24. pro 2008.

Gospodjo


Vase uverenje drskost i gordost
gospodjo
kako se kod vas to podudara
izoblicenje predrasudama sto smara
u epizodi igre u ruletu zigosanja...

Sizoidna ljubavi moja
provincijska glumice
pitagoro i ljubavnice
ucim uz Vas
da kvadratiram jalove price
Vase reci
uvecavaju tjeskobu
mog napuklog srca
napete noci u kaosu eskalacije
vas sluh,
vid,osecaji
ostar noz kajanja
mirisi mracnjaka
ubudjalih parfema
u areji propalog dana
ko pred zatisje neko
ja bih da letim zvezdama
sklon melanholiji visoko...

Vas glas hrapav od nikotina
svojstven srednjim godinama
sapat seciva po ocnim kapcima
vrelo pluralis majestetikus presusilo
u meni,
niko od nas ne oseca krvave istine
gradimo lebdece maste
celu noc uzaludno
umnozavamo reci u pepeo sumnji
oponasamo zveri u nama
danima.

Da li je istina stereotipna maksima
zasto se mucimo i ne opustimo
tu i tamo jedva se teturamo
kibernetika posustala u opsesiji zenita
kic noci na zvuk reci
grimase bola na licima..

19. pro 2008.

Komentar


Sano avere Andro, sto i sebi zelim,malopre napisah predivan komentar na jednu od tvojih pesama i kao odgovor na tvoj komenter meni,cak sam ti i pola pesme tako na licu mesta odrecitovala,i onda pritisnoh pogresno dugme i nestade moja prelepa poruka.Ukratko,opis moje agonije u poslednjih par nedelja,nikako da istrebim kompjuter od viruscina,navalilo pa ne popusta,tako da nisam bila u stanju "normalno " komunicirati ni sa sama sobom a kamoli s nekim drugim.Znas,ti si me sto tvojim ocima lepim tako tvojom majstorskom igrom recima probudio iz nekog ruznog sna,podsetio da taj paralelni svet u kom ti zivis je u sustini vredan paznje, i moje paznje izmedju ostalog.Podsetio si me da sam ziva jos uvek bez obzira sto evo godinama prezivljavam a spoznaju da postoji i vise od toga no suri opstanak zalepila sam bila na sivo okno mog premalog sveta.Izvini ako sam te ikako uznemirila,nije mi bila namera,ja sam ti eto jos jedna obozavateljka ako to mogu tako nazvati; ja licno, pisem od kako sam naucila pisati( pet godinica mi je bilo)znaci reci su moje saputnice i skoro da zboravih ovaj lepi jezik jer poslednjih godina sam zanemela,povukla se od svega i sveta ne bih li smislila sta mi je pametno ciniti kad pocnem da zivim.I tako ,godine prolaze,vozim se bez vozne rednje a stanice na koju bi trebala izaci nema........
Onda si se desio ti.Ono,u fazonu,muzika ne violine nego hiljade radosnih glasova (dobro,mozda sam malo sizoidna no nisam opasna po zivot,bar dok se ne zaljubis u mene). Posto sam zaljubljive prirode sa pojako razvijenom mastom,jos dovoljno kurazna da se tek tako sletim u novu dolinu gde usnila reka ceka,ceka na mene da me opere,da spere lepljive pozudne poglede ubajalih nesretnika,da me nevinu kakva sam na njene obale izvede pa onda polako,bosih nogu po orosenoj stazi ka novim visinama posalje.Evo ovo sam isto sad sklepala na licu mesta,jer me inspirises da krenem u novu avanturu sto se zove sredovecnost!Moji junaci su bili James Dean i M.M.,Hendrix i Janis,Doors,sve do jednog destruktivci,preljepi ludaci sto mi mladost otrovase.Sta bi bilo da sam....... ili sta bi bilo da nisam.....OK,dosta ovog,primi moje iskreno i toplo srce u zagrjaj jer dajem ljubav ,cistu i univerzalnu,naravno,ako zelis.Ako ne isto je u redu,veliko je moje srce.Nadam se da cu pronaci moj nacin da svoju lepotu pokazem svetu u svom sjaju nebrusenog dijamanta,objavljivati to ovako,na netu,mi je dosta naporno(kuckam jednim prstom(ne zato sto nemam ostale nego neumem)a i oci su mi oslabile).Nadam se samo da ces mi u nekom od drugih zivota bar jednom ljubavnik biti.Hvala a tutti voi, Alexandera!

17. pro 2008.

Da ste je videli

Da ste je videli kako je bila carobna i lepa
lepsa od svih do sad i u Playboyu
sva je mirisila i izmedju nogu posebno
a noge,....stopalo njeno...
i red prsta u redosledu
imala je skladno telo,
oci ko dva satelita
nije to vise vazno sad...

zvao sam je svojom minijaturom
moja mini mala saptao joj u zagrljaju
kad mi je daleko zvao je sestrom ceznje
graktalicom i alapacom sto je puno pricala
a kad je uz mene mojom kurvicom
i nije se nikad bunila...
govorila mi je uvek-ti i `ladna Morava
i verovao sam joj...
.....Da ste joj videli oci
kad mi je prvi put spolovilo ugledala
Boze....!!!
dodir koze i vrelih usana
tajanstvo sklada i razumevanja
dusom i telom...
a i pokreti jezikom bili su savrseni...
...jednom su nas iz hotela u Firenci izbacili
noc smo proveli vodeci ljubav u parku
neki celavi svabo sa zenom zalio se
da smo cu laut,da pravimo larm...
nisam nista tad razumeo...
zasto...???
.....u ponoc ulicom setali,
padajuce zvezde sakupljao sam joj
u njedra i dojio grudi
ona je zaplitala prste u moju kosu
ljubili smo se mazno i strasno
kao kad svrsavamo skupa
u prekipejucoj strasti
grijala ruke podno mog trbuha
kosa joj je lelujala Napoleonovom
ne secam se broja ulice
ja sam joj pevao talijansku sansonu
...mala note la veste pirita iz sedamdesetih,
tog jutra,
a jutros kad sam se probudio
samo sam nju sanjat mogao
jastuk je mokar,
kljucevi stana na stolu
bol je stiskao srce
bas kao onog dana
pevao je Demis Roussos-Good bye My Love
pluca su pucala i prsti goreli
od opuska cigarete..
.

_________________

Unutar mene



Sve pomalo si
ulazila u mene
dodirivala skrivene tajne
bola i ceznje,
rijecima lijecila moje obmane
na krajiccima mene
dodirnula beskraj...

Smijali smo se zateknutih pogleda
kadkad u gluho doba noci
tamo negdje u ceznutljivom delu
gde sam najtanji
porusila bedem..

.....godine su mnozile nasa nadanja
nocne more tjelesnu kapelu
unutar nasih zidina...

Po ugledu na njene lazi
trazio ljubav saputnice
u tebi,
u tvojim slovima
i tvojim snovima
trazio ostrice ljutih nozeva,
u rukopisu suza sakupljao zvijezde...

11. pro 2008.

Prozimanje tvojim strastima


Mesecima padamo
u zar bozijih cari,
u zanosu kisa zaliva
pescani pleksus.
Oblacis navezenu dzumbetu od atlasa,
cipkasta krizantema,
na medjunozju vezana uzicom.

.....U trouglu materice seme.

U zanosu leta
drzimo se za apokalipsu slutnji,
velicanstva vetrova u olujnoj kusnji.
Peva nam roj pcela
uz uzglavlje.
Bogorodica carolija bivas,
nebo i svetica,
pakao i raj
jek i jauk,
uzdah i naricanje,
sreca i bol,
i napokon sve..
.

Venus oral




Skinuli smo posljednji haljetak
vaskrsli od bluda,
bludni
na zaledjenom jezeru iskre zvezde
ogledajuci se u zlacastom nebu
prozor injem zamagljen
gore gde venus tajne sazvezdza krije
pricas mi o nasim zvezdama
koje likuju nama,
o kojima si mi i ranije pricala
i o kojima sam ti pricao takodje...
...u ocima sjaj pozude podrhtava.
vansebljenje upriliceno
u trenutcima histerije
lomi nas u uzitku,
govoris nerazgovetno
podata do isceznuca...
Stopljeni u oganj vatre
u uzdahu magme zateknuti...
svece na stolu dogorevaju
ti opet izdasna kao nikad
rusis bedeme srama
stampedo prokazanog bluda
nosi nas nebu i nasim zvezdama..

10. pro 2008.

O cemu pod pokrivacem sanjaris

O čemu pod pokrivačem sanjariš pesniče moj dragi,
ljubavniče nežan i mio?
Zar nisam više dakle ono nežno biće što si ga nekad strasno želeo i snio?
............
Osećam da sonet na usni mi seva dok vas gledam u samoći koja je bolna.
Vi me podsećate na dvopek iz Sevra izmešen rukom velikoga Klodiona.
Koređo bi vas naslikao u Antiopi da je video vaš stav i vaše gole draži,
tako vas i ja volim,
droljo što me opi,
Lafarej uzalud takve Venere traži.
Vama bi pevao svoj heksametarski stih,
divna droljo,čiji ljubavnik sam ja,
s mukom mirisne stihove ko u starih majstora tih koji se,
gubeći svest čitaju jednom rukom....


Deo iz pesme Alfreda Delvoa 1825-1867 'pesnikova jebačina'

Erotska moderna poezija: Nekad se sjetim

Erotska moderna poezija: Nekad se sjetim

6. pro 2008.

U predvorju Pakla

Noci vecno gladne tvojih pogleda
snovi te zeljni ostase
ti recima samo odevna
bogovi pijani u paklu pospase
vatra dogoreva..

Evo noc se kruni stota
ja i ti u basti raja...

Mirisu madarine,rascveto ruzmarin
ko u vece blagog smiraja
iz pepela sintakse tvojih reci
nicu nasa deca ko iz raja...

Govorim da su mali andjeli
milujuci te po kosi
a iz nista nebo doliva zaborav
mutnim kisama prkosi...

Smisljam rezervnu bol
oboruzan snagom bludnih vetrova
na tvojim grudima upisujem secanja
zlu netrebalo,do dzavola...

Kraj rijeke Bosne

Na obali rijeke nizvodno
od Kaknja prema Zenici
ljubili se u sjenci drveca
bila je ponoc ko na sprudnom zalu
svjetlost mladog mjeseca....

A jedan zracak je pohlepno virio
u njen dekolte
bradavice joj rasle
ko mladi izdanci jorgovana
zaklanjao sam je ljubomoran
pred vlastitim ocima
I slusao kako dise
uz zubor rijecnog korita
zvijezde su joj krasile iris oka
kroz krosnju vrbe
divlje rasplamsan pogled
neukrotive zavodnice
a kroz vene moje i njene
tekla je krv uzvrela
i kada mi je u krilo sjela
vlazna i vrela
s bronzanih usmina
kapi rose su rosile
mocilo tijelo jugovinom...
.

Nimbus



Miris cvetova u nama
kako si to lepo...

ovo je za krug sudbine
namenjene nama
stepama nasih snova
i namicanja
kad stampedo
strasti krene
misli u rasejanju
podivljaju
uzdasima kad je sve
propraceno
pricat cemo,
da.. nezno sapatom
kao da se ti ja
vecno znamo
i kao,
za uvek da nestajemo...

Neka nas prati samo vetra muzika,i kisne kapi po prozoru...

I do u zoru
nek se topimo u lavi sna
sladunjave strasti
tvoj svet je mrena mog slepila
a pohote u naletu
mreza paukova...

Lud sam za tobom nocima
vuce me okus tvojih usana
przenje u zenitu srca
cari pupka
pulsiranje u spolovilu
ti si mi jedino svitanje u ogledalu...

Priznajem..!
Vec si mi misterij bludnih pesama
logov vansebljenja
u retarti uzdaha ushicen
tvoja stopala drzim u dlanovima
ti moje spolovilo vrelo u rukama
ljubis usnama...

Dizem te nebu i zvezdama
ja znam da si ti njezna i umilna
krhka poput mladih godina
u pokretu bludnicenja razuzdana
oslonjena na noc besanog ludila...

Ja ljublju tebja,do boli,do iznemozenija



Sami
pod krosnjama neba
bosi po secivima puta,
pucaju pred nama
horizonti daljina
pustom samocom...
lazemo se u njihovim ocima
ja i ti draga
kristalni oblaci zamuceni ceznjom plove jugu
zgasnjava meteorit u sunovratu.

Tvoje oci nebo od porculana
trazim te po karizmatima izmaglica
uvek kad odlazis i dio mene ode sa tobom
obavezno
involucija tela zaklija
u jotovanju ...

U putu nas prati nasa sjena
jutro mi jutros umire na rukama
zadnja zvijezda gasne
a tebe nema...

Iz snova i secanja,njoj

Da ste je videli kako je bila carobna i lepa
lepsa od svih do sad i u pleyboyu
sva je mirisila i izmedju nogu posebno
a noge,....stopalo njeno...
i red prsta u redosledu
imala je skladno telo,
oci ko dva satelita
nije to vise vazno sad...

zvao sam je svojom minijaturom
moja mini mala saptao joj u zagrljaju
kad mi je daleko zvao je sestrom ceznje
graktalicom i alapacom sto je puno pricala
a kad je uz mene mojom kurvicom
i nije se nikad bunila...
govorila mi je uvek-ti i `ladna Morava
i verovao sam joj...
.....Da ste joj videli oci
kad mi je prvi put spolovilo ugledala
Boze....!!!
dodir koze i vrelih usana
tajanstvo sklada i razumevanja
dusom i telom...
a i pokreti jezikom bili su savrseni...
...jednom su nas iz hotela u Firenci izbacili
noc smo proveli vodeci ljubav u parku
neki celavi svabo sa zenom zalio se
da smo zu laut,da pravimo larm...
nisam nista tad razumeo...
zasto...???
.....u ponoc ulicom setali,
padajuce zvezde sakupljao sam joj
u njedra i dojio grudi
ona je zaplitala prste u moju kosu
ljubili smo se zvaljavo i strasno
kao kad svrsavamo skupa
u prekipejucoj strasti
grijala ruke podno mog trbuha
kosa joj je lelujala Napoleonovom
ne secam se broja
ja sam joj pevao talijansku sansonu
...mala note la veste pirita iz sedamdesetih,
tog jutra,
a jutros kad sam se probudio
samo sam nju sanjat mogao
jastuk je mokar,kljucevi stana na stolu
bol je stiskao srce
bas kao onog dana
pevao je Demis Roussos-Good bye My Love
pluca su pucala i prsti goreli
od opuska cigarete...

Orijental

Bila je neobicna stranica zivota
jedno leto iz snova
i nekoliko slova sto zute
zbog obrta tuge i osmeha
zavrtela razum slepilom,
pravila mracnjak u meni.....
iz kurtoazije citirao joj velikog Cezara
tesio je kao dete koje je rodila roda
samo meni
laskao osmesima od uva do uva
nudeci reci utesitelja
i spasitelja svetova
ljubio mini grudi
s par malih mladeza
kruzno ka raspecu
sarao prstima
nikad manje a lepse
govorio joj
lizao uglove spoticanja
tamo dole na raskrscu strasti
rosila bi
na rubu svetla hotelske sobe
drhtala
u igri senki zudno s uzdasima
uz mene se savijala
jezdio bi vrletima
njenih ramena i kukova
miris parfema i znoja
od pozadi bila je obilna
priznam,
znala je da se namesti
u okosnici njene kose
razbacani uvojci
bilo je lepo videti je s ledja
kazem vam
sunce medju nogama
vagina izbacena
kosa rasuta po ledjima
u crnoj noci s mnostvo reci
pevali aleluju...
......tesio je izvaranu od svalera
to jutro
govorio joj da je moja Carina Can`t
da ima muda i da se udostoji
da ne lici na jeftinu balerinu
iz rot miljea...
vadila je mobilni koketirala s nekim
bilo je neprijatno praviti se lud
verujem nije ga volela,
pa ni mene ta sreca nije htela,
....noc u spomen na nju u aleji mimohoda...

Nokturno u noci

Noc, korak do neba
beskraj cedila
uspinjanje iznad bogova
na ivici zuda sagorevanje...
ewery dey..great beby..
u zanosu govoris
eho reci u eksploziji strasti
vristimo u grcu teela izgubljeni........

...slogan titrajucih reci kovitla vasionu
suze srece,pukotina razuma
duga izmedju zapaljenih sveca
likuje andjelima
ocima me pretapas iz beskraja u beskraj
gorim u tebi i ti u meni
u extazi ludila ptice budis iz nocnog smiraja
zvezda koju sam samo ja video
u horizontu pulsirajuceg neba
sjaj koji je samo za mene sijao ove noci ...
great...!
ewery dey Beby, ponavljao sam
kako si topla i umilna
kako si toplaa...

Oluja na Aqvareli za Iris

Mlecni put me poseti
da lezis sama u krevetu tvom
pokrivena travom zelenom...
..evo crtam sunce iz tvojih snova
slusam Demisa Rusosa
sve je ko nekad
karavani ceznje ispred nas prolaze
medju nama more zapenilo olujom
moje oci koje si volela
gasnu u spomenaru paucine i gorcine
satrapija zamenila osmeh na licu
ona idilicna bonaca u kojoj smo plovili nebom
potonula je sa snovima u divljim rekama...

....kako sad da cujem tvoj glas
koji me je budio jutrima
moje misli preplavljuju gluhocu noci
kako da ti saopstim to...
a imam potrebu,veruj mi..!

...zasto i od kud sad tvoja blizina
zasto bas saptanje tvog imena
svetlost koju si nudila
slepocom zablude ne vidoh
i sve upite kojima si se penjala meni
meni bliskom i dalekom...

Budi moja slatka bol

Nedaj da izbledi urugan strasti nocas
izazivaj me osmehom pozude
penjala si se dugo meni rubovima moga sna
daj sve od sebe sad
sad ili nikad
ove vatre u meni ne gasi placom sete
proslost zaboravi
budi moja slatka bol na strunama strasti
hocu da trajem u tebi vecnost
Es mas grande sin tu amor
sapcem ti u podnozju orosenog cveta
uzdizes se bokovima na mene
u oku tvom iris, staklen bozur bluda iskri
lomi nas eksplozijom pomracenja
ekspozizija u transvezali
tvoji prsti u grcu strasti
zarivas se u moje krvavo meso
prozeta jecajima
na tajnama raspeca dijagonala
...lelujamo u obrisima sjena
po zidovima
spicom grudi dotices oblake
padaju tople kise po nama
noc se pretvara u temporalu morfija
tvoji mirisi ostavljaju tragove
po mojim iskusenjima izdasnosti
organika u oratoriju vaskrsava..
.

Za Karlu de` l Mondo(Espanola)

Setas me plantazama pomoranci,
usrecen tvojim ocima od porculana
dugom kosom po plecima
u beloj haljini
El Puerto de Santa Maria...
Svasta bi da te pitam,a cutim
bavim se strahovima,
strah da nam ne pokvarim lepotu kusnji,
u uzivanju i setnjama...

(a i spanaski me jebe
u ljubavnoj prici)...

Ti pocinjes,pa opet cutis,
u uzdah pretvorena..
Sunce te prati ko moje oci
panoramom goruceg neba
zrake usidrava na tvoj dekolte
i susi rosu...

Osam ti kapi znoja na grudima prebrojavam
Do tebe devet kora neprehoda
Kusnje koje sam prosao trnjem Isusovim
99 neprebola bolovao
Sapet mrezom slutnje lomio se u nakanama
i putevima…

U tvojim pozivima i glasovima,
u ceznji i mailovima
nasrtao vatrama u vapajima...

Evo sad… koliko me je ostalo...

Ljubis me ko najrodjenijeg…
Andaluzijska periferija pukla pred nama
Laguna de regla,
zagrljeni do bola...

Zvacu te Sanja,
lakse mi je,
ako mi ne kazes pravo ime,
...Karla del Mondo,....neobicno...???

Karika u verigama secanja( za Svetlanu)



Sinuse secanja Svetlana
na album sa slikama
sjete ceznuca ko ugur vaskrsnuca,
tmuran dan kajanja....

Milioni ljubljenja strasnih
hiljade sretanja i osmeha,.
milijarde nadanja i grljenja,
usrani vagoni, zeljeznicki kolodvori,
nesigurni peroni prelazenja
preteski tvoji koferi nosenja,
i moja skakljiva cekanja...

Voleo sam te do neba Svetlana....
voleo cistim detinjim bicem draga,
tvoje nevine vatre, usne tvoje i suze voleo,
i ljubio te, vatreno,strasno i vecno
svih onih dana i noci,
kao da nikad neces od mene otici...

Da sam mesec lutalica,govorila si
fanaticni pesnik i ljubavnik,
pripovedac evandjelja,
samozaborav i sanjar zvezda...,svasta si mi govorila...
....a znam, to vise nije ni vazno...

Kojim tajnama radosti,kojim uznosenjem,
s kojim bogovima si me poredila...
Andjeo strazar bdio je nad nama tih noci
uzimanja i davanja,
i sve nase tajne verujem i sad zna,
ta ljeta u mimohodu sto su zurila..


I onda sve kad je proslo
zacaranim krugom vremena
u plac si mi padala na rastancima,
ko beli zastori nasi su dani,
krilima andjela odleteli...

Kao strah smrtnika u noci
kad mu se tracak svetla javi
molitvu molio u retarti
klececi pred tobom golom
ponizen pozudom ljubavi...

.....Svaki put drugim suncem,
drugim cuvstvom si me ljubila,
i kada su plejbeji navaljivali
da bi tvoja bedra samo kusali,
glasovi tvog umilnog grla
samo su zame odzvanjali...

Mahal kita



Moj dlan medju tvojim nogama
ljubavnice moja
budim se u tvojoj kosi
zapleten magijom mirisa
oko nas plodovi strasti
poruka kojom se nudis
sve je izvesnija...

Doch wird es warm und etwas feucht..

Sazrela nasa mladost
kruni poslednji cvet biotopa
dises mojim plucima
u mene ulazis drazim ociju
...tvoja je soba lepo namestena
kao za docek Nove godine
nas sastanak je nosio sumnje
zaracenih naroda
pogledi izmedju petstotina reci
sada ukoceni
u caroliji titranja,
neverstva i srama
zbunjeni se gledamo
kao da ce slutnje i crni oblak sumnji
odneti i mene i tebe
bez traga...

5. pro 2008.

Noc Adagio van de erotica



Svuda svi spavaju
uzvrela tisina na jastucima
usne povampirene zedjim
noc se prolama uzdasima
poljubac na aorti drhtaja pjeni
medju nogama grc ushicenja
jecaji strascu narkotizirani
u utrobi smaragdne noci
nas dvoje sami...
dlacice od rose svetlucaju
sveca u igri sjena zaludjena
zvezde u zrenju iskre fosforom
gledam ti oci grafitne
ljubim usne od karmina
iz magle u maglu pratis me
nebo gori nad nama
....fatalna areja jave i snova
u igri svece i zidova...
...usne od vode,
kukovi od stakla
pupak zrno bisera
rana jesen u casi od caja....
balerino moja sapcem ti...
nosi me na krilima andjela
odnesi daleko kud znas
nema vise uzmicanja....

Hiperbola erupcija

Budi se uz mene ledjno okrenuta
budilnici jos spavaju ritmom srca
ljubavnici sanjaju svoje mokre sne
njena je pozadina ugnezdena
medju mojim nogama
glas saputav, hrapav i jebizovovan...

moj ud medju njenim guzovima uklesten...

pomera se skala dijafragme
trbuhom,duz kicme golicava jeza
testimonium krvi u nama vri
sumrak mozga zakulisna svest,
pomracenje poljupcima
u mojim polarnim delovima tela pozar...

igramo bezbroj puta istu igru
uvek drugacija prozimanja osecanja
u zadnjem plesu ko u titranju sna
nasa su tela nebom nosena...

ja volim da joj lizem vulvu
usne od karmina da mi da
i kad grc strasti uskipi vrhuncu
uzdahe njene da cujem iz dubina
jecaje strasti da potkrepim pokretima ...

Ne ostavljaj me uz grmljavinu

Ne strahuj i ne otpisuj me mila
...ne brini ne ostavljam te samu
pusti nek nam se sapati stope
u narkozi horizonta u jednom danu
budimo sneni,budimo srcima
ne budi unizena explodirajucim recima
ovo je samo zud sto me prozima
budi sazdana od aksiona
moja exstaza uzdaha
pomracenje i zlatno sunce u smiraj
znas da bi i mene ceznje ubile
da tebe nije...
Jesi li cula nocas jelena zov
tamo kraj Drine niz strmu hrid
munje su nocas bucno prolajale
oblaka zracni probile zid..

Sve je poezija

Sve je poezija
tvoj raskorak u sapatu sutnje
oci u delirijumu
sna
sve je poezija
i kad nas nema na horizontima
daljina
ja slutim tvoje nespokojstvo
glas ptice slomljenih
krila
udostojila si se u mom snu odavno
u mojim venama krvim
potekla
lepo je dok te nekako imam
priznat ces
sve je poezija
i noc
zudnih cekanja po peronima
i kad me volis u odsustvu sna
sve,bas sve
sve je poezija
odavno zaboravljeni parfem pokosena sena
nas dvoje na otkosima
mirisnih trava
draz omame na tvojim grudima
instrumentala
vetar koji nas nosi i prozima
sve je poezija
tvoje oci ko nebo
u maglama jeseni zrelih dinja
tvoje usne od karmina
boje visanja
grudi mirisljave jasminom..
...sve je poezija....

A sot sakas ti od mene

Krevet gde smo vodili ljubav
sad je iza nas
grob staklenih perli bludnicenja
sve neznosti tebi namenjene
otisle u svoj logov u delove tisine,
kama sutra rucno i oralno
panem mostrum na zidu prevara
laz s ostricom noza
"Mirisu li nase ruze"... neko peva,
citiram njenu oraciju;
A sot sakas ti od mene
ubavo ti velamnesakam
nikakva vrska so tebe
kako da ti napisam
kako da ti objasnam
ti si se seknal nacisto
more dete ima tolko ubavi devojcinja
batali ne nas rospije
odi so niv da uzivas da fatis mevce,
gaze, cice.....
sto se zanesuvas
sto zastranuvas
zivotot e tolku ubav,
zosto go trosis na neubavi raboti

Coutrubata viscera nostra

Tada nisam bio uz tebe
kad si svoje sne u crne oblake
na noc i na nas bacala
kad su tvoje suze meni potopom pretile
kad se lomila izcezavajuca duga
puna bola po nama...
Blagodario sam kao vedar dan
sa zapadom sunca u tamnu noc
psovao daljine sto mi te nema
dozivao te i zagrljaj sirio nebu
grlo je jecalo smrekovinom
kajanja neka unakrsno zigovima prozeta...
Kupao se poput nimfe
u tvojim blazenim ocima
kad god smo bili skupa i u zagrljaju
i u svim mojim snovima koje sam sanjao
Voda nam je bila ogledalo,izvor strasti
kupali se nakon i prije seksanja
pucina nebeska suncem rasporena
pogled s terase u nedogled misli
tvoji prozori umiveni kisama
i njih sam voleo
tvoji poljupci od leta do leta
s mirisom pitome ruze
zanemela je rec u daljinama
ti si zalivas mirisne dunje suzama
a pauk plete mreze storama...

-----Da nije ljubavi-nebi svita bilo,pevao sam joj...


Dolazila bi da prespava
jutrom mi slagala sazvakan ves
koji je moja ves masina prezivala
kosom je milila mojim grudima
citala mi knjigu, a ja sam joj prst pusio
voleo sam je gledati u oci dok svrsava
s usana i iz ociju njenih curio je nektar
bradavice kad mi prave brazde po grudima
sto sam voleo,
i kad je u pticijoj perspektivi
njeni obrazi rumeni,zajapureni
Boze!
usklik srece koji vecno traje
tren u vremenu zaledjen...

Gazila bi zbunje zivota do nas
bezala meni i od mene
uprkos stravama
trazili je poternicama
po stubistima zivu il obesenu
a meni je
uvek se vracala
mirisala na lavandu i bambus
donosila mi miris omame
u jastuke skrivala ceznju...

Sakupljala nacionalno smece
moje stihove koji nista nisu govorili
a volela ih je ko nikog na svetu
sms poruke koje su licile ko dete detet
u...

Utjeha

Bila je neobicna stranica zivota
jedno leto iz snova
i nekoliko slova
zbog obrta tuge i osmeha
zavrtela slepilo.....
iz kurtoazije citirao joj velikog Cezara
tesio je kao dete rodjeno s pelenama
laskao osmesima od uva do uva
nudeci reci utesitelja i spasitelja svetova
ljubio mini grudi
s par malih mladeza
kruzno
sarao prstima
nikad manje a lepse
govorio joj
lizao uglove spoticanja
tamo dole na raskrscu strasti
rosila bi
na rubu svetla hotelske sobe
drhtala
u igri senki zudno s uzdasima
uz mene se savijala
jezdio bi vrletima
njenih ramena i kukova
miris parfema i znoja
od pozadi bila je obilna
priznam,
znala je da se namesti
u okosnici njene kose
razbacani uvojci
bilo je lepo videti je s ledja
kazem vam
sunce medju nogama
vagina izbacena
kosa rasuta po ledjima
u crnoj noci s mnostvo reci
pevali aleluju...
......tesio je izvaranu od svalera
to jutro
govorio joj da je moja Carina Can`t
da ima muda i da se udostoji
da ne lici na jeftinu balerinu
iz rot miljea...
vadila je mobilni koketirala s nekim
bilo je neprijatno praviti se lud
verujem ni njega nije volela,
pa ni mene ta sreca nije htela,
....noc u spomen na nju u aleji mimohoda...

Vreme u nama

U pucini daljine klija dan
posve drugi,ni slican juce
ja listam secanja sto me muce
po pozutelim hartijama...

Birokratski jezik banalnosti
suocen sa groteskom storije
samo horor desavanja citam
tudji sam od kako je nema,
obicno kad kraj mene nije..

Zemlja i zrak gomilaju vlagu
sunce umire na porodu
u kosti nas zivotinja
dzavo je dolio vodu..

Strasti leta ko jesenje lisce
odnosi vetar s vrtlozima,
ja o tugi pevam izoblicen bolom
nema nje da joj se izjadam..

Kise donose osamu i smrt
ulevaju strah pod rebro Adamovo
sve jeseni su tuzne kao ova nasa
i sve nadolazece,bez srece.
.

Bila si sve

Cekao sam te,te noci stojeci
pod stablom platana
bilo je dva iza ponoci
upisivao te u ratni leksikon mislima
punjen bojevim glavama
u lektiru njeznih proleca
i tmurnih jeseni...

Zebnja sna si bila
oblak pun kisa u meni.

Moja ptica koja je na dlan sletala
u ruku pruzenu ukletom vracu
s planina u sucut noci
s nadolazecim nagonom
zivotinja
zurila, a nigde nestizala iz daljina.

Meni...
pevala i plakala istovremeno
trapezastim oblacima sejala poglede nade
a i ja sam mrcvario pedesetu s kvazikurvama
po nocnim barovima
dok si ti
bacala moje posvete u crna mora
odricala me se hiljade puta
pa se vracala
i sta sad....?
u senci drveca se skrivala samocom
precutkivala pocinjenu ljubav
strastima nasim nasusnim
nakanu snova ranjenim ocima
uz pesme vristalice plakala
sekla samocu jezom i ostrim nozevi
ma...

Kamene daljine za B.B (razbijam platna iluzija memorisem sjenke tvog glasa)

Bridelo je srce u grudima
onih dana,leto mirisalo pomorancama
san do sna u nizovima nizani
izmedju hiljadu i jedne noci bez tebe
cekanja za cekanjem kasnila,
a ja sam svo vreme mislio o nama
i tako....
Draga moja B. B
samo da si ranije
mogli smo sve...

Citam evo Pascale Roz
ocima prevrcem nutrinu tvojih
recitosti u njenim pismima,
sebe osluskujem
cud svoju koregujem...

Draga moja B.B
samo da si ranije...

Le chasseur zero, naslovljeno
podium srece,srce
tvoji poljupci delotvorni s distance
cine mrak u meni
tvoje oci,u kojima na vrhuncu srece
srce iz grudi iskace..

Pogled u kom svanjava
nova misija dana
u koji je moja dusa potonula
odavno...

Ja nisam slabic al patim,
to nije sporno
znam da me volis verodostojno
kao sto zene vole umrle supruznike,
i boli te cas rastanka kao pretnja
plase te vetrovi planina nevericama
mora medju nama.
A u mojim pesmama
i kad sam ne recit i otuzan
ti nisi sama
u nijansama tkanja samo za tebe
otimam lepotu
leteceg dana ...
neizmerno te ljubim,neizmerno...

......S mnogo sjete...prokunjena hudba me obuzima

Opet su mutni oblaci navaljivali
jesen je stizala tacno na vreme
jeza narastala uz kisne kapi podneva
jos me je nesto ostalo tesim se
ucim hatmu punu naricanja
prozet tvojim carima...
na testisima obeljele vlasi nakostresene
motaju omce samrti...
slusam ciganske pesme
geljam dade tudu reste, aman na ca dza
nostalgija pomesana s ceznjom
koju uvek nekako s tobom povezujem
i s onim letima bezbriznosti
spavali smo goli pod golim nebom
na otkosima trave
pokrivao te sobom
sapatom hrabrio od divljih zveri
golub je guktao golubici
zrikavci nas budili jutrom
rojevi pcela pevali serenadu,
u daljini zito talasalo ko tvoje kose
super rifle iz Trsta,
prali na seoskom koritu pratljacom
ja seoski dzilkos, ti dama gradska...

Nekad se sjetim

Iskricave perle podno pupka
rosa na pubicnim dlacicama
olizujem je jezikom
potapam poljupcima
navala krvi s nasladom
u predkomori polnih organa
uzhit uzitka
stampedo strasti
noseni kusnjama,
klijanje semena na vrhu vulve
i obris njen vlagom namocen
u mojim pesmama....

Nalakcen u bezpomucnu tacku zida
fiksiram oci blazenih snosaja
cekam i listam Kamasutru
vracam se u secanja,
misao u tamo neke godine
kad sam kao deran
onnanisao na Katarinu 2 i 1
i kozake plasio spolovilom ko sabljom...

Ona je bila sva drazesna
drazima u opipu i pogledu
cak i mojim snovima
topila se sladunjavo...

Kad bi je ljubio u preponama
i kad bi joj usijan glavic doticao
spic venerina brega
srastali u caroliju vansebljenja...

A kad je orgazam potapao
nase svesno stanje
u nesvest padali,
ja sam joj drazicu drazi sisao
urinirala po meni pisom vrelim....

O tebi

sve mi mirise na tebe
ovaj lahor s juga
put mlaznjaka u brazdi
neba
tvoji obrisi koze na jastuku
koje si namerno zaboravila

meni za utehu na nase leto
usana otisci na mojim grudima

sve mi mirise na tebe
one staze nasih setnji planinama

zagrljaji uz stiskanja
cutljive usne kusanja
tvoja ruka sto
je mahala daljinama
oci ceznje kao iz sna
jutra na porodjaju
dana
kise koje si slala pismima pomesane suzama
sve mi mirise na
tebe
knjiga koju si otvarala i citala
pesma koju si pisala...
xxxxxxxxxxxxxxx
Nisam te zaboravio
i kad si nasu ljubav
pustila da pokrije prasina
snovi nasi da zalede sibirskom zimom
oci da prekrije mrena nadanja
ne,ni onda
kad si pola srca dala drugom
mene ostavljala u laticama zaborava
nisam te zaboravio
i ako je sve tako izgledalo
ti mozda ocekivala brzoplet kraj
u kajanjima kao u vrtlogu brzaka tonuo
iscekivao te nenadno u snovima
neprespavanih noci,ocima uprtih u prozore
na javi, krio se tuzan od zlih zena
grcao u vinu opijanja
precutkivao bol u predkomori srca
nisam te zaboravio
i ako tako izgleda
da te nikada necu sresti onakvu
kao onog leta u ulici 29 novembar
grad doteran za praznicko vece
znam i kako si bila odevena
bela providna haljina,grudi nabrekle
guza utegnuta
Boze!
car lepote koja me jos uvek prozima...

Stopljeni s kosmosom...

Razlistala si gorucu strast
punila nas i praznila
sjeme klijanja sijala po nama
u meni tragovi pustosi ostali
sladunjava karizma bola
nosala me s kraja na kraj svijeta
okrilju noci i carstvu snova
daleko
davala se zudnjom i uzdahom
cijelim bicem bila moja
drhtala u krilu mom
razvlacila me sumnjom
ponesena omamom
na ivicama razuma titrala
ko svijeca kad dogorijeva
s ushicenjem dosaptavala rijeci
zapljusnute olujom...

...Vrelina tvojih usana jos me prozima,
pogled sto obara i najljuce Bogove
ceznja sto u meni i danas izgara
cipkasta sjena na raspecu trougla
medju tvojim nogama
pulsirajuce srce, eho lavirinta
vulkan pred magmom izbruha....

Vertikalom sunca bejasmo spojeni
i dusama
a u nama su klijala semena narastaja
mladim izdancima i pupoljcima
bljestavi eros u purpurnoj jeseni
evo se ponavlja
toplih boja s okusom malina
...svodovi razuma opet zatamnjeli...

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...