22. svi 2009.

Izmedju strasti i straha..

Zaceo sam stih dojeci joj grudi
ona mi daje moc da prebrodim strahove
uliva sokove vjecnosti u moje vene
da je ne povrijedim spolovilom uprtim u srce
ustucem nizim nagonima
njeni biseri od ociju sjaju
cutimo zaleveni tisinom nadolazece plime
ekstaze obreda pojacavaju nase uzdahe
raste magma zesti u svodove razuma
nebo nad provalijom cudoredja
pseudoomisljena kao zahuktala
paradigma iz Evandjelja....

Frankestajnska noc u opstenju zvijezda
lizem joj anus
ludilo,strast pa opet
prokustorske triologije
ples vampira na kostima mumija
nase sjene gore na uzavrelim tijelima
miris djevicanskih mikroba obmanjuje
u preponama genitalija
sjeme bluda, poverella povampirenih...

Dzavolija na pragu pakla,igra kojoj kao da nema kraja...

Ja i ona smo sami
mozak, srce, noc i muzika
soba uredno namestena
njene grudi kao paltidzani nakon kise
u poetskom snu
bedra bespuca iluzija..

Bog nas gleda mislim se;
ako me ostavi i ode
svijet ce nasumice umrijeti
biologija poludjeti...
ukocene misli ukocile tijelo
stroj zivota pred samrtnim zidom
ako pukne nit spajanja u nama
iz nistavila univerzuma
obrusit ce se lavina
i mene i nju za uvijek odnijeti...


19. svi 2009.

Paradigma i frustracija(Za upucene)



Za ljubav
putovao predjelima mojih svjetova
u masti i snovima
a i u zivo
kadrovi u slikama od pocetka do kraja
Lisboa Antiga jos pred ocima
stari Lisabon
nebo sraslo s morem...

Diletantski utopista ljubavi
bijase u svemiru
sanjar zvijezda,
mora i pucina
kao orao na gibraltarskim stijenama
zanesen
adolescentnim tehnosnovima..

U meni zal groteksnog kerbera
vise je nema
i u opscenim ordalijama misli je nestala
u srediste srca uslo je
ludilo,
maliciozni duhovi svraba
tragicna epopeja
istina kroz opsjene
ekrazita staccata...(citaj prohujalo s vremenom)

Izmedju anusa i jezika
ujudurma pokajanja
krhost mog osmjeha raspukla
riznice oziljaka i rana
poraza i zrtvovanja
svugdje po meni
moji su stihovi himna sotoni
grotesna oda,
u noci nad mrtvim ulicima
slozen lavirint zivota
staniol bola u ravnodusnosti....

Povukodlaceni fantomi smrti
vrebaju me na svakom koraku
svake noci
nadlijecu vrtlog mojih snova ko libela
u neodlucnosti zavjere
u izopacenosti logike
evo
spusta se kijametska noc prekukavanja
od srca pa do duse
u hiimerama bola
gnijezdo savija..

17. svi 2009.

Epoha sraza za Bojanu B.

Leteo sam kroz cistilista strasti
umirao u putujucim oblacima
kule srece rusio pa zidao
trazio je u zvezdama
ko leptir po tek iscvalim makovima
u paklu opacina...

Glasovi ptica me bodrili u ponirucoj svesti
u mrtvom polju suncokreta beznadje bola
kosmari ceznje za njenim vatrenim ocima
vi ne znate ko je ona
ni kako je mirisala
ni kako se sdusno davala,
bila je Boginja ko iz sna
Hermafrodita sa rodnim kukovima
luksuz iz Santa Barbare...

Pogled koji je ponizavao svece
da se bludu odaju
i imala kadkad jetku ironiju
bejrutsku fotografiju, scene rusenja
kanonizirajuci aureolu
obol perverzije pred menstruaciju....

Ta Kurtizana ognjenorumene dubine
ta moja draga
praizvor mog zivota
govorio sam,
u ljubavi najljubavnija
na pupku i ispod kolena
golicavi fetis na usnama
na jeziku zrakoplovne reci....

12. svi 2009.

Pod protektoratom duse

Opiranje ludilu
po tko zna koji put
u dugotrajnoj besanoj noci
u krvi tjelesnog i dusevnog bunila
bicu ono sto nikad ne bih bio inace
govorio sam
ritmom strasti nosen
ovo je stih iz sjecanja za nju
njeni prevoji u preponama
puls usmina na usnama
njuh moj ispunjen opojnim mirisima
oci u sjaju napukle mreznjace
meteoritskim sjajem je sjala
u tminama,jedina
tako je slovila
u dekadentnom smislu
moja draga,
u opurtunosti na rubu moje poezije
od koje smo umirali od dosade
okretali lica od stvarnosti
pipali zivot teskim mislima
pratili jalovu prolaznost slika
s bizarnim detaljima
uz sjaj crkvenih svijeca
s Missne veceri pokajnica
u goloj i ocajnoj praznini srca,
skrojena po mjeri preobilja
trikovima omame
upravljala coporom mojih misli
nahodila me
u
siktinske fantazije
u uzvisenom htijenju bozanskih strasti
nosila cak i van zivota
u fikcije sazvjezdja...

A svjetlost se pred nama odvajala od tame
u predorgazmicnom kosmaru tijela
dekorativna slika bozanskih grudi
pred ocima
zelen semafor ludovanja
zvijezde vodilje po njenoj kosi...

Boze ti moj!
branim se uzdasima
ironijskim gardom cutnje
prestoji nam jos mnogo noci
do tajanstvenih vrata poezije
stvarnosne serve
opservatorij
kusnje u srzi strasti
topao glas iz prasnjavih arhiva nasih dusa
da nas ponesu andjeli
u svjedocanstva suncane planete
apologetskim kultom
dzenetskim sarmom iscvalog cvijeca....

9. svi 2009.

Retrogradna pastorala....secanje na nju iz rata...



Ogledamo se na rubu zelene izmaglice
sami jutrom u rascvaloj mesecini
na napupalom suncu
ptice nam raspevane pevaju
u odama sjaja ceznja
sete nam prze ceode nadrazaja
svet koji nema kraja lepotama
pred nama vidici,
plaze s smaragdnim obalama daljina
sapcem ti
zakuni se,
zakuni
da cemo umreti na ovom mestu
istoga dana
i istog trena zajedno...
Iza nas je najgore proslo
Dojce Rote Krojc
Paviljon 3
kisna jesen
blatnjav put
misija mira
pogledi o nebo zakovani...
A tu noc psi su lajali uznemireno
zavijao vetar
i culo se siktanje usejanih cevi
u ocajnickom prosvjedu
bljesak olujnih nada
tvoji uzdasi bola
nase vecne noci
bez crkavice u dzepu
i bez cigara
samodozirano naivni
s iskrama placa u ocima
na putu bez povratka.....

5. svi 2009.

Traumaturgija elgoreja

Nocim se uznemirim pred san
pojavi se ona s krajicka zakulisne misli
amnezirana ko slika minulosti
u nedohodu kajanja
nejasan ressentiment u kojem zloslutno
cmokocu poljupci njeni sa svih merdijana sveta
ko zna gde je danas
samo joj jos pamtim ime...

Otvaram prasnjav dnevnik
kao da sam poput poluboga Herkula
uzvisen i zanesen zvezdama
velikih tajni i neistina
igram duel sa sudbinom poroksizma i katarze..

Ma niceg vise nema iz tih dana
al` djaba je,
put drazesti kroz mene
ko lat purpurnog maka
na vrelom suncu treperi
devojacke grudi,
miris koji jos uvek pamtim u nosnicama....

Con te Partiro slusam evo
kao na zalascima sunca tih godina
na mnogim plazama dalekih mora
dok sam kurcom mislio
o svetovima koji su siljili olovke nama zanesenima
moj duh auspuh za ausajdere
mislio sam
trudio sam se da me niko ne razume
i tako reci bljuvao po nadolazecoj civilizaciji
pisao u buducnost
srao u proslost,
a jos u meni prajezgra strasti
ona ista ceznja pomesana adrenalinom
odusevljenje celim telom i venama,
mozgom blazest ejakulata
autorefleksija pohote u ocima sjaja
bedra njena
magija kojoj nema kraja
proklestvo koje mi je uvek razum mutilo
koren ljubavi slatkom setom satkan
u strahu od smrti preti gorcinom
s toga necu o utuljenim ceznjama
kad je nema u prokletstvu promasenog dana
ni u smionim snivanjima koja me nocim razdiru
zavrsit cu pesmu tuznim secanjem...

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...