6. tra 2014.

Percepcija

  Rasprava na temu  PERCEPCIJA,  sa profesoricom Anjom Weber

Vidjeti:
 Gledanje nije nikad neutralno, cak ni kao puka fizioloska pojava.U dvadeset posto slucajeva,pise Michel de Pracontal, oko vidi ono sto hoce i sto mu je zgodno da vidi, ono sto ocekuje, prije nego realnost. Buduci da je priroda velika i velkodusna, rijetko se izmedju to dvoje pojavljuje upadljiva kontraindikacija.Mozemo cak reci da se vizuelna edukacija bitno sastoji u tome da naucimo umijece uvjerljivih scenarija-rezija.Vidjeti, to je isto sto i rekonstruisati. Zgodno, zar ne? Pogotovo ako gledamo nesto sto ne (pre) poznajemo, ne razumijemo.
Kada se radi o nasem vidjenju drugih ili drugacijih, sama pouzdanost percepcije nije nam jos toliko sumnjiva koliko je upadljiva u obrnutom smjeru. Ako, na primjer, jedan stanovnik obale istocne Afrike dozivi kisu u Mostaru u bilo koje doba godine i zakljuci da je ovamo dosao bas u vrijeme monsuna, te pri tom naidje na knjigu Pere Zupca Mostarske kise i odluci da su i ove pjesme pisane u isto doba godine-vidjet cemo lako da je on svoju percepciju kise nadovezao na vlastito iskustvo koje s (ovdasnjom) realnoscu nema blage veze.
Tudji pogled,pogled prema drugome,ipak je u funkciji subjekta vidjenja,a ako-oko slusa(?!) svog nosioca. Naspram drugoga, u suocenju s nevidjenim,nepoznatim,(i zato) nesmislivim-oko zakazuje.logika poludi,svijet se raspada,sigurnost nas napusta.
Kao sto je kod starih naroda smjelo biti samo ono sto je vec u nekoj prilici osvjedoceno,tako i nas organ vidjenja (oko i mozak) pruza otpor novome.Pred drugim,nepoznatim,cudjenje,zaprepastenje,nevjerica,sve dok ga ne utjeramo u nase slike, i u poznate kategorije misljenja,u neku disciplinu, dok ga ne svrstamo.
Zapadna je civilizacija vjekovima gledala druge,prema drugima stvorila jedan odnos,jednu disciplinu,razdaljinu koja omogucuje pogled,udaljenost koja trazi kretanje prema drugome.Levi-Strauss je vec u Tuznim tropama pokazao da je etnologija najkraci zaobilazak do sebe,da smo u pogledu na drugoga projicirani mi sami(i kao pojedinci i kao kultura).Svojim pogledom na drugoga(tim udaljenim pogledom),zapad je postao nezadovoljan i poceo ga je preispitivati.Ako se pitamo o njemu,onda se moramo pitati i o pogledu tog drugoga na nas.
Kako nas drugi vide(nas, kao druge),i da li nas uopste vide? Ne znam nista o eventualnom pogledu drugih kultura na nasu,pa cak ne znamo nista o oportunosti ovog pitanja.U acteckim izvjestajima u susretima s prvim konkvistadorima stoji; U njih su lica kao od krede,kosa im je zuta i ako neki imaju i crnu(....) Njihovi su psi jako veliki!...Od neobicnosti ovih bica zakljucuje se(s dosta sumnje doduse) da nikakva vrsta magije nije u njega mogla prodrijeti,..tvrdili su vraci nakon bezuspjesnih pokusaja da caranjem naskode neprijateljima.
Susret sa drugima redovno zbunjuje, i vise zbunjuje zatecenog nego dosljaka.Moze li se udaljenom pogledu Zapada -Sjevera suprostaviti crni pogled Afrike ili se radi o dva vrlo bitna razlicita pogleda, o asimetriji koja reflektira kulturnu asimetriju izmedju gledaoca i drugoga( ili; subjekta i objekta,Zapada i drugih)?
Blaise N´Djeehova kaze; hocemo da prekinemo s lazima Zapada koji civilizaciju nadovezuje samo na Grcku.Hoce li se naci simetrija u suprostavljanju Grckoj starog Egipta,Mohenjo-dara,actecke civilizacije,kineskog zida?
....Slutimo prije, da simetrije nema. Jer,zajedno sa svojim(raz)gledanjem drugoga,Zapad je ovoga i osvajao,nametao i njemu svoj pogled,...globalizirao vlastitu kulturu.Globalizacija,univerzalizacija zapadne civilizacije ne znaci da su ostale nestale ili da ce nestati(nadamo se doista da nece).Ona samo znaci to da je zajednicki imenitelj,ukoliko ga ima-a to je dakle situacija bitno asimetricna:prostor za razgovor (dijalog...?), za usporedbu,za konfrontaciju ne nalazi se na nicijoj zemlji u odnosu na dvije ili vise strana: on je vec i sam zapadni,jer on ima iza sebe taj napor iskoracenja prema drugome(bez obzira koliko mi danas s pravom njime bili nezadovoljni), i dakle globalizirajucu,cak normativnu,funkciju; norma je posatao bijeli covjek zapadne civilizacije specificnije(specificnije; muskarac),svi ostali su izuzeci.
Na takvom tlu nema simetrije,nema moguce ravnopravnosti,nema neutralne pozicije u odnosu na zainteresirane strane(svaka je pozicija vec zainteresirana:inter-esse.
I dakle niposto ravnodusna i neutralna): ali moguce su prakticne korekcije optike i akcije u svakom pojedinom slucaju. Jer,ako se taj skakljivi pogled za sada i ne da ispraviti, barem se na njega valja navikavati, kao sto se valja navikavati na razlicite perspektive i stanovista, na njihovo neprestalno izbacivanje iz kolosijeka.
Ono sto je jednom napredak, drugome je ropstvo, to je pravilo i u oblasti kultura, a ne samo ekonomije. S tim da je kultura, ipak, i autofagna, samoizjelica, te iz tog moze proizvesti vlastito novo tkivo.
Izmedju Zapada i drugih(svih drugih u vremenu i prostoru, danas u prvom redu Amerike i Evrope- pogled se iscasuje u pravcu Sjever-Jug...) postoji klasican slucaj du differend kako ga definira J.-F.Lyotard; nesvodive razlike, nedostatka meta-razine s koje bi se oboje zahvatili.Borba se vodi uvijek na terenu jedne(te iste) strane, za koji se pri tom tvrdi da je neutralana,sto nikad nije slucaj.
Nesimetrija izmedju strana svijeta podsjeca, mozda na posve uzaludno,na nesimetriju funkcija lijeve i desne strane mozga(koje su vec izvrnute u odnosu na tijelo). Po je poucna usporedba. Jurij Lotman i Nikolaj Nikolaenko pokazuju funkcionalnu asimetriju mozga ovako: desna polutka obicno je sklonija povecanju horizontale a skracenju vertikale, dok je lijeva obrnuto sklona vertikalama a nesklona horizontali.
Percepcija preko pojedine hemisfere odgovorna je za odredjeni stil,vizije pa cak i za cijela civilizacijska stilska razdoblja(koja se,dakako smjenjuju).
Ono sto je zanimljivo, to je da se podrucje kontrole iako bihemisfersko- jako priblizava lijevoj strani(onooj koja preferira vertikalu), dok je desna strana u srostvu sa zlatnim rezom(onim sredisnjim dijelom koji je proporcianalna sredina izmedju cjeline segmenta i ostatka). To znaci da je lijeva strana sklonija selekciji (po mogucnosti u vis: eto gotike), hijerarhizaciji, dok je desna neselektivna (skracuje vertikalu; rokoko i barok), i buduci da se poklapa sa bipolarnoscu,dvohemisferskom aktivnoscu mozga, desna je strana mozga izvor vidjenja i prerade onoga sto se smatra normalnim.
Poklapanje bipolarnosti funkcije mozga sa aktivnoscu desne strane zamagljuje zapazanje kontrolne aktivnosti lijeve strane. I, sto je vaznije za ovu temu, spomenuti autori pisu (isto)...: Isto kao sto postoji dijalog izmedju raznih oblika hemisferske mentalne aktivnosti,tako se i svijest svakog perioda kulture formira dinamicki kroz intezivnu dijalosku razmjenu.Unutar same kulture odigrava se borba za odluku o tome koji od glasova sto ucestvuju u dijalogu treba da dobije(ili prigrabi) pravo da pred istorijom svjedoci o kulturi u cijelini.
Istrazivaci koji imaju razlicita kulturna stanovista u istom razdoblju osvjetljavaju dominantne suprotne stavove.Nesto se slicno desava i sa dijalogom kultura. Kontrolna i selektivna aktivnost nalazi se na istoj strani,a druga strana vraca izgradjenu globalizirajucu sliku normalnosti dobivenu na osnovu selekcije u okviru prve.
U svom odnosu prema Balkanu(kao privilegovanom drugome), Zapad je svoje poglede istesao,satjerao u discipline; orijentalistika,etnologija,antropologija,onda istorija..istorija umjetnosti,filozofija itd...pruzao je taj pogled prema drugome ili bar cuvao tu mogucnost.Taj pogled na drugoga isao je kroz i preko nas. Zajedno sa zapadnom,ekspanzivnom civilizatorskom (imperijalistickom akcijom) Zapad je Balkanu nametao,kao Amerika sto namece Evropi i Aziji pa i Africi.. svoj pogled,pogled koji nam je neupitno vracen.Samo u onome koji nam ga vraca,nalazi se poremecen prvobitni odnos izmedju gledaoca i gledanog, linija subjekt-objekt je izlomljena a potom i pomaknuta,ne vise paralelna nasim pravcima i kordinatama.
Jedan zapadni strucnjak proucava neke pojave na Balkanu(ratove na primjer),sa Zapadnog stanovista uz danasnju osjetljivost,on to moze ciniti evropocentricno i neevroprocenticno.Lijepo. On zato ima svoje discipline i etiketiranja.Ali,sta cini(i sta izaziva i za nas)..jedan amerikanac np., koji proucava misao nekog naseg balkanskog strucnjaka,a ovaj strucnjak proucava miosao tog amera,...kakvi su to pogledi,a nisu identicni sigurno...to su udaljeni pogledi.Spomenuti americki strucnjak,naucnik ili kako hocemo.., on ce se baviti mozda ne namjerno destabilizacijom i razgradnjom monologike,a za dobro plurilogike i mikrologike.
Za udaljeni pogled,balkanski,africki,indijski ili bilo koji strucnjak nema discipline. Moram da naglasim,zbog ogromnosti problema recepcije,ovdje zbog nesposobnosti skakljivog pogleda,to sto taj americki strucnjak nema tradicionalne discipline,objektivno nije nikakav nedostatak,manjak ni njega licno ni njegove tradicije. To je cinjenica koja se negativno vrednuje samo sa suprotnog stanovista; rezultat niza civilizacijskih i istorijskih okolnosti koje valja uzeti u obzir kao razliku.
...Tesko nam je, cini mi se, misliti razliku koja ne implicira hijerarhiju,vetrtikalu.
Tesko je pristati na pluralisticku viziju u svijetu monovizije.
U filozofiji (zapadne hegelijanske tradicije tvrde misli) to bi se tumacilo upravo kao nedostatak,a konkretnije,kao nepostojanje samosvijesti i nesposobnost za nju,kao nerazvijenost, kao balkanski idiotluk brutalizam,..ili pasivizam..Ali,ako je svijet policentrican?To upucuje na odustajanje od velicanja utemeljenja(Bitak,Istorija,Istina,Duh i tako dalje...),od prisivanja misljenja samo na jednu tradiciju samo jedne sredine(sredista), od klesanja vlastitih principa u spomenike vjecnosti u ime covjecanstva, kao sto i upucuje na relativizaciju vlastitog polozaja subjekta.To znaci okrenuti se intezivnim odnosima, i dakle bogastvu vrijednosti,ali bez pretenzije da ih se namece,odustajuci od totalizirajuceg aspekta teorijskog,filozofskog ili politickog uma.
To znaci osluskivati stil,metafore,pogotovo one koje ne razumijemo,koje u nasoj kulturi nisu kodificirane(dok nase nemaju znacenja u njihovoj).
To znaci nauciti da mislimo ne na jednoj liniji(kao drzava,kao sud), nego na vise mnogo njih,baratajuci hipoteticki sa sto vise scenarija. Govoreci o tome kako se nauka danas bavi sve tananijim opisom,simulacijom i reprodukcijom realnosti(buduci da je izgubila normativne pretenzije) matematicar Rene Thom kaze; " Jedini dosta vazni i znacajni znanstveni napretci nisu povecanje znanja- kako se cesto olako vjeruje- nego upravo sticanje novih mentalnih struktura od strane covjeka koji ce mu omoguciti da lakse simulira realnost"
.

Anja Weber 

Pa ne znam da li ću moći dostojno da odgovorim ..ali esej me se duboko "dojmio", zbog nekolikoa tema koje su otvorene. To je problem percepcije subjekt- objekt , čime se već Dekart bavio a docnije Hjum, Kant. On tu pravi difentiu specificu i na temelju toga kže da se mi oraginzujemo prem selekciji percepiranog. Od subekta do objekta koji suštinski ostaju odvojeni. Kasirer će reći da su to simboli koji različite civilizacije, različito definišu, percepiraju i preko njih komuniciraju. Simbolika je tu veoma važna jer cvet će drugačije biti shvaćen na Peruanskim Andima do li u Holandiji..Takodje civilizacijske i kulturne dimenzije percepcije su bitno drugačije i u savremenom dobu; ma šta filozofi, etnolozi ili sociolozi o njima pisali..Globalizacija ne može da satre nešto što je ahetipski upleteno u kultruno poimanje jednog Rusa, jednog Kineza ili jednog Amerikanca..Čak su i psihološke reakcije u testovima koji se rade na subjektima nekog eksperimenta različite..Simbolika se ne uči ; ona je stečena kroz genetski ili arhetipski hod.
Ono što je mene fasciniralo u Latinskoj Americi..još kao dete to je bio spoj i prožimaje kreolske kulture i domorodačke kulture; vidljiv na oltraima JEZUITA. Za koje znamo od vremena Loyole koliko su bili extremni u ubijanju. Ali upivši veru kroz Hrišćanstvo oni su u to sve skupa uneli svoje Bogove..Te na oltraima imamo više svetca..Zbog toga bi se u Španiji gorelo na lomačama sve do Gojinih vremena..Ali..situacija koje se sećam iz detinjstva:2Žena šeta kokošku na uzici na Kubi.." - "Drugarice joj se dive , kao je linda, lepa kokoška." Pri tome, Kubaci su se onda hranili na tačkice. Ta kokoška je bila namenjena za Vudu i Santeriju...Sa još čudnijim stvarima sam se susretala u Kolumbiji koja ima mnogo više mistike i magije u močvarama..i isparenjima džungle..Što me je pvremeno dovodilo kao devojku do nekih sumantih prikaza..Oni su takodje percepirali mene drugačije nego ja njih..Pri čemu sam uvek za njih bila objekt..Ta Latino Američka kultura je specifična, dok je civilzacij staraija prema arheološkim merilia i istorijskim daleko više od Zapadno Evropske ali se izvesni arhetpski simboli ponavljaju u civilizacijama Maja i Acteka..koji se mogu pronaći u Antičkoj kulturi kao što je Sprtanska ili u načinima lečenja..Znači..to je meni fscinantno...I na posletku Amerkanci kao narod nemaju sistematski oblik povesnog razmišljaja, za njih povest počinje sa poveljom nezavisnosti Džeferson. Drugo struktrura ljudi koja se doseljavala u USA..je katastrofalna; pri čemu su ispali veoma genocidni..jel..Samo da napomenemo da je za jedna glas pobedio engleski jezik u odnosu na nemačlki..Kako će jedan Amerikanac da percpepira sukobe na Balkanu..pa njihova recepcija Andrića je katastrofalna..Da ne govorimo o nekim drugim autorima koje sam predavala..Tipični Anglo-Saksonac razume samo zeleni travnjak..i početak svojih parlamentarnih sistema i zaboravlja na Teodrika i kasapljenje Zapdnog Rimskog Carstva...Tu dolazimo do tragikomedije kad oni počiju da daju geostrateška tumačenja i svoje vidjenje Balkanske istorije od dolaska Osmanlija pa nadalje..i njihov stav prema Vizantiji..Ne uzimajući u obzir da je Istmabul ili Konstantinopolj bio centar sveta..u Evropi XVI veka dok su oni vodili sto godišnji rat..Dakle, mi smo po mjihovom mao okasnili pa smo još ispali i Varvari..To je percpecija Zapada koji nema etiku; koji je poništio sistem važećih moralnih normi...kako god deste metafizičkih deset zapovesti..I postavio libelarizam..Dakle, iskasapiti neko pleme u Amazoniji je humano---------------jer se dobija kaučuk ili drvo ali ako sad neki amo narodi na Balkanu ..rade to što ne odgovara njihvoj šematskoj postavci ; to im već udara u zdravi mozak. Oi su zdravi dok funkcionišu prema pravlima gemtrijskog dekartovskog sistema..Sve što ispada iz tog konteksta..ih zbunjuje i dovodi do očajanja kao i epileptični Knez Miškin..Da mogu sve bi narode Balkana stavili u jednu instituciju..Zači i tu je problematika u simbolici percpepcije i recepcije modela etike, življenja i naših balkanskh kultrunih modela..Jenostavno to je dijematralno suprotno. oko jednog zapadnjaka će registrovati drugačije crvenu boju od oka čoveka rodjenog na Balkanu..Da ne nagvaždam; iako je Balkan deo Evrope; Zapad ga nikad neće prihvatiti kao ravnopravnog člana..To je sintagma koje se provlači kroz sve diskurse od Fukujame, Čomskog do Kolakpvskog - katolik..recimo..Ovde je sinkretička kultura, civilizacijski slojevita i nadgradjena u nekolika hiljada godiina..Šta sad..pa ostaje nam da prihvatimo njihovu recpeciju i da nastavimo da živimo svoj život kao i Indusi u Kašmiru; gde nije banalizovana civilizacija kao z Delhiju...Verujem da je povest ciklična; da je čovek kompleskno biće a simbolika je neverovatna stvar..E sad izvinjavan se na nagvaždanju...

31. sij 2014.

Ispod oblaka

Setnja s njom
Pod krosnjama oblaka
Stvaranje novih staza
I uspomena
Uhodit ce me 
Kao sunceva svjetlost
Bacat ce pogled
Kroz praznine između lišća
Gdje je nas svijet
I u samo jednom stihu
Rijeci ce posegnuti za zvijezdama

To ce biti nasa ljubav...

3. sij 2014.

Bezimena

Apstrakcija 
naizgled nepovezano ulancavanje
rijeci i stihova
metafora za metamorfozu
potisnutim frustracijama
U vjecnosti ocekivanja
stanica mucenju 
Glagol u mucenistvu lazi 
istina o rezbarenju kamenja
Rijeci za pojacavanje zvuka 
strahote i podvale demokratije 
Nazocnost vladara i lesinara
iznimno intezivna crna inspiracija
kao tamna noc...
...A htio sam uronuti 
u nasu initimu muzikom proslosti
razdraganim sjajem ociju
plesom
aludirati iluzijom svjeze nakane
za prevladavanje dosade...

2. sij 2014.

Iznova


Promjeni ples
u krajoliku bez granica
promjeni koreografiju zivota
prepusti prste ritmu zvukova
otvori oci nesmetano
pogledaj zeleni iris
plavi svod
raspuklu panoramu pred ocima
ljepota i slast gdje se umnozavaju
ko emigrantska bol
i zavicajna nostalgija
Umiri teske misli
u geometrijsku ravnotezu
slusaj pjesmu vjetra
beskonacno i nesmetano...

10. pro 2012.

Pogledi vreli

U ujedinjenom pogledu
baza za randewu
drhtav mjesec
na pozlacenom jezeru
zaklon tajni
u trivijalnom obliku...
Mikrofabula koja se 
razmnozava pod tabanima...
Evoluiramo u drazest
i nocnu moru

nemirnim  pokretima...
Na nase oci pade mrak
zaborava
opseg strasti porusi
strahove
ruzicastih tijela
i topal povjetarac
glasovir sna
u nama zaspa...

Akordi u noci

Raskosna vecer
u mekim naborima svile
vruce zrake
koje se pamte
u pohlepnim ocima
poljupci u toplom zagrljaju
crceparajuci uzdasi noci
akordi slavuja
u horu
cijelu noc...
U sumraku
budjenje osmjeha
kupola od secera
rasuta po nama
sapati usana
na glatkom tijelu
miris jasmina ...

Prazna slama

Umjesto hljeba
zaboravili smo sutra
blagdan ostavlja gljivice
na usponu srece
mjesto pjesme
pijan uzitak u lazima
duse nam opija
smrt se u nas naselila
sa krovova
i mlati se prazna slama godinama...

Svud okolo

Dan, pun misterija
i noc, puna ljubavi
ljubitelji zvjezda
svuda okolo
prepricavaju snove...
Na svjezoj rosi
budi se cvijece
u duginim bojama...
Bez dara za osmjehom
prolaze djeca ratnika

mirnom cutnjom...
Jutro nezamislivo
bez ptica
u naokolo
nikako da svane...

Retro

Godine se nagomilale
a radost,san 
osmjeh
i lica nasa
u maglama...

U mnostvu zabluda
kitnjastih lazi
memorije popunile
mozdane celije...


Rida se kajanje
iz dana u dan
na araku
a mastilo nade presusilo...

Vrijeme straha

Ovo je vrijeme
kad preovladava strah
u ljudima
nakon crne slutnje
dolazi patnja
da nas prodrma...

Sveznajuci gospode
zemaljskih nada
gdje li ste sada...

Kisa

Kratki rafal kise
po prozoru
pisma skrivena 
ispod tepiha
dojke ceznje
u mislima
kopanje po iskusenjima
nalakcenim sumnjom...
Plave munje
cjepaju horizont

gromoglasno
po zadatim kordinatama
splasnjava oluja bola
pred najezdom mrava....

Braco zavedena

Gospodari vasih
zivota
braco pobozni
ponizni i sveti
stoko zavedena,
u kraljevstvu slave
u torovima...

Smrt dolazi
na svim jezicima
istom mjerom

po zaslugama
i  sa tri uzdaha 
zavrsava...

Kurvini sinovi
nece zazaliti
za vama sto vas nema,
samo ce ponici
trava zelena
i mahovina
po vasim tijelima...

9. pro 2012.

Predvecerje u Decembru



Put na nebu
zaton u smiraju
vrana na golom drvetu
u krosnji zaspalo sunce
bijel pokrivac
stenje pod opankom...
Kad dodam studen
od koje mis crkava
pjesma je gotova...

U hodu


Sunce u trijemu
izmedju oblaka
na naslovnici knjige
Bog go
slomljen i mrtav
prolazi kroz vjetar...

Povorka hodocasnika
u hodu 
grijehe ispasta
proslost kao u knjizi
kroz  meni klizi....

Jednostavna


Jednostavna
pjesma 
lirska
ljeto 1977-e
u vecer
nebo snova
melodija ptica
rika jelena
ovce u toru
mistican mjesec 
na sred jezera...

Za Annu S.


Kalvarija u Litviji
Anna Smirinova
od Wostoka 
vlazan sumrak
u valovima oblaka
obujmice olujne
i snijezni nanosi
preko zraka most
u sjeni njen glas
utjeha u andjelima
i noc na krizu
vruce molitve
kroz saputanja
razapeta cekanja...

8. pro 2012.

Cekanje


Vrijeme cekanja
u nepoznatim horizontima
sirok raspon obala
pred ocima
godine od tebe 
do mene
kao kotac vremena 
a vulkan u oku sja
pun uzdaha
i sonet slomljenog srca
jutros mi ptica pjevala
a puse hladan vjetar sa sjevera...

Medjutim


Napisite,
njeno lice je zgrceno
od bola

ona zivi vulgarno
nedostojno
diskretna je medjutim
i jedinstvena
sama u smirnu noc
uobicajena nevjerovatno
u letecim oblacima
brave zakljucava...

Citac pjesama


zadnji cas
citac pjesama
mukotrpno sazrijeva
melankolija
zvjezdanog neba
iz oka
suze mu natjera...

U pjesmi


u pjesmi mozete
 imati krila
i letjeti
mozete i boga sresti
i andjele kako se ko pcele roje
spavati u spektru boja
najljepsih cvjetova
u sred azurnog neba
Schuberta slusati
kasniti na sastanke
do mile volje
imati na profilu
ljubavnu medalju
ali niko vam nece saznati
kako se pati....

Nada


Krhotina uma
obrub sna za skeniranje
razina uspona
na ljestvama
misterija na maslacku
u antologiji pjesama
kao u celiji bica
bijeli cvijet i prag
prozor i draga na njemu
i san sto skoncava
u snosaju
posljednja slova abecede
na zutom  listu jeseni
molitva pred spavanje
Id, i izvorista  toplih voda
skoljka,biser i tele u jaslama
obecanje sto se namece
puno duse
na zalosnim vrbama...

Sjecanja


Postupno naviru
osjecanja
sto mi ih java otkljucava
i svanjava svjez dan
na prozoru
duh prociscava slavuj
pjesmom
i tijelom od voska...
A u odletu s prozora
zudnje mi rasu
pomjesane sa suzama
A mater u njedrima
s koricom hljeba
nijeti drugu za redom molitvu...

Zima


zima 
vecer pjesme
u parku
psi lutalice
zavijaju najavu
po vjerskim propisima
bijela smrt
pejzas uvelicava
mramorna statua
smrznuta prostitutka
ko golub mira
psa mi sarmira
toplim zrakom...
Nebo vedro zavila sucut
u bijel prah
i s iskrama od inja
na mjesecini
ledi se dah...

Vremeplov

Pijani trenutak mladosti
u umrljanom horizontu
usne od ruzina ulja
blijedi razlozi
za pocetak
ljubicaste sjene
na rubovima usana
otajstvo usta
lice od osmjeha 
u parku mladih borova

sanjari
proljece i sreca
u harmoniji
zora u orbiti
zadnji san
i selidba ptica
ishitrena
a jesen s kisama
kraj je najavljivala...

29. lis 2012.

Posthumno

Probudila se osjetila
aleje drvoreda mnogih gradova
slike pred ocima 
gdje sam volio mjesecima
poshumno, posmrtno...
lipa u Kamerunu,most na Savi
Kobalt prica neznanog autora
nebo koje je obilovalo zvijezdama
citati mudraca, iz treceg poglavlja
prasnjavih knjiga

Brahmsova tragicna uvertira
vrhovna cula milovanja
u kasne sate,na pustim ulicama
ljubav koja razara
povjetarac koji me nosio oblacima
legenda sto ilustrira labirint
sklonista tuznih pjesama...

17. lis 2012.

Dostignuca truju pluca

Od kako je znanost usetala
u tamnu noc
bjese to bljusak nade
osip zvjezda
a onda iznenada
otvorila je prozore zlih duhova
nemir je u dusi nastao
cipovi u ocima izgubili sjaj
vise ne govorim sto mislim
vise ne radim sto zelim

srce su mi izolirali
denaturirani gradjani
iscrpljen i uplasen
cutim
evo, sve je uzela prostitutka politika
i sve ce unistiti
ko je umro u proljece
imao je srece...

3. lis 2012.

Proces ocovjecenja

Komanda sjecanja
mali kavezi ljubavi
u kojima smo se voljeli
sat srca otkucava
lazi bezprijekorne
sezona bola s jeseni
moji stihovi
tajnovitost zabluda
pokazatelji tame
nase sjene 
kao grobovi ratnika
na zelenim poljima
sgazene
kao sloboda i ocajna nada
neuspjele revolucije
u samoodbrani od bola
sve me sputava
do tebe....

6. ruj 2012.

U opscenim obredima sna

Luna na staklenom nebu
noc terapeutska
sjedim i lijecim 
 olujnu nostalgiju
s rojem zlacastih  zvijezda
naviru slike minulih godina
motivi snova kao iscrpljeni rudari
kroz retrovizore sjecanja 
ona 
i samo ona

pred nesretnim okolnostima
skliznula pamet,
evo
bezglavo rusi se kuca snova
u kojoj sam zivio...

26. kol 2012.

Neljubavna

Oni su postali princepse
pred vama smrtnicima
vaskrsavali preko noci u poulbogove
od vasih oceva,
od vas rulje naivne

sto ih je silno milostivala
dvorce i utvrde izgradili
na svojim vilama...

Refren:

Narode,narode
nesrecni narode
neka vas jebe 
ko god  vas zavede...

Tjeskobe, strahovi, pusta obecanja
resursi patnji i nedaca
a oni i dalje bezocno gule 
to malo mesa sa vasih pleca...

Narode,narode, braco krvava
sto se volite u zlu silnu
i djeca ima da vas kunu
za svoju sudbinu...

24. srp 2012.

Ti

Tvoje rijeci
Otoci
S planina pali
Mirna muzika
kao mostovi
a snovi goli
kao 
pobunjenici
nesavladivi
oci ljepse od
sunca...