Na domak maste

Probao sam da ti napisem pjesmu
koju sam na umu danas imao
ljeto u pastelnim bojama
na nekoj tacci merdijana
nas dvoje u oblacima s pticama
pa zagrljeni u cvjetnim vrtovima Raja
Andaluzija,Spanija,Nadagaskar
sunce na domak nasih dlanova
blagozvucne rijeci u pticijim pjesmama
nigat fever je naslovio
i pukla je misao napola
i pjesma se raspala...

i nisam uspio da ti docaram
taj osjecaj ko plam
jednostavno nije se dalo,
i pjesma je na putu
od mene do tebe umrla
kao kad se zauvjek
odvoji dusa od tijela...

I u toj verziji pjesme
u kojoj si danas bila vatrena
na domak maste
na putu do kuce
pesma je na cesti umrla...

Kroz sjene sna

Uz malo rijeci
prepuna casa
dok noc klizi s planina
tajnama punim straha
a obraz rumeni nad izdajom tijela
koji si na sebi ponijela
...noc preostala guta refleksije sna
i oponasa kucanje sata
nebi li me zabrojala
onda se pogled i misao prostru jugu
u istiom piru i istom smjeru
s istim zanosom i tugama
razdjevicava jutro
ti spavas mila tijelom
ko koritom rijeke
grozis se psecijih govana
rasutih na putu sna...

Suicid

Jebala mater ova civilizacija
arhiktekti i njihova arhiktetura
kad je naopako nek kola idu kud su krenula
Oni i dalje nek grade avenije
siroke ceste s velikim kucama
neka se karaju u Metropolitan orgijama
vjencavaju na Twiteeru
i zive u vilama...

Sve ima svoj pocetak i svoj kraj....

Jebala mater ova civilizacija
s nocnim klubovima i gay paradama
monetom ko Wall Streetom od karata
gdje svakog sata,padal se pada....



A moj barbarski narod s Balkana
ni zasto ne mari
i dalje konjskim repom guslaju
u kucama od gline ratove cekaju
ostre nozeve i rakiju piju...

Blazenstvo sna

Kroz mastu uranjam u blazenstva
s tobom
u razvratu hirovitom
hinjis se i gola i bosa
na mene
vrat mi kusas gorecim usnama
tvoj pogled me pripitomljava
blazenim ocima
a jutro svlaci gujinu kozu
i razvlaci pamet venerin brijeg
samo srce se cuje ko nakovanj
dok odoljevam tvojim kusnjama...

Ko pamtivjekovi miris se siri
tvojim grudima...

Bezprizorni konjorep ukraj sna
kao rosea u kupinama
svanjava zora
a prisojne basce mog djetinjstva
s pcelama
sviraju violoncela...

Ujudurma svetaca

Djeca nasih iluzija
u krvavom snu
s spricama otrova...
i sanjam mrtve poglede
luckih radnika
bliski i daleki istok je Tu
kao na dlanu
inkubacija mrava
na svjezem mezarju
a ispred i iza nas
nemocan stvoritelj
digao ruke
mi bez strategije
lutamo oblacima draga
u zamrsenom krugu
nigde kraja...

Suncici Jergovic(umjetnici iz Beograda)

Otvori me u sebi,
razgrni korov od bola,
vodi me kroz nasa srecna vremena,
i sve cu ti dati
od krvi do ludila
u mojim venama,
tijelo sto sifrira
tvoja ruka
podno mojeg trbuha,
i budi tumac svjetova
gdje ljudski um obitava...

Sjecanja na Sonju (ispovjest stihovima s novinarkom Nermanom Begagic)

Sve mi nekako ko u kratkometraznom
filmu prohujalo
Indexi su svirali po kafanama
ploce s Dzuboxima
ko sporeti na drva iz Smedereva
cekao sam pred Drvenijom,
Nermana
u super riflama iz Trsta
u francuskoj kapi ko legendarni Ce
i vodio je na carsiju na cevape
kod Haseta
u Hotelu Evropa platio 4 sata mazenja
za 250 dinara,jednokrevetna
polovna tarifa
vatrenog bludnicenja
konobar mi je kroz prste progledao
cijelu noc,vjerujte
a i bio je skolski drug
iz osnovne
Ezan nas budio sa munare Dzamije
tacno u pet
a danas kad se sjetim svega...
carsije,
Begove dzamije i mirisa burekdjinica
casopisa koje sam usput kupovao
Mali Koncil i Islamska Misao
na trafici pred Husret Begovom medresom
i citao u kafani Kosevo s profesorom
medicine na Bjelavama
nas dva
opijali se i filozofirali satima
o nebitnim stvarima
nju pratio u stan kasno nocim
u Djure Dzakovica pod mostom
a voljela me je duze i vise znam tacno
vise nego Peru Zupca njegova iz Ljubljane Svetlana
moja je Sonja bila vjernija
krila me od oca oficira JNA
danas gledajuci na you tube festival narodne muzike
na Ilidzi, osamdeset i neke,
Slobodan Lalic je pjevao
poznadoh je u pozadini kako u fokloru
Ive Lole Ribara, zaplice oro nogama
znam sigurno da je ona
njeni su koraci bili ko vjetar necujni
pogledi krotki uzbudljivi
njeni su pokreti tijela bili ko grane izbeharane
grane od jorgovana na vjetru
a oci ko dva ugljena u vatri
a i mirisala je na tu biljku sigurno znam...
..........................

To jutro u vijecnici dok si cekao u redu
da ostavis kaput
pala sam
na tvoj pogled
I .. Nestala

Topio me miris tvoga znoja
muski vonj koji
se uporno uvlacio u
sve kutke siromasne studentske sobe
bez grijanja

Prikazivao mi se izmedju teorema Euklida i
strujnih kola
Braninih

Trcala sam na sastanke kao luda

znajuci da ce proci

da nece
ne moze
biti
da traje
duze od te
Sarajevske
raskosne zime
sto ledi i izmaglicu
i tragove dok
si me
uz oskudnu mjesecinu
ljubio u kapiji
komsijine kuce
i grijao promrzle ruke
na mojoj kozi
ispod
djempera

A ja se rascvjetavala
i nestajala

Za tebe

autori: Nermana B. i Andrej R.