Kroz sjene sna

Uz malo rijeci
prepuna casa
dok noc klizi s planina
tajnama punim straha
a obraz rumeni nad izdajom tijela
koji si na sebi ponijela
...noc preostala guta refleksije sna
i oponasa kucanje sata
nebi li me zabrojala
onda se pogled i misao prostru jugu
u istiom piru i istom smjeru
s istim zanosom i tugama
razdjevicava jutro
ti spavas mila tijelom
ko koritom rijeke
grozis se psecijih govana
rasutih na putu sna...

Suicid

Jebala mater ova civilizacija
arhiktekti i njihova arhiktetura
kad je naopako nek kola idu kud su krenula
Oni i dalje nek grade avenije
siroke ceste s velikim kucama
neka se karaju u Metropolitan orgijama
vjencavaju na Twiteeru
i zive u vilama...

Sve ima svoj pocetak i svoj kraj....

Jebala mater ova civilizacija
s nocnim klubovima i gay paradama
monetom ko Wall Streetom od karata
gdje svakog sata,padal se pada....



A moj barbarski narod s Balkana
ni zasto ne mari
i dalje konjskim repom guslaju
u kucama od gline ratove cekaju
ostre nozeve i rakiju piju...

Blazenstvo sna

Kroz mastu uranjam u blazenstva
s tobom
u razvratu hirovitom
hinjis se i gola i bosa
na mene
vrat mi kusas gorecim usnama
tvoj pogled me pripitomljava
blazenim ocima
a jutro svlaci gujinu kozu
i razvlaci pamet venerin brijeg
samo srce se cuje ko nakovanj
dok odoljevam tvojim kusnjama...

Ko pamtivjekovi miris se siri
tvojim grudima...

Bezprizorni konjorep ukraj sna
kao rosea u kupinama
svanjava zora
a prisojne basce mog djetinjstva
s pcelama
sviraju violoncela...

Ujudurma svetaca

Djeca nasih iluzija
u krvavom snu
s spricama otrova...
i sanjam mrtve poglede
luckih radnika
bliski i daleki istok je Tu
kao na dlanu
inkubacija mrava
na svjezem mezarju
a ispred i iza nas
nemocan stvoritelj
digao ruke
mi bez strategije
lutamo oblacima draga
u zamrsenom krugu
nigde kraja...

Suncici Jergovic(umjetnici iz Beograda)

Otvori me u sebi,
razgrni korov od bola,
vodi me kroz nasa srecna vremena,
i sve cu ti dati
od krvi do ludila
u mojim venama,
tijelo sto sifrira
tvoja ruka
podno mojeg trbuha,
i budi tumac svjetova
gdje ljudski um obitava...

Sjecanja na Sonju (ispovjest stihovima s novinarkom Nermanom Begagic)

Sve mi nekako ko u kratkometraznom
filmu prohujalo
Indexi su svirali po kafanama
ploce s Dzuboxima
ko sporeti na drva iz Smedereva
cekao sam pred Drvenijom,
Nermana
u super riflama iz Trsta
u francuskoj kapi ko legendarni Ce
i vodio je na carsiju na cevape
kod Haseta
u Hotelu Evropa platio 4 sata mazenja
za 250 dinara,jednokrevetna
polovna tarifa
vatrenog bludnicenja
konobar mi je kroz prste progledao
cijelu noc,vjerujte
a i bio je skolski drug
iz osnovne
Ezan nas budio sa munare Dzamije
tacno u pet
a danas kad se sjetim svega...
carsije,
Begove dzamije i mirisa burekdjinica
casopisa koje sam usput kupovao
Mali Koncil i Islamska Misao
na trafici pred Husret Begovom medresom
i citao u kafani Kosevo s profesorom
medicine na Bjelavama
nas dva
opijali se i filozofirali satima
o nebitnim stvarima
nju pratio u stan kasno nocim
u Djure Dzakovica pod mostom
a voljela me je duze i vise znam tacno
vise nego Peru Zupca njegova iz Ljubljane Svetlana
moja je Sonja bila vjernija
krila me od oca oficira JNA
danas gledajuci na you tube festival narodne muzike
na Ilidzi, osamdeset i neke,
Slobodan Lalic je pjevao
poznadoh je u pozadini kako u fokloru
Ive Lole Ribara, zaplice oro nogama
znam sigurno da je ona
njeni su koraci bili ko vjetar necujni
pogledi krotki uzbudljivi
njeni su pokreti tijela bili ko grane izbeharane
grane od jorgovana na vjetru
a oci ko dva ugljena u vatri
a i mirisala je na tu biljku sigurno znam...
..........................

To jutro u vijecnici dok si cekao u redu
da ostavis kaput
pala sam
na tvoj pogled
I .. Nestala

Topio me miris tvoga znoja
muski vonj koji
se uporno uvlacio u
sve kutke siromasne studentske sobe
bez grijanja

Prikazivao mi se izmedju teorema Euklida i
strujnih kola
Braninih

Trcala sam na sastanke kao luda

znajuci da ce proci

da nece
ne moze
biti
da traje
duze od te
Sarajevske
raskosne zime
sto ledi i izmaglicu
i tragove dok
si me
uz oskudnu mjesecinu
ljubio u kapiji
komsijine kuce
i grijao promrzle ruke
na mojoj kozi
ispod
djempera

A ja se rascvjetavala
i nestajala

Za tebe

autori: Nermana B. i Andrej R.

Ljeto sto na nju sjeca

Svu noc je kisa po nama lila
mrak krotise misli grijesne i uklete
a ti si se vrela ljubeci me
uz mene stiskala kao dijete...

Bronzano tijelo grudi lubenice
taj topli dah sto me je grijao
i tvoje suze radosnice
zbog kojih sam se smijao...

Jos slika je svjeza i miris kose
u nosnicama kao u spomenarima
uzvrelo ljeto i klupa u parku
na kojoj se voljesmo danima...

Pa nek nas ne bude,i svijet utrni
u casu kad nirvana sa nama zri
samo mi dodji snove donesi
nista nam drugo nece trebati...

Dragani Ris (umjetnici iz Vojvodine)

Razmnozava se bujno masta u meni
siri se okolo kroz hladne odaje
ti si u mislima samnom svakako
al ipak mi tvoja njeznost nedostaje..

Kako bih volio da tvoje ruke
u ovoj zbilji hladne veceri
po meni pisu prstima zelje
u kojima bi se umnozili..

I da nas ponese ptica muzika
cije note nas dvoje znamo
i da se tako u zagrljaju
ko vitke breze povijamo..

A nakon svega neka se srusi
i san i planeta ovoga svijeta
samo da mi ti dodjes mastom
tom cvjetnom mirisnom bastom..

Pa neka sutra rasprsnu snovi
od zelantina i sapunice
samo da mi je da sjedes u krilo
onako gola nasumice...

Mostarske kise

Kao san

Moj zivot je kao san
ti zivis u mojim snovima
iz kojih se ne rado budim
......ove noci uspostavljam ocekivanja
kradem nade
gradim dvorce i utvrde
do tebe
mudro i cudno neko vrijeme
svud okolo
smanjuje trenutak razmisljanja
kao revolucija dana
rodila si se
iz pepela
i kao snovi
kao poezija
u meni zazivjela...

Santa Maria Della Salute

Vila iz sna

Sanjam kako se iz sna iskrada lijepa i mlada
i poljem crvenih makova trci ko vila
kosa joj rasuta u pramenovima njise plecima
a za njom ide cerga cigana i place violina...

..i trgoh se tako iz sna njezna i topla
pogled me prozoru zaledi u trenu
taj san rasprsi mutni oblak s kisom
i nevidjeh sta bi s dugom kosom njenom..

dok joj za ledjima zrcalo zore krade dah
smaragdno jutro lice joj umiva rosom
u ocima njenim bude se proljeca
cvijeca cvjetaju pred nogom bosom...

Sjecanja na minulo ljeto

Slusam kako se kisa nocas po krovu proliva
nebi ona da ti nisi dosla mislima
i sve gotov ko onomad biva kad smo skupa
ljubili se pod krosnjom maslina....

...Samo sad je zima po kalendaru
zamrzlo srce u minulim mjesecima
al sjecanja mi jos uvijek s kisom nadiru
na toplo ljeto u mome krilu...

...Fotos na kome si sijala od srece
skupa ocistim s mojim ocalima
to ljeto sto varljivo bjese
ko cvijet s vodom, zalijem suzama...


...Roje se misli vrele i sjetne
s kapima kise s krova nadiru
vrate me opet na toplo ljeto
i moju glavu na tvome krilu...

Vrhunac

Nagoni zivotinje mrace nam razume
jedno uz drugo cvrsto priljubljeni
sjedinjeni u tacci kljucanja
plaseci se pada sa visina
cutimo i disemo nemi
skliska i vrela nasa tela
rose mirisima opijuma
i rusi se ledeni breg nasim pokretima
hemunzi pucaju u prah u natezanjima
svaki pokret nazad izaziva strah....
I svaki put igra se scena nepredvidjena
uvertira dodira, noseni kusnjama
oralna manipulacija
pogled blazenstva ko drvo izlistava...
Menja se i put trajanja
u zar sto izgara telo razmnozavanja...

Grohot sna (za Maju Libre)

Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine
s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja
u nama golotinja
do pustog nistavila...

i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !

Erotski duet(nos réunions d'appel d'offres)

Divlje,neukrotivo,surovo
.....onakvog kakvog te volim
bez blama i balzama
ne nasminkano....
mili sve si mi blizi...

Trag vatre i zuda
u tvojim ocima
pogledi po brazdama neba
u irisu oka golicava strava
nasa njezna susretanja,
bozanska volja
zudno krstenje povampirenih snova...

u zagrljaju
u srcu raspuklom
vulkan siklja lavom
u delovima tela nabreklim od pohote
u preponama zar ko uvek...

...hoces ti mene sad zagrliti...
i ne pitati...nista...
reci mi.... ???

prsti su mi na tvojim usnama
govoris sapatom
a ja te ne cujem.......
ne cujem te mili.....

samo gledam i pijem tisinu tvog bica
svetla nasih aura
unose nam se u lica.....

ja opet mogu....
ti opet mozes.....
sve iz pocetka
iz poniranja u poniranje....

nikada ovako 'urno i horno
nisam hitala
malim smrtima,
nikada ovako žurno
ovako živa..

Ova poema je nastala u erotskim (cakulanjima)razgovorima poetese Maje Libre i mene,dopala mi se pa sam je prenio na ovaj moj blog

Samokriticki po picki

Kriticke misli pilaju potiljkom
mnogo krcevina iskrcih
cigareta dogoreva
grad blista od grehova
devojke u minjacima
pulsira srce u
taktu
za inim koracima...

draga neistrazena
i dan iza mene...

a zavere
sna po celu noc kikocu
u krotkoj samoci u ilovaci ......
i sunovrata
se sudba
mitskih nemira
s bombom osmeha....

a mogao sam u
plandistu cveca
kroz sace pcelinjeg zvuka
bez muka
oslonjen na grudi njene
sanjati lipe rascvale
i lepe trenutke
cutke...

Zlosutna

Smionom sklonoscu
u kaziprstu
mlaz nevjerice...
ivicom brida
promrzlo jutro
...kolovratom
u krvotoku
crni strah
zapeo mreze...

Sultani Sejmen iz Istambula

Sjeme ljepote si sijala

Sultana Sejmena

poslije i prije davanja

deverom prokletnice

zulume sna sanjala

hajir rijeci cula na pomolu

od sklada prirode

divotom nadvisila glas pozude

mucavim srokom...

Pogledom podno rebara probadala

grijeh i iskusenja nudila

ukletu strast krotila u nama

naspram tastine vreli dodiri

more goropadnih nemira

taj blazen osmjeh bluda

stihija bez kraja

kao zubor potoka krotki uzdasi za pamcenje…

...A imala si i zarucu rijeku rijeci

sto su razum rastakale bujicama sna

crkavicu nostalgije pomjesanu s kisama

panoramu,polja Jelisejska

i nosila me u ponore vansebljenja

drhteci nadamnom

u raspojasanom neznanju

rasipala jauke srece u nemilost

karavanima i zednim konjima...

Zverkajucim pogledom

Fino podesavanje
enterijer krajolici
konstante nedosljednosti
na horizontu
u liniji mlaznog letala
vreme spavanja...
...bez veze brige
krote razum
datoteka alarm
plaummeting ridanja
sramezljiv i mek
cutim ucauren
vetar vani izvan sezone
na otvorenu ranu
dosipa sol...

Daliborki Stojsic (odgovor na poemu iz mladosti)

z zenica bacaš
odseve zarazne...
...i gubi se mladost u svojim tokovima
detinjstva nova i sunca druga
rastu u nasim parkovima...
vidis li
sumracja na zelenim brdima
svitaju novim jutrima
na ulicama i katedralama
gde si svoje devojacko srce
prkosom sna davala
inima....
a evo
...most uzdaha na zalasku sunca
pod trepavicama
suncana Venecija
drazi u secanjima
pod smokvinim listom....

i sami cemo sada ustaljeno
spustanih ruku do nemila
u sanduku saga
s krstom il bez njega
zavrsiti draga......

Maji Libre

U raskosi kosmosa,
treperi upaljena sveca,
majsko jutro u casi kristala,
pogled
kroz perspoektive,
u mojoj basti posustala masta,
u
mracnom trijemu otudjenosti,
opipavam svoje slutnje...
....i zakleo bih se da
sam te cuo u simfoniji proljeca,
tvoj glas iz beskraja bola padao
je po meni
stajala si na obali nebeske reke
sva cezljiva u belom i prozirnom
i mirisala na na narance....

Kijamet

U zuboru s oblutka kamena cula se pjesma
vjetar je kisu proljevo buradima s tamnih oblaka
u polju povijao od zlata tepihe psenice
onda je dedo Becir izasao iz kuce
i na glas ucio dovu protiv kijameta
okrenut Kibletu
glas mu je orio ko cijuk orla
pokiso i ponizan ko crkveni mis pred sejtanom
s bijelom sunet bradom i cohanim odijelom
a munje su stektale ko kuje po pendzerima
i kucu oblajavale
nana je abdestila vodom i cabenskom zemljom
pod sacom pekla pita
mi djeca se skrivali pod dihvanu gdje su sihre postavljane
i konoplja susila
.... i Bog ga je uslisio i prestao sasipat sidet
na posnu zemlju..

U snu

Iznad Hegelijenske spirale
koja nas deli ko noc
mracnih tajni
izmedju tvojih i mojih usana
konstanta bolaa....

daljina poradja jutra
iznova
a u nasim bakljama ociju
skeniran horizont sna
budi se u nama...

da li ces doci u snu
da li ces preci te skrivene omame
sto
mi te drze nocu nesanu
gdje je zivot rob,
gdje su htjenja pustinja.

Ikarus (smak svijeta 1967 godina)

Smak ce svijeta za koji sat
sezdeset sedma je godina
devetnaesto stoljece
ja u Ravnom gaju cuvam krave
to je njiva koja uopste nije ravna
oko mene mlad kupus u zabranu
pod kruskom kalemkom
slusam inserte evrovizije iz 64 godine
pjeva
Rachel - Le chant de Mallory
oprastam se uz muziku sa malog dzepnog radija
sa ostatkom svijeta
tacno u 6 casova Ikarus ce pogoditi i krave i mene
i pustio sam Bogu na volju
i krave na pasu i kupus halalio
a iza sest
dosao je otac i premlatio me ko vola u kupusu...

Puls do kraja(nadpevavanje sa poetesom M.Libre)

Rukama sam izmedju tvojih vrelih butina....
na prstima pulsiras beskrajnoj sreci
pomozi mi,
ugasi pozudu medju nama
i skini mracnu zavesu s ociju
osvezi me dahom tvoje duse
dlan mi je vlazan od tvojih usana
a ti mazna njezna i raspojasana
u sapat hrapav pretvorena....

najradije bi da udjem sav
do usca orgazma da utonem u poplavama
do srzi srca
do duginih boja u tvojim ocima
u nas svet pomracenja ....

................
a ja sam tako otvorena
i prodires
lagano....
drzis mi bokove
mokar si
u ocima ti neka cudna glad
neutoljiva
najednom....
silan si
slatka bol
vadis ga
njime milujes mi trbuh
igras se
a tako bi
a tako bih.....
poljupci divljaju,
......molim pogledom
dovrsi
srastanje
nekoliko naglih trzaja
ostani jos malo u meni
volim taj puls
do kraja....

Psalm (navsezadnje)

Dazevna vremena
dobesedna zenska
v mojem narocju
z glasom nadangela
jaz sam joj povedal navzocnost
kot navzoc v nebeski potepanj
sedmi
den je jokal od srece
v nebeskem blazenstju
potem smo v psalmu neuma
telo brez duha
ostali lezti v postelji
brezskrbno...


sa slovenskog preveo A.Ramic

Psalam (konacnica)

bljestava vremena
doslovna zena
u mom narucju
s glasom arhandjela
ja sam pristao...
na njenu prisutnost
u nebeska lutanja
sedmi dan je plakala od srece
u nebeskim carima i blazenstvu
onda smo u psalmu od neuma
tijela bez duha
ostali lezati u postelji
bezbrizno....

Italian

Salmo (finalmente)

Al momento di ispirazione
Una donna letteralmente
nelle mie mani
con la voce d'arcangelo
Sono d'accordo con lui
Presenza
in
Corpi celesti escursioni
Il settimo giorno piangeva di gioia
la magia e la felicità nei cieli
Poi abbiamo nel Salmo Neum
Corpo senza lo spirito
Incurante
lasciati...

English language

Psalm (finally)

At the moment of inspiration
A woman literally
in my hands
with the voice of the archangel
I agree with him
Presence
in
Celestial bodies hikes
The seventh day was crying with joy
the magic and happiness in the sky
Then we have in the Psalm Neum
Body without the spirit
Careless
left lying...


Russian


Псалом (наконец)

На данный момент вдохновения
Женщина буквально
в моих руках
с голосом архангела
Я с ним согласен
Присутствие
в
Небесные тела походы
Седьмой день плакала от радости
Магия и счастья в небо
Тогда мы имеем в Псалом Неум
Тело без духа
Беспечный
лежать...

French

Psaume (enfin)
Au moment de l'inspiration
Une femme littéralement
dans mes mains
avec la voix de l'archange
Je suis d'accord avec lui
présence
dans
errances célestes
Le septième jour pleurait de joie
la magie et le bonheur dans le ciel
puis nous avons Psaume Neum
corps sans l'esprit
et nous avons couché dans son lit
Sans souci...

العربية
al-ʻRbyh

مزمور (النهاية)
في لحظة إلهام
امرأة حرفيا
في يدي
مع صوت الملائكة
وأنا أتفق معه
وجود
في
السماوية تيه
وكان اليوم السابع تبكي من الفرح
السحر والسعادة في السماء
ثم لدينا مزمور نيوم
جسد بلا روح
وكنا ننام في سريرها
الهم...

Deutsch

Psalm (endlich)

Im Moment der Inspiration
Eine Frau buchstäblich
in meinen Händen
mit der Stimme des Erzengels
Ich stimme mit ihm
Präsenz
in
Himmelskörper Wanderungen
Der siebte Tag war mit Freude weinen
der Magie und des Glücks in den Himmel
Dann haben wir in Psalm das Neum
Körper ohne den Geist
Sorglos
geblieben liegen...

Odgovor na Jelenina pisma

Kasno je moja Jelena
evo
pruzam ruke nizase danima
odmeravam obim debelih stabala
podnevnim setnjama
od kojih bi krojili moje vecno odelo
znam cutati satima i danima ,a
ne znam sto...i koga to jos zanima
u ova vremena
i Više
urama znam da duram,
da se smejem bez valjanog
razloga
nocima da ne spavam,
a danju da kinjim u svome svetu
pocepanih kadrova
kao u filmu na starim trakama mrena se lepi na
ocima
i jos samo sat kuca u mom domu
a srce je odavno stalo....

La Paloma

Kad god slusam La Palomu, setim se Vivijane
devojke bebastog lica ko u barbike,
na granici Slovenije i Italije
u Kozini kraj Plavlja i Hrvatina,
blizu granicnog prelaza Krvavi potok...
Znali smo ovu muziku da ponavljamo celu noc
na gramofonu
plesuci i ljubeci se,
cini mi se danas s distance vremena
da smo oborli svetski rekord u duzini ljubljena...

Danas nista ne znam o njoj,
a verovatno ni ona o meni..
Samo jos pamtim to,
da mi je donosila cvece neko
kao beli zvoncici
i stavljala ih u casu od vina na nas sto ...
i onda bi nam i soba onako skromno namestena
celu noc mirisala...

za Maju Libre u plava jutra

Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja u nama golotinja
do pustog nistavila...

i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
.....i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !

( ovu poemu posvecujem dragoj pesnikinji iz Sapca Maji Milovanovic,ona mi je i njen stih inspiracija pa sam ovu i jos nekoliko poema ranije napisao njoj)

Maji Libre u trijemu otudjenosti

U raskosi kosmosa,
treperi upaljena sveca,
majsko jutro u casi kristala,
pogled
kroz perspoektive,
u mojoj basti posustala masta,
u
mracnom trijemu otudjenosti,
opipavam svoje slutnje...
....i zakleo bih se da
sam te cuo u simfoniji proljeca,
tvoj glas iz beskraja bola padao
je po meni
stajala si na obali nebeske reke
sva cezljiva u belom i prozirnom
i mirisala na na narance....

Iz sna ( za Maju Libre)

Iznad Hegelijenske spirale
koja nas deli ko noc
mracnih tajni
izmedju tvojih i mojih usana
konstanta bolaa....

daljina poradja jutra
uvek nova
u nasim bakljama ociju
skeniran horizont sna
budi se u nama...

da li ces doci u snu
da li ces preci te skrivene omame
sto
mi te drze nocu nesanu
gdje je zivot rob,
gdje su htjenja pustinja.


..................Iz zemlje bez imena, dolazim. Ko kci zla, koje ne poznaje stajalista. U mojim nociima toplo i hladno se naizmjenicno mjenjaju, svjetlo zvjezda krece se brazdom neba, krugom bez kraja. Cudoviste smrti vreba me katkad na platnu iluzija koje je pocrnjelo, i iz njeg dzavoli me progone, da ubiju...

Zivot ... Ja se prepoznajem iz drugog zivota,napokon ... Drugi svijet, druge baste i cvjetovi ... Ili ni vi, ni ja jos uvijek ne postojimo ...Slutim Darwinove teorije evolucije, nude mi plesacicu veoma prigodnu, na putu do sutnje ona se smijesi omamljivo...
Ratovi,zene , bol, rastanci, suze, slabosti, lijecenje rijecima, u zemljama stranim i hladnim, gdje mi srce spaljuju vise puta na lomaci... i vise od svake boli je prestalo boljeti...
...moje tijelo okruzuje njen osmjeh napokon..... Haljina joj sija ko raskosno perje pauna od radosti....ljubav, ko opojno pice kristalnih casa,drazi iz njenih ociju cure sladunjavim kapima.. ... Da li pjevati u srcu labuda fasciniran njenim sarmom i drazima ?
Glava mi naslonjena na njeno krilo, topla i golicava radoznalost, sapat vjetrica,njeni uzdasi,otkucaji njezina srca, ona nikada nije imla seks,...sapuce tiho ... Da li to uciniti? .....
Ili je opet u pitanju biljka koja nista ne govori,.... blud, miris sekreta, cipkasta krizantema uklijestena medju nogama.. ...
Ja sam fascinirano dijete u njoj, u njenim ocima,i pokretima, ona dise mojim plucima... i plesem ples bez razmisljanja, na tepihu sna lijepi zeleni odrazi ... dijete pod kisom poljubaca, sklanjam joj nevine ruke s ociju i brisem ljepote nasih osmijeha ljepljivih od blata na nasim licima.
Nesalomljivu ljubav i ovaj put cu ponoviti...pa sta bude...

Dopusti mi, i skloni svoje ruke ... Dijete u meni, vec desetljecima, saptala je u tisini svoje molitve ...

Dopevavanje sa poetesom Natasom Ignjatovic

Ostace pusti nepovrati,
oblaci placni srecu ne slute:
Nikad ti srce necu dati
al ipak vecno volecu te...

i znam da ces tako umilna snena
procardat oblak snova i maste
za nista draga,u vraziju mater
u nemom vremenu dzehenemske baste...

cuteci tako osecanja preka
sto uvek svrate kad noc naumi
a mene neces ni izdaleka
osetit kako se kamenim...

Dodji i budi vecita plima
i zadnja ruza kad stane cvati
Stopi sve suze sa osmesima
nece nas jesen sa ceste zvati.

al nemoj da budem u nizu bola
putnik zalutali sto te je snio
raskosnu, a ljubec vrelu
sokove tvoje mladosti pio....

Put Arizona 1996

Znas sta, Andrica treba
kao sveto slovo citati,
bar jednom godisnje
da se osvijestis, prosvijetlis,
da se ne zaboravis
posebno,
Ex ponto i znakove pored puta,
a i zavirit u prekletu avliju,
Bogami
a i Selimovic je tu dobar
Dostojevski da skontas kako to genijalci rade
meni je Raskoljnikov sveti lik
udzbenik psihologije
sta je to sa mnom
knjizevno vece bez nje....

Sam za stolom
zeljan da progovorim svojim jezikom
i da taj jezik neko razumije
od Tuzle do Sarajeva
mogao si knjigu ispisat
tako je tada bilo od 'Arizone" na Loncarima do Tuzle
to je tek nezaboravno...

Jos se rat nije ni zavrsio,
a na Loncarima duty free shop,
krmad i jagnjad na raznju,
tablice i iz svih entiteta
divlji autobusi, ojadjeni putnici ,stradalnici....
ne znas u ciji ces upast,
medj cete, balije il ustase
ja uso u jedan,
kad neki mlad vozac...

Ulazi nena u dimijama i pita ko vozi 'ovi avtobus"?
kaze momak, ja neno
ma nemoj se ba, samnom zajebavat
ko vozi ovi avtobus
ma, ja bona neno
ma dje ce jetim vozit voliki avtobus kaze nana?

Ja se tresem od straha,
ne znas kod koga ces zapast
u picku materinu
poslije 10 godina u Srbiji, hastra me
al. cim ja to cujem,
ja ne zatvorim usta do Tuzle
a balije u tuzlanskom zooloskom vrtu,
nadile majmunima imena Stjepan i Stojan
prica mi mlada srpkinja
tako ceto i ustasa u istom kavezu...

Cure umotane u marame,
a moji mali Pomoravci, Svemirci, Sarajlije
(klinci, mali, u svijetu odrasli),
sve uglas;Sta je ovo bre bolan babo?
a cijela carsija zinula u nas!
....ma sad mi je sve to smijesno,
a onda je bilo i naporno....

Nezadrz

Opet si nocas u snu mi bila
sliku adrenalina u krvi mijenjala
davala se pa otimala vrelim igrama
u erupciji orgazma stenjala...

Drazicu drazi drazila
nezadrz pohote na prstu drzala
u kupatilu pod mlazevima
skoljku s biserom milovala...

Namjestala svoje vrelo tijelo
s grcem strasti na usnama
divlja ko tigrica u stepama
bludnoj masti se predavala...

I sve kao da sam bio tu
skriven u toplim kapima
slivao se sredinom tvojih ledja
na put medju nogama..

Ti si me zudno ispijala
dok je mi koljeno klecalo
silno se na prst nabijala
kao da je spolovilo...

Ponela si me oblakom strasnog bunila

U ocima pomracenje
nista ne ide bez tebe
u nadolasku adrenalina
domini prepocium puca od nabreknuca
ushicenje uspinje nebu
tvoje uzvrelo telo u bujicama strasti
istim zarom s istim rananama prozima
s toplinom koja me zatice uzdrhtala
pomesali smo i krv i razlike
razgoliceni cesticama bluda
disemo kao pred paklom
vrelim zrakom ljubavi......

i ko zreo nar pukla je stvar u pesmi...

A tvoj pogled sravnjava neverica
tamo na crvenom horizontu purpurnog neba
gde u krletci i krilu ptice sojke
sa tvog vidika
od blagosti do zudnje
vreme nestaje...

U tom pomahnitalom ambijentu
u stvarima i pojavama
jedino oportunost nas spasava
pojave sve govore
a mene boli glava zbog neobuzdane fantazije
formulu srece resavam u tvojim ocima
ovaj put na slikama u mastanjima
zbog tih lepih usana strizem usima..

a zavesa nikako da se podigne…
iz nasih skrivenih tajni u kojima cekamo ljubav....

....... ti, gle! jos ne spavas
zora ce zazorit i tvoj obraz mulatkinje
ljubit ce zrake sunca kradom
kroz membrane tvoje sobe
balzamiran pogled u sanjalackom odru
ko da gledam
obavijena mirisljivim opojem libida
obolom ceznje snovima savladana
pred pozarom strasti utihla
a ptice opet na tvom prozoru
tacno u zoru za nas dvoje
u horu pevaju odu svanuca...

U imenicama snova

Noc nam je donosila
mnostvo bludnih svrabova
u rasponu ceznje
svirao vetar i sejao kapi Prokoske kise
u tvojoj kosi bljesak neona
na nevinoj noci uz ugaslu tisinu
prozetu samo muzikom i uzdasima
u dolini tvoje aorte jecaja
odgonetao sarm vatrenih pretapanja
mozaik nagovestaja
cedio sumnjom...

lice devojacko i miris karanfila
na rubu sna...

a u ocima tog jutra
naprsli osmeh ko najlepsa jabuka
vlazni nam prsti od spolovila
tvoji dlanovi toplina zavicaja kojeg sam sanjao
u igrokazu zakulisnih reci
taj pogleed plahe srne
u neproospavanim nocima
te oci straha za sutra
pred krvozednim vukovima...

O zemlji Mariji reci

rastrkanom planinskom selu medj Semplavom-sada Preboldom-i Trbovljem,govori autoru Brezinkarjev Tona,postovani Reski seljak



Tu ,gde pevamo,
jos za jednu dvolitru mozes dati,ako hoces
isao sam u skolu kao deran.
Tu je,covece,bila nasa skola.
Dokle je bilo jos stogod zemlje i nesto dece
drzali smo ucitelja.
Sad-sta ces sa skolom kad nema ni dece.
Pa smo u ucionicu postavili sanak.
Bilo je nekih petnaest poseda.
Toliko.
Drugo je bilo...

Ti ne mozes znati kakav je nekad seljak bio Zavrl.
Pa Pocivalnik.
U svoje vreme imao je Pocivalnik tu u brdima pet jarma volova.
Zvajgar na Zvajgi bio je lud za sumom,
sad mu iz pekare zena bljeska guzicom,
cestar mu je do kuce dosao.
Sve se brzom odvija;streje polomi sneg,jablani podivljaju,
bez gospodareve ruke propada vrt
i bez coveka-U Kladnikov zabran pogledaj-cak,i studenac presusi.
....Kladnik je malo ispred Peskra.No,tamo nikoga vise nema.
Laznik je bio posljednih pet godina sam u kuci.
Sam je i umro.
Kod Jesenika-nista nema.
Podbregar,Kovce i Vrhar-nijednog vise.
Pepel, Kralj i Jamsek i pod Jelencarjevom stenom Jelencar:
sve zapusteno.
Pa kakav je aris vozio Jelencar na strugaru!
Tu kod Smrekara sve se zatrlo.
Plecnika u Stisku je stislo.
Znas valjda gde je goletska Micka?
To je tamo gde je golet Kovce.
....Tamo nikoga vise nema.
.............I jos dalje,unutar Hladne doline,skoro pod Mrzlicom,
tamo je Steflak-bio.Pa Igrisnik na Kalu,
njemu su jos Svabe sve popalile.
Pa tu Pevckov vise nije.
Na toj strani kod Fojta,Grmadnika,Stora sve je prazno.
Petnaest nas je jos,ako prebrojavas.
....Sada se ipak probijamo sa sepertina u dolinu,
sempavska gospoda se u kolima voze u planine u lov,
.......tu, do mene,mozes doci autom,a i sta ces;
nas Toni je s mopedom lani...poginuo.
Nani je dole,u Sempavlu,isao u fabriku.
Kad umrem sa starom,i nasa kuca
ostat ce slepa...

Dragani Vukovic (pesnikinji iz Sapca)

Da,bas gde li je ona
govorila mi je da je srecna
onda opet s gestom nehaja
a verovo sam fait-accopoli doista
da je nasla srecu umorna od traganja..

...i zarila je iznutra
govorila o velikim stvarima
brinula za decu prepletena proturecnostima
iz mulja zivota se vadila...

u njenim stihovima sjaj sunca
duge najlepsih boja
nagovestaj harmonije u nadi i snovima..

...ja sam joj govorio o mom ponosu
kojeg kadkad nisam ni imao
o ponorima
panoramu oblaka joj slikao crvenom
o osecajima sravnjenim s zemljom
iz devedeset i druge,
i sve mi je verovala..

...u izobilju iskustava o ponorima i padovima
u hodu lececi zablude
na face booku ko u parku de la Concorde
ljubio je letecim poljupcima
emotikonima krezubim
slao joj mig okom pun zudi
na bunaru strasti docekivao je eksplozivnim recima
najcesce u toplim nijansama
portret joj slikao..

Za Noru Jinjanovu

....e moja Nora
nasi tajni sastanci
u Knez Mihajlovoj
skrivanja od prolaznika
i nenadnih kisa
okrznute tvoje reci nepoverenja
noci obreda s njeznim sadrzajem..

i danas nakon lakovernih nada
i godina
koje sam uz tebe sanjao
evo iz vrline duse uzdah se prolama..

..a moglo je sve jednostavnije
moja ludjacka ljubav i mladost
moja vrela krv
u tvojim drhtecim grudima
lavirint sna kojim si me setala..

..danas na nekoj zatvorenoj salonskoj prestavi
na otvorenoj sceni
cini mi se s pravim pistoljima
reziseri obradjuju motive ubijanja
i tebe zatekoh tu...

Dezertirali iz zbilje (za Anastasiju Rudger)

Ocito kasnimo Anastasia
tumarajuci u dilerijumu sna
a znam do mene je,
nije do tebe
evo mi dusa ranjena
svirepi bol umnozava ocaj
u predkomori srca
a u zacaranom krugu oboje nas
obavija dim...

...kao sivu pavitinu na tarabama
Norveske jeseni
kad si me prvi put u nebo ponela strastima
kraj jezera lomila uzdasima
kipila strascu po butinama
a kisilo po nama celo predvecerje
do sutona
hestia sna jos uvek
kolebljiva
a u srcu himbera gorcine...

ne znam danas zbog cega tako.....

a voleo sam te preko..

....put na kome smo posrtali
da li zbog daljina
ljubav sto nas je nosila oblacima
prastanja i cekanja ko vecnost duga
u malim trenutcima
sve se je srusilo u zlocudnom vremenu
nemiri su nas lagali
tvoja strast klijala u greh
vrelom krvlju
uvek kad smo skupa
tacno u preponama
klica nicanja pulsirala...

Gluhoca vremena u nama

U skracenosti vremena
ta hipokrizija sto nas razbija
lazna skromnost iz zenita ociju
za nekolko godina
prezivjesmo sve
ala minute...
masa neiskusenih uspomena
vec je obavijena paucinama
probali smo razlicite izlaze
tu i tamo teturali do ovog vijeka
niko kao da nas nije ni vidio
u prolazu
u kadrovima vremena susretali smo
lijepe lazi i krvave istine
nadsvodili jeziv ponor
pod paklenim tempom zivota
a tko zna,
jel to bjese u borbi za svojim himerama???

A ja sam i nasamo koracao
u ogorcenju i mraku pesimizma
u bezizlaznosti bez putokaza
u groznicavom izgrizavanju muda
dijagnostiku deziluzinirao u gustari mraka
u sudaru s zbiljom pucao unakrsno..

U nesnalazenju u prostoru i vremenu
kinjih svjetova
ponizenja cutao u sramoti zuluma
i zbog bezglavog bespravlja
u holokaustu duse umirao tiho..

In statu nascendi za Gloriu

Svu noc sam laktio osame
na svom pendzeru
kad bi se ti pojavi u zlacastim izmaglicama
stvarao lepezu teznje protiv bolova
snove o tebi skrivao u bijelu hartiju
i kradom zavirivao u pretecu sudbinu
dunjama namirisanu u starom ormaru
opresivan u dubokom traganju
za greskama koraka...

A u prvom redu,
mozda i nema razlike medju nama
isti su putevi mimoilazenja
i ista kajanja..

Mozaici stradanja kvrcaju u odronima
i odnose sve nade
tako nam je malo preostalo vremena
a zajebavala si se
misleci da mladost ima dozivotan sjaj
i sto repriza
a i ja sam se sa zivotom igrao
popis gresaka bezgranican
beskonacnost zavaravanja kajao..

...I pokajnik ostao!

Vjeruj sad evo drhtim kad prilazim prozoru
bojim se da ne cujem voza huktanje
pisak tvog placa na rastancima
daljine na horizontu sto lome srca
zaljubljenima
i jos u meni ima onoga
izmedju strasti i ceznje
nosim otiske tvojih usana
iz dana u dan
u svaku zoru
slike daljina
ljubav kraj malog jezera u parku penzionera...

Sve je to tu u meni ko nekad
i mlad mjesec tajanstvenih zelja
u casama od vina...

Ma mogli smo sve,
to sam vidio u tvojim ocima tad
u kinu Dubrovnik
kad je igrao neki indijski film
kad smo se palili na uzvisene vizije
u dugim poljupcima
pred nama su pucali vidici
vreli vulkani i divlje rijeke
kojih se nismo bojali
a sad izmedju dvije tuge
u pokusaju bjekstva od stvarnosti
plandujem u pogledima sto gube sjaj...

Anastasiji Rudger

Anastasija andjele,
slusam Mambo Kings
Beatiful Marija
song koga si mi poslala
pun nekih osjecaja njeznosti i sjete
koji mi kao nektar sladunjavih strasti
curi s usana,
ko Koredjo u Atilopi vapajem naricem
za tvojim drazima.
Ti znas da te sad pohodim mislima,
uzdrhtala tijela,
srca i pulsa ubrzana
oklijevam na rubu
nesigurnih rijeci
sto se krune
s drhtavog glasa..

Taj pogled djevice
vatra oka u slutnji tvog vrelog tijela
u beskraju nadolazece noci
ta krhka stvarnost
u skucenim vidicima
u ocajnickom bjekstvu od sebe
pred izbruhom tvog vulkana,
evo me nudim ti se
pa kako bude...

a moglo je i drugacije
u beskraju lazi da se sretimo
u drugim svjetovima
i nijemo otcutimo poraz
tajanstvenim pogledima..

Izmedju strasti i straha..

Zaceo sam stih dojeci joj grudi
ona mi daje moc da prebrodim strahove
uliva sokove vjecnosti u moje vene
da je ne povrijedim spolovilom uprtim u srce
ustucem nizim nagonima
njeni biseri od ociju sjaju
cutimo zaleveni tisinom nadolazece plime
ekstaze obreda pojacavaju nase uzdahe
raste magma zesti u svodove razuma
nebo nad provalijom cudoredja
pseudoomisljena kao zahuktala
paradigma iz Evandjelja....

Frankestajnska noc u opstenju zvijezda
lizem joj anus
ludilo,strast pa opet
prokustorske triologije
ples vampira na kostima mumija
nase sjene gore na uzavrelim tijelima
miris djevicanskih mikroba obmanjuje
u preponama genitalija
sjeme bluda, poverella povampirenih...

Dzavolija na pragu pakla,igra kojoj kao da nema kraja...

Ja i ona smo sami
mozak, srce, noc i muzika
soba uredno namestena
njene grudi kao paltidzani nakon kise
u poetskom snu
bedra bespuca iluzija..

Bog nas gleda mislim se;
ako me ostavi i ode
svijet ce nasumice umrijeti
biologija poludjeti...
ukocene misli ukocile tijelo
stroj zivota pred samrtnim zidom
ako pukne nit spajanja u nama
iz nistavila univerzuma
obrusit ce se lavina
i mene i nju za uvijek odnijeti...

Paradigma i frustracija(Za upucene)

Za ljubav
putovao predjelima mojih svjetova
u masti i snovima
a i u zivo
kadrovi u slikama od pocetka do kraja
Lisboa Antiga jos pred ocima
stari Lisabon
nebo sraslo s morem...

Diletantski utopista ljubavi
bijase u svemiru
sanjar zvijezda,
mora i pucina
kao orao na gibraltarskim stijenama
zanesen
adolescentnim tehnosnovima..

U meni zal groteksnog kerbera
vise je nema
i u opscenim ordalijama misli je nestala
u srediste srca uslo je
ludilo,
maliciozni duhovi svraba
tragicna epopeja
istina kroz opsjene
ekrazita staccata...(citaj prohujalo s vremenom)

Izmedju anusa i jezika
ujudurma pokajanja
krhost mog osmjeha raspukla
riznice oziljaka i rana
poraza i zrtvovanja
svugdje po meni
moji su stihovi himna sotoni
grotesna oda,
u noci nad mrtvim ulicima
slozen lavirint zivota
staniol bola u ravnodusnosti....

Povukodlaceni fantomi smrti
vrebaju me na svakom koraku
svake noci
nadlijecu vrtlog mojih snova ko libela
u neodlucnosti zavjere
u izopacenosti logike
evo
spusta se kijametska noc prekukavanja
od srca pa do duse
u hiimerama bola
gnijezdo savija..

Epoha sraza za Bojanu B.

Leteo sam kroz cistilista strasti
umirao u putujucim oblacima
kule srece rusio pa zidao
trazio je u zvezdama
ko leptir po tek iscvalim makovima
u paklu opacina...

Glasovi ptica me bodrili u ponirucoj svesti
u mrtvom polju suncokreta beznadje bola
kosmari ceznje za njenim vatrenim ocima
vi ne znate ko je ona
ni kako je mirisala
ni kako se sdusno davala,
bila je Boginja ko iz sna
Hermafrodita sa rodnim kukovima
luksuz iz Santa Barbare...

Pogled koji je ponizavao svece
da se bludu odaju
i imala kadkad jetku ironiju
bejrutsku fotografiju, scene rusenja
kanonizirajuci aureolu
obol perverzije pred menstruaciju....

Ta Kurtizana ognjenorumene dubine
ta moja draga
praizvor mog zivota
govorio sam,
u ljubavi najljubavnija
na pupku i ispod kolena
golicavi fetis na usnama
na jeziku zrakoplovne reci....

Pod protektoratom duse

Opiranje ludilu
po tko zna koji put
u dugotrajnoj besanoj noci
u krvi tjelesnog i dusevnog bunila
bicu ono sto nikad ne bih bio inace
govorio sam
ritmom strasti nosen
ovo je stih iz sjecanja za nju
njeni prevoji u preponama
puls usmina na usnama
njuh moj ispunjen opojnim mirisima
oci u sjaju napukle mreznjace
meteoritskim sjajem je sjala
u tminama,jedina
tako je slovila
u dekadentnom smislu
moja draga,
u opurtunosti na rubu moje poezije
od koje smo umirali od dosade
okretali lica od stvarnosti
pipali zivot teskim mislima
pratili jalovu prolaznost slika
s bizarnim detaljima
uz sjaj crkvenih svijeca
s Missne veceri pokajnica
u goloj i ocajnoj praznini srca,
skrojena po mjeri preobilja
trikovima omame
upravljala coporom mojih misli
nahodila me
u
siktinske fantazije
u uzvisenom htijenju bozanskih strasti
nosila cak i van zivota
u fikcije sazvjezdja...

A svjetlost se pred nama odvajala od tame
u predorgazmicnom kosmaru tijela
dekorativna slika bozanskih grudi
pred ocima
zelen semafor ludovanja
zvijezde vodilje po njenoj kosi...

Boze ti moj!
branim se uzdasima
ironijskim gardom cutnje
prestoji nam jos mnogo noci
do tajanstvenih vrata poezije
stvarnosne serve
opservatorij
kusnje u srzi strasti
topao glas iz prasnjavih arhiva nasih dusa
da nas ponesu andjeli
u svjedocanstva suncane planete
apologetskim kultom
dzenetskim sarmom iscvalog cvijeca....

Retrogradna pastorala....secanje na nju iz rata...

Ogledamo se na rubu zelene izmaglice
sami jutrom u rascvaloj mesecini
na napupalom suncu
ptice nam raspevane pevaju
u odama sjaja ceznja
sete nam prze ceode nadrazaja
svet koji nema kraja lepotama
pred nama vidici,
plaze s smaragdnim obalama daljina
sapcem ti
zakuni se,
zakuni
da cemo umreti na ovom mestu
istoga dana
i istog trena zajedno...
Iza nas je najgore proslo
Dojce Rote Krojc
Paviljon 3
kisna jesen
blatnjav put
misija mira
pogledi o nebo zakovani...
A tu noc psi su lajali uznemireno
zavijao vetar
i culo se siktanje usejanih cevi
u ocajnickom prosvjedu
bljesak olujnih nada
tvoji uzdasi bola
nase vecne noci
bez crkavice u dzepu
i bez cigara
samodozirano naivni
s iskrama placa u ocima
na putu bez povratka.....

Traumaturgija elgoreja

Nocim se uznemirim pred san
pojavi se ona s krajicka zakulisne misli
amnezirana ko slika minulosti
u nedohodu kajanja
nejasan ressentiment u kojem zloslutno
cmokocu poljupci njeni sa svih merdijana sveta
ko zna gde je danas
samo joj jos pamtim ime...

Otvaram prasnjav dnevnik
kao da sam poput poluboga Herkula
uzvisen i zanesen zvezdama
velikih tajni i neistina
igram duel sa sudbinom poroksizma i katarze..

Ma niceg vise nema iz tih dana
al` djaba je,
put drazesti kroz mene
ko lat purpurnog maka
na vrelom suncu treperi
devojacke grudi,
miris koji jos uvek pamtim u nosnicama....

Con te Partiro slusam evo
kao na zalascima sunca tih godina
na mnogim plazama dalekih mora
dok sam kurcom mislio
o svetovima koji su siljili olovke nama zanesenima
moj duh auspuh za ausajdere
mislio sam
trudio sam se da me niko ne razume
i tako reci bljuvao po nadolazecoj civilizaciji
pisao u buducnost
srao u proslost,
a jos u meni prajezgra strasti
ona ista ceznja pomesana adrenalinom
odusevljenje celim telom i venama,
mozgom blazest ejakulata
autorefleksija pohote u ocima sjaja
bedra njena
magija kojoj nema kraja
proklestvo koje mi je uvek razum mutilo
koren ljubavi slatkom setom satkan
u strahu od smrti preti gorcinom
s toga necu o utuljenim ceznjama
kad je nema u prokletstvu promasenog dana
ni u smionim snivanjima koja me nocim razdiru
zavrsit cu pesmu tuznim secanjem...

Nirvana omame

Uzmi me dok pupa cvet
i leptir trazi na njemu smiraj
na osuncanom danu u beskraj
s proleca kad sam bujan i cvetan
kad mirisem na maj..

Zatvori mi oci s poljupcima
hocu da sanjam
ponesi nas snovima
tamo u tvoj svet sanja
da budem ti najlepsi
da budem najdrazi
da budem tvoj do kraja.

San mi izbistri javom
i budi najdraza....

Ne osvrci se nebu zlih andjela
budi mi nirvana omame
nadidjimo ove rigidne praznine
teskobu osame...

Hocu da se nabijas cela
u korenu strast tvoju da kusam
da disem s tobom u ritmu nasem
stopljeni kao jedna dusa..

A ti nas ponesi tim svetom snova
ko ptice da letimo iznad oblaka
i saspi sve te opoje vrele
na moje grudi, podno stomaka...

Hocu da te celu osetim
da u tvoje telo sav udjem
talasima sto me ludilu vode
na izvore pohote i more pozude..

Samo nas ponesi tim svetom ludim
gde meduza ceslja morske pucine
gde sam vec danima medju tvojim butinama
ko riba uklestena izmedju stena...

Na vrhu kljucanja za Maju Libre

Milozvucja cipkaste noci
u usima milion umilnih tonova
u ocima
titrala su kruzna pomracenja..

Tvoj vrisak orgazmicnog napada
jeza u prozimanju jecaja...

Pucala su stakla na katedrali
padali kipovi svetaca
u gromadama
ko u bunilu jecaja gitare
membrane srca igrale
upinjanja u slatkom bolu
maxima sna
svodove mozga mracili
ritmickim pokretima...

Na vrhu kljucanja ti si ga stezala
cedila sokove strasti do kraja
u strasnim zagrljajima
ljubili se ugrzima
cepali noktima...

Ta potsvest riznica haosa
ko horde prekrstenih
na vratima pakla
na izvoru nasih osecanja
u mozdanim uvalama....

Pomracenje uma za Maju Libre

Tako blizu smo bili vrelu
u odajama snova
vrelim telima s pomracenjem uma
u tacci topljenja..

Pises mi zudno Maja Libre ...

Ti ne znas kako me zud tvoja opija
te oci boje smaragdnog jezera dna
i miris tvoje koze pomesan mojom
u delovima prepona..

Boze,
kako smo smelo
nocima kroz snove lutali
u njima se imali i nemali
tvoji uzdasi kako su me pohotno budili
na vrhu strasti oblake spustali
ti samo znas tajnu sazvezdja
i niko vise
zemlja gde dotice horizont..

Bili smo i izvan vremena
ta plavet trikiznog kamena
velicanstven svet opijuma
tu i dalje smo dosezali...

Izbruh strasti za Maju Libre

Na svega par koraka
poljem neznosti
uhodio blazen put tvojih carolija
igra poljupcima po bradavicama
njezna doticanja
zvezdanom dolinom sna
grlila me neznoscu laneta
a bila plaha kao srna..
...Tu noc apokalipse dizanja i padanja...
S uzdasima olujnih kusnji
pohotama od srama
kao narkotizirana
cupala komade moga tela
u ludilu
ta bol strascu pomesana
te oci u sjaju plamena
telo u grcu naprsline
stopljeni u potoke krvi
venama drazi oticali.. ..

a gore na nebu
rosili oblaci svetlosti
u prostranstvu sjaja i sna
i sva nasa upinjanja
da dodjemo do kraja
gubila su ravnotezu tla..

Bludni sni

Srnovita sudba ustreljene nade
sreli smo se eterom tu na kraju sna
u zamku grada voljom jednog sloga
i odmah si nakon postala mi draga

Kao da te poznajem celoga zivota..

Provuci cu prste svom toplinom duse
putanjama tela da grc umine
kao da si tu pa me i imala
sve ce biti tako kako bi ti htela...

Rezat cu na Boga ako jutro rodi
a tebe odnesu sotone sumraka
i nista ne reci ako san rasprsne
isceniraj deo u kome si jaka...

...A ja cu iznutra zariti u strasti
na bedrima tvojim opijat se snom
i niko nam nece znati ocajanja
porinuce srece kao brodolom..

Roze Mari

Ah, Roze Mari
taj Karneval
ovaj tanc nasminkanih silueta
pirueta valc
opijanja do besvesti
trans tela u muzici karnevala
i ti bi se sad pojebala
samnom
pred masom
aftase ti mirise s mog ramena
govoris da te opija
da bi me rado gricnula
tvoje oci sminka raskrinkana
licis mi na zenu crvenog miljea
veceras
ah, Roze Mari
oprosti na poredjenju
malo u vino uronuo
ljubis me a on tu
i meni izgleda zadovoljan
ti ponosna a meni neprijatno
kazes mi
ne govori to sto mislis sve znam
citas mi misao iz ociju
stisces se uz mene
telom proveravas krutocu spolovila
nabijas se kukovima..

Sve ste vi iste,pomislim..

A vasi su muzevi tu
pivo sasipaju
u svoja kengurska tela
u vratove i stomake zarasli
Roze Mari...
Veceras sam ja lud pomalo
i opijen
cim izadjem iz kuce
nekoj bi od vas da ga zabijem....

Ah Roze Mari,oprosti...

N.N. Devojci

Ja ne znam ko je ona
volim je tek tako
mater bi mi rekla da sam lud
da sam izmakao kontroli i realitetu
voleo sam njih na hiljade tako po svetu
plesove snova sa njima plesao
znam da je u trenucima slabosti
ordinirala na stihovima
salivala potoke tuge po papiru
a i ja sam sve to imao
kao da je u svetu prezira
odrastala
gde sitnice ubijaju i cine sretnim
gde je covek manji od atoma i paramecijuma..

Ja ne znam uopste ko je ona
i koliko je vremena tamnicila dusu medju zidovima
nista ja ne znam o njoj
da li je odlucna ili neodlucna
probirljiva i neprobirljiva
i da li uopste voli ovakve kao ja
ne znam,
Ja pojma nemam ko je ona
dolazila je uvek tu kad me nema...

A zaticao sam se,verujte
smeo bi da se zakunem snovima
da gorim sav u plamenu u toku sagorevanja
udom je izbadao nasumice po vrelom telu
na analnom cvoru izlivao vrelu lavu..

Do ludila me vodila
i zamagljene svetove tame brisala
nosila me oblacima
na tepisima sna
cak i iznad njih
kadkad je ona
i na zemlju znala me vratiti...
Neka je tu bas volim
sto mi je sela na rub sna
volim da je gledam
to blazenstvo sto sja
u njenim ocima...

Sedi gola na mene i cuti
klizi mokra i vrela duz sna
ugnezdi kukove pomame
kad gorim
da u njoj izgorim sav
pokrene me do ludila
dodirujuci grudima
sledila bi moj ritam do kraja...

JUTRO JE

Jutro je..
rekla si
a leno iz zasede
meracilo nas sunce
i puzavice se sirile
pod oskrinutim oknima
nasih snovidjenja...

zastadoh da udahnem dah

i ponudih ti treptaj oka
mladez s kraicka usana
labs hlace s tregerima
ko jednadzba u matematici
jesen sazrevala
taj lajm zelee od mleka
na pomadu mirisala
pili smo sok od trske
slogan nam je bila istina
...reci im,
oni ne znaju
ne razumeju nas
ovdje smo plakali
voleli se
i smejali
ovdje smo citali Ku`ran i Bibliju
na krovovima nasih snova
zadovoljstvo je dolazilo
iz granica osetila
s puno svetlosti svetlilo
inkubacijom...
A iz oblaka na tvojoj haljini od barsuna
najskuplje kovanice
cvetak ukradenih carki
nosila si titulu najlepseg cveta Balkana
osecanje ljubavi i topli smeh
moje srce,
reci s visina
ti za razliku od sviih
uzdah zivota
kao dah vecne srece
Vasa exelencija Dragana
doci ce u smiraj umornog dana
u ponoc kad legnem da spavam...

PS; Ovu poemu sam posvetio dragoj pesnikinji Dragani Vukovic iz Sapca.Ona je zasluzna i s punim pravom i sama je deo te poeme.

Secanja na uzvrelo leto(u zalivu Pirana)

Prepunu tragova lutanja
cekat cu te na izvorima
snova
kraj upaljenih neona sete
da mi dodjes gola
u pustos utihle noci
s muzikom
nagomilanih strasti u njedrima
s mirisima tvog vrelog tela
uz blagog vetra cuv
da skines kamen,
srsljen sa srca
i pocnemo bas ko u snu
iz recnika skrivenih tajni
nasih mastanja
iz najdubljih dubina
dodirima po najinitimnijim delovima..

Ljubit cu ti usnice skoljke
drazicu drazi draziti...

Doci cu
jasuci na beloj ptici
pravo u zagrljaj
tragovima tvojih lutanja
u krvotok razvodnjavanja
gde si najtanja
umnozavat cemo strasti cezljivim pogledima
u mislima i na delima
da nas ne prekrije mrena zaborava
podmitit cu svest laznom nadom
vidike horizonta razvuci ko slikarska platna
ko oktopod vremena nek bude
srusena medja medju nama...

Doci cu kao i onog leta
kad su u zalivu Pirana
izmuzali Bogovi nebo
po nama
kad se je rusila kometa sna
mokri do koze
kad si ga srcem primala...

..Jos pamtim
vlazne otiske tvojih butina
na vrelom trbuhu
trske uzdaha u zanosu suma
na napustenoj plazi
obilatom vatrom noseni
stampedom strasti
orkanom zanosa
minskim poljem uzdaha
praperjem neznosti i stidnih vlasi
tako dobro si mi ljubila
delove zamrlog tela
ozivljavala me
uz pljusnuce poljubaca
sisala spolovilo uzvrelo
klecalo je koleno pameti
titrali ko trave vetrovima
drhtalo nam srce u preponama..

Irreparabile za Maju Libre

Promatram te u trenucima
najtananije reakcije milovanja
oci ti sjaju bljestvilom belog porculana
tvoje spolovilo dise
ko hidra bacena talasom mora na pucinu
pupoljak ruze nabubren sisem
igram se nasom pricom ljubavnom
fantazmagoricnim snom
demonizmom
prstima ti otvaram lati
purpurnog maka i ljubim ga
od riznica oziljaka do uzdignuca zrtvovanja
zateknuti u krhkosti mazenja...

A ti bi da me se odreknes
iz kurtoazije, Maja Libre
koji apsurd i nesreca
trazis da ti vratim proleca
i osuncane proplanke
poredis s kvazi pesnicima
i odrices moje pesme
logoreje bolnog naricanja
koju pevam o ukletim ljubavima
kao nasa
u svojim himerama mucnina
i uznemirenja...

sve u ceznji strasti
naletima pohote do besnila...

Blistav kad si blizu strasnog zagrljaja
kad si tu sve prestaje da boli
u gustari mraka u pasivnom mrtvilu
sunce zasja
s kojim se kadkad zatecem
na fetvama naseg duha kad zapalis vatru
u tudjim naocarama mozda si izopacena
u seksualnim prohtevima
u mojim nisi
iz detalja ljubavnog meteza ko slike secanja
na nasu ljubav
prozimanja,
spolovilom prodiranja do srca
sad evo lutam mislima za tobom
kao razbojnik noci,
kao vojnik na strazi s izgubljenim geslom
kao osveta ostavljene zene
kunem i bacam bombe pretnje
na mrtve sjene...


Plave salvete u mojim djepovima
kult estetskog kanona
lep osvrt
eho Prevera uz partiju saha..
bojim se da ne preteramo vulgarnostima
a davala se mladim poenterima
slepim elanom kucke
koji su krv tvoju svezu sledili
pitomim poljem rascvalog cveca
i o tom pevala
nezasita vracala mi se
na drilovan nacin kakav se danas neguje
po trgovima ljubavi u velikim gradovima
u Veneciji Rimu ili Tokiu na primer
upisivala se
vatrenim stihovima stihije
nemilosrdna poput prirode
kud si stizala srca si kidala
mladim ljubavnicima...

A mene,
predelima uobrazilje milovala
alhemijom sna ticalom maste
neovisna sizea u sutone
tamo u nekoj prestavi za kaskadere
po narudjbi djavola tek tako u dokonosti
licemerno bez obzira
mene kvazi pesnika lazno volela...