Izmedju slutnji i pohote

Sanjam jutros
strjeljane snove tiranina
u univerzumu bez bozanske kreacije
biologija poludjela...

Sav svoj osrednji duh ti poklanjam
veceras mila,
ludost i razum kad se spoje
u svemu tome ima i humora,
pricat cu ti sta mi se desilo
prije nekoliko dana
nakautirana mi je poezija..

A ja i ti odgonetamo gravitaciju
misteriozne slike,
pa nas sve uvodi u koheziju racunanja,
alibiram okolnostima mentalnog urusavanja
a inace me je matematika u skoli jebavala...

Narkotizirani tehnosnovima
velegratskih izloga s lutkama
slutimo oboje duhovna stradanja..

U noci tvog prisustva padaju zvjezde
cekam da se porodi tvoja rijec
citam ti psalme mog dnevnika;
Kako demistificirati Rospiju
grimoznu bludnicu
koja me i u snu kad kad bludnici,
i to ti ljubomoru izaziva mila,
tuces me dlanom po glavi nejako
da me nebi do ubila...

Moja ceznja spaja nas u mojim slabostima
prema tebi,
i tebe prema meni,
viseglasje promice tajnom opomenom
naginjes se name laznom prijetnjom...

Znas moje postupke kad istupam...

Po strunama tvog zivota
zidao sam pjescane kule cesto
ti to dobro znas...
i rusio ih kad te ne zateknem s osmjehom,
onda sam opet
spajao juzna i sjeverna mora,
vise puta cak i sunce ti donio s neba
ti si plakala od srece,
pa smo oboje plakali zagrljeni...
govorila si da sam ne zamjenljiv i poseban
da imam krivo spolovilo na lijevu stranu
i lijep glavic na njemu,
da imam mana i da me opet volis ko nikog
posebno....