6. lip 2010.

za Maju Libre u plava jutra


Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja u nama golotinja
do pustog nistavila...

i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
.....i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !

( ovu poemu posvecujem dragoj pesnikinji iz Sapca Maji Milovanovic,ona mi je i njen stih inspiracija pa sam ovu i jos nekoliko poema ranije napisao njoj)

Maji Libre u trijemu otudjenosti


U raskosi kosmosa,
treperi upaljena sveca,
majsko jutro u casi kristala,
pogled
kroz perspoektive,
u mojoj basti posustala masta,
u
mracnom trijemu otudjenosti,
opipavam svoje slutnje...
....i zakleo bih se da
sam te cuo u simfoniji proljeca,
tvoj glas iz beskraja bola padao
je po meni
stajala si na obali nebeske reke
sva cezljiva u belom i prozirnom
i mirisala na na narance....

Iz sna ( za Maju Libre)


Iznad Hegelijenske spirale
koja nas deli ko noc
mracnih tajni
izmedju tvojih i mojih usana
konstanta bolaa....

daljina poradja jutra
uvek nova
u nasim bakljama ociju
skeniran horizont sna
budi se u nama...

da li ces doci u snu
da li ces preci te skrivene omame
sto
mi te drze nocu nesanu
gdje je zivot rob,
gdje su htjenja pustinja.


..................Iz zemlje bez imena, dolazim. Ko kci zla, koje ne poznaje stajalista. U mojim nociima toplo i hladno se naizmjenicno mjenjaju, svjetlo zvjezda krece se brazdom neba, krugom bez kraja. Cudoviste smrti vreba me katkad na platnu iluzija koje je pocrnjelo, i iz njeg dzavoli me progone, da ubiju...

Zivot ... Ja se prepoznajem iz drugog zivota,napokon ... Drugi svijet, druge baste i cvjetovi ... Ili ni vi, ni ja jos uvijek ne postojimo ...Slutim Darwinove teorije evolucije, nude mi plesacicu veoma prigodnu, na putu do sutnje ona se smijesi omamljivo...
Ratovi,zene , bol, rastanci, suze, slabosti, lijecenje rijecima, u zemljama stranim i hladnim, gdje mi srce spaljuju vise puta na lomaci... i vise od svake boli je prestalo boljeti...
...moje tijelo okruzuje njen osmjeh napokon..... Haljina joj sija ko raskosno perje pauna od radosti....ljubav, ko opojno pice kristalnih casa,drazi iz njenih ociju cure sladunjavim kapima.. ... Da li pjevati u srcu labuda fasciniran njenim sarmom i drazima ?
Glava mi naslonjena na njeno krilo, topla i golicava radoznalost, sapat vjetrica,njeni uzdasi,otkucaji njezina srca, ona nikada nije imla seks,...sapuce tiho ... Da li to uciniti? .....
Ili je opet u pitanju biljka koja nista ne govori,.... blud, miris sekreta, cipkasta krizantema uklijestena medju nogama.. ...
Ja sam fascinirano dijete u njoj, u njenim ocima,i pokretima, ona dise mojim plucima... i plesem ples bez razmisljanja, na tepihu sna lijepi zeleni odrazi ... dijete pod kisom poljubaca, sklanjam joj nevine ruke s ociju i brisem ljepote nasih osmijeha ljepljivih od blata na nasim licima.
Nesalomljivu ljubav i ovaj put cu ponoviti...pa sta bude...

Dopusti mi, i skloni svoje ruke ... Dijete u meni, vec desetljecima, saptala je u tisini svoje molitve ...

Dopevavanje sa poetesom Natasom Ignjatovic


Ostace pusti nepovrati,
oblaci placni srecu ne slute:
Nikad ti srce necu dati
al ipak vecno volecu te...

i znam da ces tako umilna snena
procardat oblak snova i maste
za nista draga,u vraziju mater
u nemom vremenu dzehenemske baste...

cuteci tako osecanja preka
sto uvek svrate kad noc naumi
a mene neces ni izdaleka
osetit kako se kamenim...

Dodji i budi vecita plima
i zadnja ruza kad stane cvati
Stopi sve suze sa osmesima
nece nas jesen sa ceste zvati.

al nemoj da budem u nizu bola
putnik zalutali sto te je snio
raskosnu, a ljubec vrelu
sokove tvoje mladosti pio....

23. tra 2010.

Put Arizona 1996

Znas sta, Andrica treba
kao sveto slovo citati,
bar jednom godisnje
da se osvijestis, prosvijetlis,
da se ne zaboravis
posebno,
Ex ponto i znakove pored puta,
a i zavirit u prekletu avliju,
Bogami
a i Selimovic je tu dobar
Dostojevski da skontas kako to genijalci rade
meni je Raskoljnikov sveti lik
udzbenik psihologije
sta je to sa mnom
knjizevno vece bez nje....

Sam za stolom
zeljan da progovorim svojim jezikom
i da taj jezik neko razumije
od Tuzle do Sarajeva
mogao si knjigu ispisat
tako je tada bilo od 'Arizone" na Loncarima do Tuzle
to je tek nezaboravno...

Jos se rat nije ni zavrsio,
a na Loncarima duty free shop,
krmad i jagnjad na raznju,
tablice i iz svih entiteta
divlji autobusi, ojadjeni putnici ,stradalnici....
ne znas u ciji ces upast,
medj cete, balije il ustase
ja uso u jedan,
kad neki mlad vozac...

Ulazi nena u dimijama i pita ko vozi 'ovi avtobus"?
kaze momak, ja neno
ma nemoj se ba, samnom zajebavat
ko vozi ovi avtobus
ma, ja bona neno
ma dje ce jetim vozit voliki avtobus kaze nana?

Ja se tresem od straha,
ne znas kod koga ces zapast
u picku materinu
poslije 10 godina u Srbiji, hastra me
al. cim ja to cujem,
ja ne zatvorim usta do Tuzle
a balije u tuzlanskom zooloskom vrtu,
nadile majmunima imena Stjepan i Stojan
prica mi mlada srpkinja
tako ceto i ustasa u istom kavezu...

Cure umotane u marame,
a moji mali Pomoravci, Svemirci, Sarajlije
(klinci, mali, u svijetu odrasli),
sve uglas;Sta je ovo bre bolan babo?
a cijela carsija zinula u nas!
....ma sad mi je sve to smijesno,
a onda je bilo i naporno....

3. velj 2010.

Nezadrz



Opet si nocas u snu mi bila
sliku adrenalina u krvi mijenjala
davala se pa otimala vrelim igrama
u erupciji orgazma stenjala...

Drazicu drazi drazila
nezadrz pohote na prstu drzala
u kupatilu pod mlazevima
skoljku s biserom milovala...

Namjestala svoje vrelo tijelo
s grcem strasti na usnama
divlja ko tigrica u stepama
bludnoj masti se predavala...

I sve kao da sam bio tu
skriven u toplim kapima
slivao se sredinom tvojih ledja
na put medju nogama..

Ti si me zudno ispijala
dok je mi koljeno klecalo
silno se na prst nabijala
kao da je spolovilo...

2. lis 2009.

Ponela si me oblakom strasnog bunila

U ocima pomracenje
nista ne ide bez tebe
u nadolasku adrenalina
domini prepocium puca od nabreknuca
ushicenje uspinje nebu
tvoje uzvrelo telo u bujicama strasti
istim zarom s istim rananama prozima
s toplinom koja me zatice uzdrhtala
pomesali smo i krv i razlike
razgoliceni cesticama bluda
disemo kao pred paklom
vrelim zrakom ljubavi......

i ko zreo nar pukla je stvar u pesmi...

A tvoj pogled sravnjava neverica
tamo na crvenom horizontu purpurnog neba
gde u krletci i krilu ptice sojke
sa tvog vidika
od blagosti do zudnje
vreme nestaje...

U tom pomahnitalom ambijentu
u stvarima i pojavama
jedino oportunost nas spasava
pojave sve govore
a mene boli glava zbog neobuzdane fantazije
formulu srece resavam u tvojim ocima
ovaj put na slikama u mastanjima
zbog tih lepih usana strizem usima..

a zavesa nikako da se podigne…
iz nasih skrivenih tajni u kojima cekamo ljubav....

....... ti, gle! jos ne spavas
zora ce zazorit i tvoj obraz mulatkinje
ljubit ce zrake sunca kradom
kroz membrane tvoje sobe
balzamiran pogled u sanjalackom odru
ko da gledam
obavijena mirisljivim opojem libida
obolom ceznje snovima savladana
pred pozarom strasti utihla
a ptice opet na tvom prozoru
tacno u zoru za nas dvoje
u horu pevaju odu svanuca...



Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena...