Erotska moderna poezija: Izmedju slutnji i pohote

Erotska moderna poezija: Izmedju slutnji i pohote

Uplasen sjenom

Pisem ti zlocin mila

u pustosi gubitka

zlih casova

nagazen tovarom teskog vremena...

Juce je besmislica skapavala

na pojilima mojih nadanja..

mrzio sam rijeci istine

prazne rasprave krvnika

bol i jestiv jauk

prazne osude

zavodjenje zabluda

koje kvare istinu tisine...

A vrijeme kusno,

iskusno

kuzno

prokazato,

nestvarno,

nastajanje, nestajanje

i nakana...

Mir,nemir i svemir

sve kad se urusi u dusi..

...Ciju onda toplu odaju

koju Boziju poruku,

ko je taj ciju ljubav tada ocekujes?

Orasje`82-god

Orašje aprila `82 godine,

šetaći korzom ne znam koje ulice,

.....sjedim

i opisujem.....

Lavice trgaju sunce u njedrima daljine,

u meni zebnja zbog zvijezda

koje će izaći i nestati,

pasti i umrijeti......

Čekam te na obljubu

u prekoracenju vremena

s pogledom u nebo,

jorgovani jos mirišu

u avlijama,

zvijezde mi padaju po kosi,

akvarel oblaka spoio horizont

i kukuruzista

pada zadnja zvjezda u valove Save,

pred ocima ne vidim nista,.

ali ti pisem pjesmu...

Kad mi te nema

...Kad mi te nema u snovima

tad sam sam na dnu mojih pjesama

i ljut je okus na mojim usnama

a oci mi prekriva paucina............

.................Sto sve nisam video

i dozivio s tobom,

ramena osjetio razmazena

hiljadu puta odlazio,

pa se vracao....

Kao u zavrzlami sumnji i brojeva,

mnozenja dijelenja i oduzimanja

u rjesenjima uhodio tvoje njezne oblutke kradom,

kao svjetlost kad se pojavi,

pa nestane,

dolazila si i ostavljala nade..........

................Kao grom su ti oci crne

takvu oliju jos vidio nisam

silazila si s tamnih oblaka nocim,

padala kao kisa po meni,

udarala kao munja u srce

vrijeme kao da me je zavezalo uz tebe

u moje boje si se pretvorila,

kao rijeka tekla si u meni,

i sve grijehe uzela mi,

sve grijehe..........

Vangelis-Conquest of paradize je vjecna, a i moja ljubav Silvija.

Silvija pliz, pisi,

pisi mi i stvari ne vazne,

ko je taj kome nocas isplakujes osamu

daleko od mene...

Ciji su svatovi nocas pjevali,

koja je muzika svirala....

...Pliz Silvija, pliz

Oprosti na pospanim ocima

i na svim ludim nocima

sve je ad-acta,

krijumcarenje snovima

od mene do do tebe...

Pliiz,Silvija molim,

moj mentalitet

raskosnost u primanju i davanju

i ovo duse preostale

cuvam samo za tebe....

Odvedi me nekud daleko odavde,

Bilo kud

odvedi me

molim,

zajedno s tobom da umrem...

Pliz Silvija,pliz....

Transformansa

Varalo me je proljece
pogledi nebu i suncu
nemoc nalakcivanja lomila
a ti si se javljala samo
kroz magle,
cutnjama pokadkad...
mene je to boljelo...
Onda sam nasa sjecanja
trazio bosonog svijetom
i lutao
i naglavacke sve okretao
Kada bi ih nadji
u malom mozgu
vracao nas
srecnim trenutcima
bilo ih je
znam tacno,
i cvijet s kojim sam te poredio
boju palete njegove..
sve znam...ko sad!
Vikendom si trazila
da budem samo tvoj
i niciji
da ga ne vadim bez moranja
da zaboravim majku i oca
na samrti
partiju i prijatelje
i sastancenja
Boga i sve svece
sve da zaboravim
osim tebe...
U sumrak stimunga
simulirali smo srodnost
nize nagone
bilo je i zbrke u mozgovima...

Poput ekrazita nasim tijelima
setale su cete mrava
uperenih sablji u nase utrobe
ja sam te branio opipom dlana
i poljupcima
kad je brodolom bola
prijetio potopom
svijala si se uzame...

Na rajskom izvoru iznenada
kalibrirala si inkubaciom u ribu
s planina snijeg se topio u doline
prijetio odmazdom
vrtlog vira te zavrtio u sunf beznadja...
..i nestala si za uvijek!

Za Hannu

Te veceri

stabla su stajala kao sjenke ukocenih dzinova

bez glava

car mraka u azurnoplavim kataraktima

tvoja glava na mom krilu Hanna...

Pricam ti o boju u Bosanskim sumama

ratovi koji se ponavljaju pocesto

iz generacije u generaciju..

Ti bi da manje pricam a vise volim,

a ja ni jedno

ni drugo ne znam

bar za sada, i bez alkohola....

Bura i mecava,led i glecer-dusom,

kako stajati kad sav svijet pada,

a ti to ne osjecas....

Ljubis me silaskom tame u park

kao prvog i pravog ljubavnika,

zelis da sam sav tvoj do besmrtnosti,

guras ruku u moje medjunozje,

traziz toplinu

a vec je voz prosao koga sam cekao satima

sami smo ostali ti i ja

i vejcnost s nama, Hanna...