Mostarske kise

Kao san

Moj zivot je kao san
ti zivis u mojim snovima
iz kojih se ne rado budim
......ove noci uspostavljam ocekivanja
kradem nade
gradim dvorce i utvrde
do tebe
mudro i cudno neko vrijeme
svud okolo
smanjuje trenutak razmisljanja
kao revolucija dana
rodila si se
iz pepela
i kao snovi
kao poezija
u meni zazivjela...

Vila iz sna

Sanjam kako se iz sna iskrada lijepa i mlada
i poljem crvenih makova trci ko vila
kosa joj rasuta u pramenovima njise plecima
a za njom ide cerga cigana i place violina...

..i trgoh se tako iz sna njezna i topla
pogled me prozoru zaledi u trenu
taj san rasprsi mutni oblak s kisom
i nevidjeh sta bi s dugom kosom njenom..

dok joj za ledjima zrcalo zore krade dah
smaragdno jutro lice joj umiva rosom
u ocima njenim bude se proljeca
cvijeca cvjetaju pred nogom bosom...

Sjecanja na minulo ljeto

Slusam kako se kisa nocas po krovu proliva
nebi ona da ti nisi dosla mislima
i sve gotov ko onomad biva kad smo skupa
ljubili se pod krosnjom maslina....

...Samo sad je zima po kalendaru
zamrzlo srce u minulim mjesecima
al sjecanja mi jos uvijek s kisom nadiru
na toplo ljeto u mome krilu...

...Fotos na kome si sijala od srece
skupa ocistim s mojim ocalima
to ljeto sto varljivo bjese
ko cvijet s vodom, zalijem suzama...


...Roje se misli vrele i sjetne
s kapima kise s krova nadiru
vrate me opet na toplo ljeto
i moju glavu na tvome krilu...

Vrhunac

Nagoni zivotinje mrace nam razume
jedno uz drugo cvrsto priljubljeni
sjedinjeni u tacci kljucanja
plaseci se pada sa visina
cutimo i disemo nemi
skliska i vrela nasa tela
rose mirisima opijuma
i rusi se ledeni breg nasim pokretima
hemunzi pucaju u prah u natezanjima
svaki pokret nazad izaziva strah....
I svaki put igra se scena nepredvidjena
uvertira dodira, noseni kusnjama
oralna manipulacija
pogled blazenstva ko drvo izlistava...
Menja se i put trajanja
u zar sto izgara telo razmnozavanja...

Grohot sna (za Maju Libre)

Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine
s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja
u nama golotinja
do pustog nistavila...

i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !