka nit,
kroz tebe ludost,
dok se stiščeš uzame...
Hoćeš da ti pričam šapatom,
rukom da ti držim ruku,
prstima da ti dotičem latice ruze..

Hoćeš s tobom da idem u nocne klubove
da ti kupim cigare,
i date lažem namjerno,
cile da donesem u ponoć,
sve da dam do posljednjeg eura
s pin automata,
hoćeš da se igramo pravljenja
djece od krvi,
tražiš da ti pričam romantičarskim jezikom,
i svaku misao da ti objasnim romantično.....
Kao da ćemo u finale bez ikog sami
nas dvoje igrati ovu igru..

Tamo ovamo trčati,
što više to bolje.......
Od dubina Afrikanskih
do Thaic bašte
s mandarinama,
preko Karipskog mora i nazad
noćim dugo,
bez
da posjetim majku u mislima.

La fantazione sex erektus

Postavimo sve kako treba
i na svoje mjesto,
zapalimo svjetionik stida
pridji mi duso grudima,
skinimo odore srama
gledaj me u dubine zjenica,
nek nam pogledi budu
utoka dvaju rijeka.
U pratnji tvojih uzdaha neka se utopim...

Zudno naricanje ko iskidan plac u paramparcad..

Alhemija mirisa,
haoticna stihija
sklad i ne sklad nasih tijela..

Zateceni u ehsumaciji sna,
vodis me na vrh Olimpa
i tu si uzame utisnuta,
put kojim hodimo
prate nas nase sjenke po zidovima,
i zidovi bruse tisinu omame...
Budi uzame,
i dalje budi uzame...

U kisi znoja obliveni,
kao u ponoru bezdana
u buri vjetra i lavina
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

Uz vrisku koja sjece utihlu noc
u ovoj sobi
jecaj jos strasnije i jace
budi ubjedjena da je vrijeme stalo,
i orgazam prijeti da razum potopi,
ljubi me ljubi,ljubi...

U rijeci znoja obliveni,
kao u sunfu bez dna
u buri vjetra i lavina,
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

Noc u celiji

Cudno koliko te volim
u nadolazecoj misli i tisini
nocas,
za kratko budem sav tvoj
onda misao mi zaledi
i pogled zastane objesen o zidu,
i tako trajem i trajem neko vrijeme,
vrijeme u nedogled,
niciji i ni zasto moja draga...

U naricanju nacinjene nepravde
koja me obuzima
tijelom cijelim,
nema one zari,
nema ceznje o kojoj smo pricali,
a koju inace osecam
kad mislim nate...
Ovo ovdje sve je drugacije
i put osjecanja se mijenja,
i strah da te imam,
i strah da te nemam,
isti je...

Milo moje nek` mi te opet
tu u krugu zacaranom,
i Bog neka je s tobom i sa nama
jos samo u tebi trazim spokoj mira,
nemir da otstupi
kao iskusenje svih preokreta,
ove kise i magle,
sivila jesenja,
da suncu ustupe nebo,
ti da mi dodjes,
oci da ti ljubim crne,
dusu da mi cjelivas rijecima ljubavnim,
da mi pricas nesto i nevazno...
bilo sta da mi kazes..
bilo sta....