30. ruj 2009.

O zemlji Mariji reci





rastrkanom planinskom selu medj Semplavom-sada Preboldom-i Trbovljem,govori autoru Brezinkarjev Tona,postovani Reski seljak



Tu ,gde pevamo,
jos za jednu dvolitru mozes dati,ako hoces
isao sam u skolu kao deran.
Tu je,covece,bila nasa skola.
Dokle je bilo jos stogod zemlje i nesto dece
drzali smo ucitelja.
Sad-sta ces sa skolom kad nema ni dece.
Pa smo u ucionicu postavili sanak.
Bilo je nekih petnaest poseda.
Toliko.
Drugo je bilo...

Ti ne mozes znati kakav je nekad seljak bio Zavrl.
Pa Pocivalnik.
U svoje vreme imao je Pocivalnik tu u brdima pet jarma volova.
Zvajgar na Zvajgi bio je lud za sumom,
sad mu iz pekare zena bljeska guzicom,
cestar mu je do kuce dosao.
Sve se brzom odvija;streje polomi sneg,jablani podivljaju,
bez gospodareve ruke propada vrt
i bez coveka-U Kladnikov zabran pogledaj-cak,i studenac presusi.
....Kladnik je malo ispred Peskra.No,tamo nikoga vise nema.
Laznik je bio posljednih pet godina sam u kuci.
Sam je i umro.
Kod Jesenika-nista nema.
Podbregar,Kovce i Vrhar-nijednog vise.
Pepel, Kralj i Jamsek i pod Jelencarjevom stenom Jelencar:
sve zapusteno.
Pa kakav je aris vozio Jelencar na strugaru!
Tu kod Smrekara sve se zatrlo.
Plecnika u Stisku je stislo.
Znas valjda gde je goletska Micka?
To je tamo gde je golet Kovce.
....Tamo nikoga vise nema.
.............I jos dalje,unutar Hladne doline,skoro pod Mrzlicom,
tamo je Steflak-bio.Pa Igrisnik na Kalu,
njemu su jos Svabe sve popalile.
Pa tu Pevckov vise nije.
Na toj strani kod Fojta,Grmadnika,Stora sve je prazno.
Petnaest nas je jos,ako prebrojavas.
....Sada se ipak probijamo sa sepertina u dolinu,
sempavska gospoda se u kolima voze u planine u lov,
.......tu, do mene,mozes doci autom,a i sta ces;
nas Toni je s mopedom lani...poginuo.
Nani je dole,u Sempavlu,isao u fabriku.
Kad umrem sa starom,i nasa kuca
ostat ce slepa...

13. ruj 2009.

Dragani Vukovic (pesnikinji iz Sapca)

Da,bas gde li je ona
govorila mi je da je srecna
onda opet s gestom nehaja
a verovo sam fait-accopoli doista
da je nasla srecu umorna od traganja..

...i zarila je iznutra
govorila o velikim stvarima
brinula za decu prepletena proturecnostima
iz mulja zivota se vadila...

u njenim stihovima sjaj sunca
duge najlepsih boja
nagovestaj harmonije u nadi i snovima..

...ja sam joj govorio o mom ponosu
kojeg kadkad nisam ni imao
o ponorima
panoramu oblaka joj slikao crvenom
o osecajima sravnjenim s zemljom
iz devedeset i druge,
i sve mi je verovala..

...u izobilju iskustava o ponorima i padovima
u hodu lececi zablude
na face booku ko u parku de la Concorde
ljubio je letecim poljupcima
emotikonima krezubim
slao joj mig okom pun zudi
na bunaru strasti docekivao je eksplozivnim recima
najcesce u toplim nijansama
portret joj slikao..

Za Noru Jinjanovu


....e moja Nora
nasi tajni sastanci
u Knez Mihajlovoj
skrivanja od prolaznika
i nenadnih kisa
okrznute tvoje reci nepoverenja
noci obreda s njeznim sadrzajem..

i danas nakon lakovernih nada
i godina
koje sam uz tebe sanjao
evo iz vrline duse uzdah se prolama..

..a moglo je sve jednostavnije
moja ludjacka ljubav i mladost
moja vrela krv
u tvojim drhtecim grudima
lavirint sna kojim si me setala..

..danas na nekoj zatvorenoj salonskoj prestavi
na otvorenoj sceni
cini mi se s pravim pistoljima
reziseri obradjuju motive ubijanja
i tebe zatekoh tu...

25. srp 2009.

Dezertirali iz zbilje (za Anastasiju Rudger)


Ocito kasnimo Anastasia
tumarajuci u dilerijumu sna
a znam do mene je,
nije do tebe
evo mi dusa ranjena
svirepi bol umnozava ocaj
u predkomori srca
a u zacaranom krugu oboje nas
obavija dim...

...kao sivu pavitinu na tarabama
Norveske jeseni
kad si me prvi put u nebo ponela strastima
kraj jezera lomila uzdasima
kipila strascu po butinama
a kisilo po nama celo predvecerje
do sutona
hestia sna jos uvek
kolebljiva
a u srcu himbera gorcine...

ne znam danas zbog cega tako.....

a voleo sam te preko..

....put na kome smo posrtali
da li zbog daljina
ljubav sto nas je nosila oblacima
prastanja i cekanja ko vecnost duga
u malim trenutcima
sve se je srusilo u zlocudnom vremenu
nemiri su nas lagali
tvoja strast klijala u greh
vrelom krvlju
uvek kad smo skupa
tacno u preponama
klica nicanja pulsirala...

10. srp 2009.

Gluhoca vremena u nama



U skracenosti vremena
ta hipokrizija sto nas razbija
lazna skromnost iz zenita ociju
za nekolko godina
prezivjesmo sve
ala minute...
masa neiskusenih uspomena
vec je obavijena paucinama
probali smo razlicite izlaze
tu i tamo teturali do ovog vijeka
niko kao da nas nije ni vidio
u prolazu
u kadrovima vremena susretali smo
lijepe lazi i krvave istine
nadsvodili jeziv ponor
pod paklenim tempom zivota
a tko zna,
jel to bjese u borbi za svojim himerama???

A ja sam i nasamo koracao
u ogorcenju i mraku pesimizma
u bezizlaznosti bez putokaza
u groznicavom izgrizavanju muda
dijagnostiku deziluzinirao u gustari mraka
u sudaru s zbiljom pucao unakrsno..

U nesnalazenju u prostoru i vremenu
kinjih svjetova
ponizenja cutao u sramoti zuluma
i zbog bezglavog bespravlja
u holokaustu duse umirao tiho..

5. srp 2009.

In statu nascendi za Gloriu




Svu noc sam laktio osame
na svom pendzeru
kad bi se ti pojavi u zlacastim izmaglicama
stvarao lepezu teznje protiv bolova
snove o tebi skrivao u bijelu hartiju
i kradom zavirivao u pretecu sudbinu
dunjama namirisanu u starom ormaru
opresivan u dubokom traganju
za greskama koraka...

A u prvom redu,
mozda i nema razlike medju nama
isti su putevi mimoilazenja
i ista kajanja..

Mozaici stradanja kvrcaju u odronima
i odnose sve nade
tako nam je malo preostalo vremena
a zajebavala si se
misleci da mladost ima dozivotan sjaj
i sto repriza
a i ja sam se sa zivotom igrao
popis gresaka bezgranican
beskonacnost zavaravanja kajao..

...I pokajnik ostao!

Vjeruj sad evo drhtim kad prilazim prozoru
bojim se da ne cujem voza huktanje
pisak tvog placa na rastancima
daljine na horizontu sto lome srca
zaljubljenima
i jos u meni ima onoga
izmedju strasti i ceznje
nosim otiske tvojih usana
iz dana u dan
u svaku zoru
slike daljina
ljubav kraj malog jezera u parku penzionera...

Sve je to tu u meni ko nekad
i mlad mjesec tajanstvenih zelja
u casama od vina...

Ma mogli smo sve,
to sam vidio u tvojim ocima tad
u kinu Dubrovnik
kad je igrao neki indijski film
kad smo se palili na uzvisene vizije
u dugim poljupcima
pred nama su pucali vidici
vreli vulkani i divlje rijeke
kojih se nismo bojali
a sad izmedju dvije tuge
u pokusaju bjekstva od stvarnosti
plandujem u pogledima sto gube sjaj.
..

20. lip 2009.

Anastasiji Rudger



Anastasija andjele,
slusam Mambo Kings
Beatiful Marija
song koga si mi poslala
pun nekih osjecaja njeznosti i sjete
koji mi kao nektar sladunjavih strasti
curi s usana,
ko Koredjo u Atilopi vapajem naricem
za tvojim drazima.
Ti znas da te sad pohodim mislima,
uzdrhtala tijela,
srca i pulsa ubrzana
oklijevam na rubu
nesigurnih rijeci
sto se krune
s drhtavog glasa..

Taj pogled djevice
vatra oka u slutnji tvog vrelog tijela
u beskraju nadolazece noci
ta krhka stvarnost
u skucenim vidicima
u ocajnickom bjekstvu od sebe
pred izbruhom tvog vulkana,
evo me nudim ti se
pa kako bude...

a moglo je i drugacije
u beskraju lazi da se sretimo
u drugim svjetovima
i nijemo otcutimo poraz
tajanstvenim pogledima..

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena...