23. velj 2009.

Secanja na uzvrelo leto(u zalivu Pirana)



Prepunu tragova lutanja
cekat cu te na izvorima
snova
kraj upaljenih neona sete
da mi dodjes gola
u pustos utihle noci
s muzikom
nagomilanih strasti u njedrima
s mirisima tvog vrelog tela
uz blagog vetra cuv
da skines kamen,
srsljen sa srca
i pocnemo bas ko u snu
iz recnika skrivenih tajni
nasih mastanja
iz najdubljih dubina
dodirima po najinitimnijim delovima..

Ljubit cu ti usnice skoljke
drazicu drazi draziti...

Doci cu
jasuci na beloj ptici
pravo u zagrljaj
tragovima tvojih lutanja
u krvotok razvodnjavanja
gde si najtanja
umnozavat cemo strasti cezljivim pogledima
u mislima i na delima
da nas ne prekrije mrena zaborava
podmitit cu svest laznom nadom
vidike horizonta razvuci ko slikarska platna
ko oktopod vremena nek bude
srusena medja medju nama...

Doci cu kao i onog leta
kad su u zalivu Pirana
izmuzali Bogovi nebo
po nama
kad se je rusila kometa sna
mokri do koze
kad si ga srcem primala...

..Jos pamtim
vlazne otiske tvojih butina
na vrelom trbuhu
trske uzdaha u zanosu suma
na napustenoj plazi
obilatom vatrom noseni
stampedom strasti
orkanom zanosa
minskim poljem uzdaha
praperjem neznosti i stidnih vlasi
tako dobro si mi ljubila
delove zamrlog tela
ozivljavala me
uz pljusnuce poljubaca
sisala spolovilo uzvrelo
klecalo je koleno pameti
titrali ko trave vetrovima
drhtalo nam srce u preponama..

18. velj 2009.

Irreparabile za Maju Libre



Promatram te u trenucima
najtananije reakcije milovanja
oci ti sjaju bljestvilom belog porculana
tvoje spolovilo dise
ko hidra bacena talasom mora na pucinu
pupoljak ruze nabubren sisem
igram se nasom pricom ljubavnom
fantazmagoricnim snom
demonizmom
prstima ti otvaram lati
purpurnog maka i ljubim ga
od riznica oziljaka do uzdignuca zrtvovanja
zateknuti u krhkosti mazenja...

A ti bi da me se odreknes
iz kurtoazije, Maja Libre
koji apsurd i nesreca
trazis da ti vratim proleca
i osuncane proplanke
poredis s kvazi pesnicima
i odrices moje pesme
logoreje bolnog naricanja
koju pevam o ukletim ljubavima
kao nasa
u svojim himerama mucnina
i uznemirenja...

sve u ceznji strasti
naletima pohote do besnila...

Blistav kad si blizu strasnog zagrljaja
kad si tu sve prestaje da boli
u gustari mraka u pasivnom mrtvilu
sunce zasja
s kojim se kadkad zatecem
na fetvama naseg duha kad zapalis vatru
u tudjim naocarama mozda si izopacena
u seksualnim prohtevima
u mojim nisi
iz detalja ljubavnog meteza ko slike secanja
na nasu ljubav
prozimanja,
spolovilom prodiranja do srca
sad evo lutam mislima za tobom
kao razbojnik noci,
kao vojnik na strazi s izgubljenim geslom
kao osveta ostavljene zene
kunem i bacam bombe pretnje
na mrtve sjene...


Plave salvete u mojim djepovima
kult estetskog kanona
lep osvrt
eho Prevera uz partiju saha..
bojim se da ne preteramo vulgarnostima
a davala se mladim poenterima
slepim elanom kucke
koji su krv tvoju svezu sledili
pitomim poljem rascvalog cveca
i o tom pevala
nezasita vracala mi se
na drilovan nacin kakav se danas neguje
po trgovima ljubavi u velikim gradovima
u Veneciji Rimu ili Tokiu na primer
upisivala se
vatrenim stihovima stihije
nemilosrdna poput prirode
kud si stizala srca si kidala
mladim ljubavnicima...

A mene,
predelima uobrazilje milovala
alhemijom sna ticalom maste
neovisna sizea u sutone
tamo u nekoj prestavi za kaskadere
po narudjbi djavola tek tako u dokonosti
licemerno bez obzira
mene kvazi pesnika lazno volela...

U odrazu njenih strahova za Maju Libre

Taj pohod tebi kroz cistilista strasti
kao put raja preko zemaljske baste
zarila si iznutra kroz asimptote pohote
priblizavala mojim logaritamskim tablicama
siguran u kordinate tvojih cula
zaranjao u utrobu tvog vrelog tela
u tebi rastao do svemira
poluglasnom fatumom uzdaha
orgazmirali u trenu zaborava
gubili se u najlepsim vrtovima raja
dok su nam tela nasa van svakog prostora
najzescom vatrom gorela....

Jos miris tvog spolovila na mojim prstima
otisak topline na dlanu vecan...

Govoris mi o pobedama i porazima
neprimerno u trenutku davanja
kao da se obracas homonkulusima
a ne zivim ljudima
meni koji te voli danima..

Ne,Maja Libre
djevo svetlosti devicanske
andjele moj,
ne spaljuj secanja u vatre zaborava
ne likuj smutnji ameba pred kisu,
ne kroti uzalud um
tvoji su strahovi izlisni,
tvoj jeb nenadjebiv
vatre bludila izgaraju razum..

Tvoje noge obruc oko mojih ramena
usne med na mojim usnama
ruke tvoje omca na grudima
artemija vrhunca, plutoni srca
gard kukova gamom uzdaha
strahove razara...

Uvek iznova
nosis me cudnim svetovima
odana poroku bluda
moja nacakarena cakana
moja vila,sapcem ti
u glasovima nezaborava
Hemofrodito ludog Eunuha...

14. velj 2009.

Zatisje oluje

Oprosti Maja Libre
naidju tako dani bez veze
i masta stane na putu do tebe
leva strana mozga zariba
a misao zakoci u rascepu reci...

Evo me pred crnom tackom rukopisa
povorke lepih zena u crnim sagovima
srce u tintu umacem
setim se naseg vremena
tople majske kise
i popodneva tvog talasanja tela
setnje prvom proljetnom travom
predvecernji pev cvrcaka
cekanje u kome sam bio Ti,
a ti bila ja
i ti kao srna uplasena
od mene bezala...

Al cuvam to posebno
jer volim nase tajne
orkane tvojih neznih izliva
plavicasta jutra nasih budjenja
sapate na jastuku
usnule tvoje dojke
na mojim grudima
bradavice od zelantina
tvoj umilni pogled izmedju pramenova
talasaste kose
moj hir kazanove...

Bez obzira na moje strasne nalete
i jebuzljivo bice
ceznju leptira u rano prolece
vernost psa i domacina
ljubav majke i deteta,
sve u meni bude
al zaledi,
usmeri maglenim oblacima
sapne u mislima
rascepi u srcu
tada ni njoj ne pisem
sto me je osam godina dojila
izvorom zivota
prenosila preko nabujale reke
i cuvala od divljih virova
a ti nisi ni dana
zamnom ceznula....

Budem ti zato cutljiv i sam
ocima param umukle zidove
dusu ukrocujem inatom
tisinom se obuzimam do nesvesti
klatim razum na ceznjama strasti
ljubim te iz miloste...

Kadkad se ko iz magle opet javis
kao danas sto si prosla
srcanim venama
kurcevita i zanesena
podkrepljena cudnim genima
slicnim mojima
slomis me i odes
uzmes srce a telo zapalis
pre toga razum mi
bukvalno rasturis...

12. velj 2009.

Pianissimo za Maju Libre


Skidas belu providnu haljinu
kolaz devicanstva, oaza sunca
oltar bozanstva
prolom pohote s visine vrhunca...

Biljeg vragolija na tvom telu podrhtava
Maja Libre
mladezi po grudima posejani
belina u sjaju jagnjece koze
poljupcima prebrojavam
utrnula cula
linija trbuha osencena
do tacke svemira
i sve me tebi vuce
ko hidra nemira
neznosti u ocima
bljestvilo srece..

Pripitomljena uz moje uzglavlje
istresas gluve samoce uzdasima
dodirima tkas uze sna
kroz predeo uzvrele maste
lutajuceg neona..

Na tvojim grudima netopiri uzvreli
ostavljam uzdahe za uspomene
poljupce usisavanja
u recnik zbunja tisini mora
nasoj deci blagostanja...

Distinkcija rekvija za Maju Libre

Pises mi da si obavijena zivotnim maglama
smernicama ceznje
utjelovljena u rascep iskusenja
da ti je krv uzvrela
od telesnog i dusevnog bunila
i da si
kodirana kultom pepela
ugasena u jeku plamena..

Znam, Maja Libre
te bodiljkave zice tabua
i hiljade inijeh srda
sto stoljetnih godina cekanja
da niknu vrhovna cula
u plisanom telu
kroz poglede iskrivljene
na sve strane sveta
svi su te precutkavali
nijekali da postojis
cak u kamenu
dok si ti delila samocu
na osami pescanih dina
i trpela zest
sa rekom i horizontom
odgonetala zagonetke nabujalih strasti
osluskivala munje i divlje vetrove
kisnih jeseni
kradomice bacala bombe osmeha
sizofremim udvaracima
skrivala tajne mojih vrelih pogleda
u haljine sudbine...

Mjehuri sapunice

Bila si gotov tu na rubu sna
donosio sam ti vrelo tijelo
poljupcima sumne oblake kise
po vratu
rasipao strast
vodao svjetovima delirijuma
pracen deliricnim dobosima
u srcu,
a i ti si
u ekstazama bludnicenja urinirala
po meni
medju nogama sline razvlacila prstima...

Kad su te svi ostavljali stajao na tvojoj strani
ti si me bockala zaokama uzasa
ljubomornim scenama
pred ciklusom usirene krvi
trpeo ubode,
cak i kad si dusu uzimala
i krala osecanja tanana
deo srca ledila ledom....



Zapisivao sam ceznje o tebi
opsluzivan oralno vrhunski
sad te
opisujem i cutim hinjski
nema te nigde ni u pojmovima
maloumnih reci
krotke i sazete u ekstaze
s crkavicom bola u grudima
nema te
ni na kapijama srama
razapete nesanice
crkvenih junferica
ni u putu odbjeglih cekanja
ptica selica
na razgranicenju jave i sna
ni tu te nema
u sloganima mojih pjesama
nigjde te nema..

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena...