6. lip 2010.

Odgovor na Jelenina pisma


Kasno je moja Jelena
evo
pruzam ruke nizase danima
odmeravam obim debelih stabala
podnevnim setnjama
od kojih bi krojili moje vecno odelo
znam cutati satima i danima ,a
ne znam sto...i koga to jos zanima
u ova vremena
i Više
urama znam da duram,
da se smejem bez valjanog
razloga
nocima da ne spavam,
a danju da kinjim u svome svetu
pocepanih kadrova
kao u filmu na starim trakama mrena se lepi na
ocima
i jos samo sat kuca u mom domu
a srce je odavno stalo....

La Paloma


Kad god slusam La Palomu, setim se Vivijane
devojke bebastog lica ko u barbike,
na granici Slovenije i Italije
u Kozini kraj Plavlja i Hrvatina,
blizu granicnog prelaza Krvavi potok...
Znali smo ovu muziku da ponavljamo celu noc
na gramofonu
plesuci i ljubeci se,
cini mi se danas s distance vremena
da smo oborli svetski rekord u duzini ljubljena...

Danas nista ne znam o njoj,
a verovatno ni ona o meni..
Samo jos pamtim to,
da mi je donosila cvece neko
kao beli zvoncici
i stavljala ih u casu od vina na nas sto ...
i onda bi nam i soba onako skromno namestena
celu noc mirisala...

za Maju Libre u plava jutra


Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja u nama golotinja
do pustog nistavila...

i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
.....i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !

( ovu poemu posvecujem dragoj pesnikinji iz Sapca Maji Milovanovic,ona mi je i njen stih inspiracija pa sam ovu i jos nekoliko poema ranije napisao njoj)

Maji Libre u trijemu otudjenosti


U raskosi kosmosa,
treperi upaljena sveca,
majsko jutro u casi kristala,
pogled
kroz perspoektive,
u mojoj basti posustala masta,
u
mracnom trijemu otudjenosti,
opipavam svoje slutnje...
....i zakleo bih se da
sam te cuo u simfoniji proljeca,
tvoj glas iz beskraja bola padao
je po meni
stajala si na obali nebeske reke
sva cezljiva u belom i prozirnom
i mirisala na na narance....

Iz sna ( za Maju Libre)


Iznad Hegelijenske spirale
koja nas deli ko noc
mracnih tajni
izmedju tvojih i mojih usana
konstanta bolaa....

daljina poradja jutra
uvek nova
u nasim bakljama ociju
skeniran horizont sna
budi se u nama...

da li ces doci u snu
da li ces preci te skrivene omame
sto
mi te drze nocu nesanu
gdje je zivot rob,
gdje su htjenja pustinja.


..................Iz zemlje bez imena, dolazim. Ko kci zla, koje ne poznaje stajalista. U mojim nociima toplo i hladno se naizmjenicno mjenjaju, svjetlo zvjezda krece se brazdom neba, krugom bez kraja. Cudoviste smrti vreba me katkad na platnu iluzija koje je pocrnjelo, i iz njeg dzavoli me progone, da ubiju...

Zivot ... Ja se prepoznajem iz drugog zivota,napokon ... Drugi svijet, druge baste i cvjetovi ... Ili ni vi, ni ja jos uvijek ne postojimo ...Slutim Darwinove teorije evolucije, nude mi plesacicu veoma prigodnu, na putu do sutnje ona se smijesi omamljivo...
Ratovi,zene , bol, rastanci, suze, slabosti, lijecenje rijecima, u zemljama stranim i hladnim, gdje mi srce spaljuju vise puta na lomaci... i vise od svake boli je prestalo boljeti...
...moje tijelo okruzuje njen osmjeh napokon..... Haljina joj sija ko raskosno perje pauna od radosti....ljubav, ko opojno pice kristalnih casa,drazi iz njenih ociju cure sladunjavim kapima.. ... Da li pjevati u srcu labuda fasciniran njenim sarmom i drazima ?
Glava mi naslonjena na njeno krilo, topla i golicava radoznalost, sapat vjetrica,njeni uzdasi,otkucaji njezina srca, ona nikada nije imla seks,...sapuce tiho ... Da li to uciniti? .....
Ili je opet u pitanju biljka koja nista ne govori,.... blud, miris sekreta, cipkasta krizantema uklijestena medju nogama.. ...
Ja sam fascinirano dijete u njoj, u njenim ocima,i pokretima, ona dise mojim plucima... i plesem ples bez razmisljanja, na tepihu sna lijepi zeleni odrazi ... dijete pod kisom poljubaca, sklanjam joj nevine ruke s ociju i brisem ljepote nasih osmijeha ljepljivih od blata na nasim licima.
Nesalomljivu ljubav i ovaj put cu ponoviti...pa sta bude...

Dopusti mi, i skloni svoje ruke ... Dijete u meni, vec desetljecima, saptala je u tisini svoje molitve ...

Dopevavanje sa poetesom Natasom Ignjatovic


Ostace pusti nepovrati,
oblaci placni srecu ne slute:
Nikad ti srce necu dati
al ipak vecno volecu te...

i znam da ces tako umilna snena
procardat oblak snova i maste
za nista draga,u vraziju mater
u nemom vremenu dzehenemske baste...

cuteci tako osecanja preka
sto uvek svrate kad noc naumi
a mene neces ni izdaleka
osetit kako se kamenim...

Dodji i budi vecita plima
i zadnja ruza kad stane cvati
Stopi sve suze sa osmesima
nece nas jesen sa ceste zvati.

al nemoj da budem u nizu bola
putnik zalutali sto te je snio
raskosnu, a ljubec vrelu
sokove tvoje mladosti pio....

VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA:                                     Sead Adanalić...

VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA:                                     Sead Adanalić... :                                     Sead Adanalić      ...