U predvecerje

Nikud osim prema snosaju
ne vodi ovaj put
vjetar u krosnji divljeg kestena
tvoj grlo dosaptava drazesti
i opija magija vrelog tijela
s pticijim cvrkutom zacet suton
roje se zvijezde u tvojim ocima
u predvecerje penjanje u oblake
s poljupcima od tresanja
kovitlanje razuma
u zamahu pomjesanih uzdaha
krila ponikla
stisnuti jedno uz drugo
na vunenim oblacima
od galaksije do galaksije
zacarani ljepotama s andjelima letimo
u kosi miris cvijeca i polena
iz zemlje na kojoj nicasmo bujno...

Na domak maste

Probao sam da ti napisem pjesmu
koju sam na umu danas imao
ljeto u pastelnim bojama
na nekoj tacci merdijana
nas dvoje u oblacima s pticama
pa zagrljeni u cvjetnim vrtovima Raja
Andaluzija,Spanija,Nadagaskar
sunce na domak nasih dlanova
blagozvucne rijeci u pticijim pjesmama
nigat fever je naslovio
i pukla je misao napola
i pjesma se raspala...

i nisam uspio da ti docaram
taj osjecaj ko plam
jednostavno nije se dalo,
i pjesma je na putu
od mene do tebe umrla
kao kad se zauvjek
odvoji dusa od tijela...

I u toj verziji pjesme
u kojoj si danas bila vatrena
na domak maste
na putu do kuce
pesma je na cesti umrla...

Kroz sjene sna

Uz malo rijeci
prepuna casa
dok noc klizi s planina
tajnama punim straha
a obraz rumeni nad izdajom tijela
koji si na sebi ponijela
...noc preostala guta refleksije sna
i oponasa kucanje sata
nebi li me zabrojala
onda se pogled i misao prostru jugu
u istiom piru i istom smjeru
s istim zanosom i tugama
razdjevicava jutro
ti spavas mila tijelom
ko koritom rijeke
grozis se psecijih govana
rasutih na putu sna...

Suicid

Jebala mater ova civilizacija
arhiktekti i njihova arhiktetura
kad je naopako nek kola idu kud su krenula
Oni i dalje nek grade avenije
siroke ceste s velikim kucama
neka se karaju u Metropolitan orgijama
vjencavaju na Twiteeru
i zive u vilama...

Sve ima svoj pocetak i svoj kraj....

Jebala mater ova civilizacija
s nocnim klubovima i gay paradama
monetom ko Wall Streetom od karata
gdje svakog sata,padal se pada....



A moj barbarski narod s Balkana
ni zasto ne mari
i dalje konjskim repom guslaju
u kucama od gline ratove cekaju
ostre nozeve i rakiju piju...

Blazenstvo sna

Kroz mastu uranjam u blazenstva
s tobom
u razvratu hirovitom
hinjis se i gola i bosa
na mene
vrat mi kusas gorecim usnama
tvoj pogled me pripitomljava
blazenim ocima
a jutro svlaci gujinu kozu
i razvlaci pamet venerin brijeg
samo srce se cuje ko nakovanj
dok odoljevam tvojim kusnjama...

Ko pamtivjekovi miris se siri
tvojim grudima...

Bezprizorni konjorep ukraj sna
kao rosea u kupinama
svanjava zora
a prisojne basce mog djetinjstva
s pcelama
sviraju violoncela...

Ujudurma svetaca

Djeca nasih iluzija
u krvavom snu
s spricama otrova...
i sanjam mrtve poglede
luckih radnika
bliski i daleki istok je Tu
kao na dlanu
inkubacija mrava
na svjezem mezarju
a ispred i iza nas
nemocan stvoritelj
digao ruke
mi bez strategije
lutamo oblacima draga
u zamrsenom krugu
nigde kraja...

Suncici Jergovic(umjetnici iz Beograda)

Otvori me u sebi,
razgrni korov od bola,
vodi me kroz nasa srecna vremena,
i sve cu ti dati
od krvi do ludila
u mojim venama,
tijelo sto sifrira
tvoja ruka
podno mojeg trbuha,
i budi tumac svjetova
gdje ljudski um obitava...