28. stu 2007.

Izmedju slutnji i pohote


Sanjam jutros
strjeljane snove tiranina
u univerzumu bez bozanske kreacije
biologija poludjela...

Sav svoj osrednji duh ti poklanjam
veceras mila,
ludost i razum kad se spoje
u svemu tome ima i humora,
pricat cu ti sta mi se desilo
prije nekoliko dana
nakautirana mi je poezija..

A ja i ti odgonetamo gravitaciju
misteriozne slike,
pa nas sve uvodi u koheziju racunanja,
alibiram okolnostima mentalnog urusavanja
a inace me je matematika u skoli jebavala...

Narkotizirani tehnosnovima
velegratskih izloga s lutkama
slutimo oboje duhovna stradanja..

U noci tvog prisustva padaju zvjezde
cekam da se porodi tvoja rijec
citam ti psalme mog dnevnika;
Kako demistificirati Rospiju
grimoznu bludnicu
koja me i u snu kad kad bludnici,
i to ti ljubomoru izaziva mila,
tuces me dlanom po glavi nejako
da me nebi do ubila...

Moja ceznja spaja nas u mojim slabostima
prema tebi,
i tebe prema meni,
viseglasje promice tajnom opomenom
naginjes se name laznom prijetnjom...

Znas moje postupke kad istupam...

Po strunama tvog zivota
zidao sam pjescane kule cesto
ti to dobro znas...
i rusio ih kad te ne zateknem s osmjehom,
onda sam opet
spajao juzna i sjeverna mora,
vise puta cak i sunce ti donio s neba
ti si plakala od srece,
pa smo oboje plakali zagrljeni...
govorila si da sam ne zamjenljiv i poseban
da imam krivo spolovilo na lijevu stranu
i lijep glavic na njemu,
da imam mana i da me opet volis ko nikog
posebno....

Ljubavna pred noc adzul kebr


U pogledu žudnjom prožeta
Noć adžul kebr dolazi,
Vjerenici fatvama kunu ateiste
Zvjezde iskričavo u oku blješte,
Tvoje me oči mame potonje,
Talasa kosa,parfem de-la ruž
U njima,
A ruho noći pred nama…

Hoćes li u toploj postelji,
Fikcije radi
Reči mi istinu ljubljenja,
Dok se budemo imali
Pod nebom akvarela
i golim zvezdama…
Hoćes li vrištati kao u noći
Bludnog vaskrsenja,
Ti ždrebica podata,
Ja mustang divlji...

Kroz budne snove prolazis



U korjenju izhitrenih rijeci
jezgro omraze slijedi uzvisen put
nas dvoje uobicajno pretacemo sne
na istim mjestima sretanja pocesto,
pred budjenje postavljas mi zamku
misolovkom,
tvoja pozadina ugnijezdena u mom krilu
misija zudnje,
dodir sredistem dlana po ispupcenju vulve
przenje celija podsvjesti,
bokocrt tvog nalakcenog tijela
na jastuku mastanja
paluba srece,predodjbe kusanja...

Grcis se u zanosu izvijanja kukovima
u noci podrhtavanja
odabiram tvoje najzesce uzdahe,
u njih pretapam moja narastanja
delirijum vragolije...
Stihom pricam da si moguca
i nemoguca
najveca i najljepsa
u svim oblicima
i ti mi vjerujes na svaku rijec...
Vrijeme plodnosti koci nas u opustanju
naglasavas prekomjernu vlaznost
antibebi pilulom
hormonalnim urnebesom u tvom divljanju
i visom medicinom...

Otkocen razum naginje stihiji...

Spojeni celijama dodira i duse
neraskidivom nitim u sredistu
kljucanja,
drzim te za kukove od stakla
ukrsteni nogama i rebrima
lizemo ispljuvane strasti po nama....

Putem kicme i vratnih uvala
sliva se rosni put slican gorskom izvoru...

Satima kruzno, trans u ekstazi
pracen munjama pomracenja
svijesti i podsvijesti...
Onda ukrasavas nas cin utapanja
potopom poljubaca...

Nezadrzive sile sisanja usnama...

Usidravas se pitomo uz uzglavlje
blazenstvo u tlocrtu sumracja
vrh srece nebeskog zrtvovanja
podilazi kozom i nosnicama...

Zatvorenih ociju disemo,
i osluskujemo bubnjeve srca...

Culima zamrlih instinkta
na rubovima tjemena cutimo
novo radjanje,
tvoj jezik s okusom narance
izmedju mojih usana plod raspuklog nara.
Vatrom lave sagorjeva moje razapece...

Vani kamenorezac macolom
rezbari sucut smrti novog dana
i ritam zamaha u ritmu nasih uzdaha
lomi cestice ravnoteze...

Nakon tusiranja susim tvoje kose
i ljubim ramena,
dole nas dorucak ceka
na terasi kraj rijeke
i onda idemo da jedemo
dvije sirnice,dva mlijeka
i dvije kafe,
zacinjene nikotinom.....

Stampedo strasti


U tvojim carolijama
spontana hipokrizija
slutnjom vodjena do vansebljenja
na zvuk rijeci u grimasama njeznosti
od jednostavnosti do uzbudjenja...

Prati nas Black Magic Santana...
.....Soba je poluzatamljena
i svijeca u uglu dogorijeva...

Ljubis slijepo moje usne
zatvorenih ociju isisavas me u mlazevima.
Bitna celija ravnoteze se pomjera
do membrana srca niti srastanja
nasih dusa.

Retrospektiva goruce pozude narasta,
inkubacija ceznje i bola kvrca u krvi,
kvarcna iskra zaiskri zjenicom oka,
i mog i tvoga..
Tijela u blud pretvorena
Sagorevaju....

Onda me uzimas pa ostavljas
privlacis i odbijas nesvjesno,
od privlacnosti do odbojnosti gubitka...
Vri strast u jezgru klitorisa
rezignancija jecaja preplavljuje
moja cuvstva usidrena na tvojim grudima i pupku.
Lebdimo kroz svjetlost nebeskog tijela,beztjelesni
u uglu aorte izrasta mak purpurnih boja,
ja u leptira pretvoren,
nektar omame usisavam,
i omamljen u nesvjest njeznosti padam.

Igra sjene


U mracnom trenutku agonije
svratis
osvjezis mi misao na uzglavku
ljepotom,
da napetost popusti
sto je intezivno silovala
moje nalakcene misli...
Sjemenje zivota zaklija
sintezom dozivljaja...
Ti se pojavis i
u uglu mracne sobe,
mases zglavkom ruke
obucena u bijelu haljinu...
...prepoznam nasu blizinu,
u obrisima lica,i usana.
Zavjesa kidise name histericno
kao bijesan pas
skriva ti ocinji zud blazenstva.
Al sigurno si ti...

Znam tvoje lice iz mitova drazi i osmjeha...

Njeznost me hvata i podilazi
liticom ceone kosti pa po potiljcima
onda ispod koze
i u predjelu srca,
grlo se steze i usta suse..
Cujem kako mi pod grlom
sunovrata srce,penje se i pada...
Vratna jabucica
uspuzala pod samu bradu
i ukocena stoji..
Onda se ti kao sjena pretvaras
u egzoticnu pticu punu sarma
kroz zlatne niti neba
nasa trajanja lelujaju strastima,
distanca sna i stvarnosti
seksualne arkadije u mimohodu,
i sve nas nosi,
bas sve,
dalje od sna
u cudan svijet
mastanja...

Exhumacion of dreams


Prisjecam se njenih koraka
na peronima cekanja,
bilo je lijepo docekivati njene osmijehe,
donosila bi mi punu sobu mirisa u zavezljajima
ostavljala ih po mojim intimnim dijelovima
i jastucima...

Pricali smo snove
u zanosu otsutnosti obicno,
govorio sam joj da je najlepsa
da ima cari vise od paunova perja,
a i jest meni bila najlepsa,
jebo pauna,
nisam je lagao..

Cutljiva kad ukrstimo poglede,
a opet nekad nametljiva
kad moj pogled sklizne van njenog dometa.


U poplavi uzbudjenja drzali bi se za nase nebo
vezani pupcanim vrpcama,
da nebi pali u pakao,
prstima ruku i nogu umrezeni..
Prekrivao bi je mojim pjesmama
da ne nazebe prije i nakon obljube...
Sve bi nam bivalo isprepleteno i sraslo
tamo gdje smo micali i nicali
tijelima i uglovima.

Puls podno precage srastanja
skupljao se i rastezao pracen uzdasima
pred vrisak razgolicenja pretvoren u vatru...
Misterij strasti srasnog zagrljaja
fetvama fobije urusen..
i sve smo mogli
cak i govna nasa da jedemo...

Prokazat nemir u kusna jutra
davanja i opetovanja
u nedored novog radjanja
s prvim budjenjem zore
zagledani jedno u drugo,
smij bi se tako satima i satima
nista ne govoreci jedno drugome....

Zateknut u cekanju

Cekam te na cistilistu strasi i zakletvi
lavice kidaju rikom sjaj mjesecine
kroz sjenke klizi mrak slutnji
vrijeme ukucava rasplamsale misli
tvoj korak odlijeze skeletom tame
naculjenim skoljkama usiju
odredjujem tvoje ordinate pokreta...
Kad zvuk potpetica u ritmu promeni smjer
ko` imate i nema,pa napokon zaista
i srce stane i krv zaledi...
No,uprkos cekam te zaklet u ponizenja i urote,
trosim i zadnje cekanje nate.

U nadolazecim minutama
vatra zapaljena dogorjeva
u zjenici isplakana oka suza gasne
izmedju strasti i razocarenja
vetar mi te donese i opet vrati,
sa mirisima i pogledom u nedored,
vrijeme se klati.

I to mi se ponavlja intenzivno...

U dnu dana i evo u noc podmaklu opet
budno sluzim nase vaskrsnuce
gledam u pjescani sat obale
gdje smo se sastajali
nikog tu vise nema,
ni ptice ni kamena
zaplicem se o nevjerstvo izvaranih zena
u slutnji temelj skrivenih zelja okacen o ludilo
pjesma na mostu cekanja,
sviraju cigani,
ton za tonom na rubu mog potiljka
sklad i nesklad ujezene kose slican travama
s neba kapaju zvijezde u more ko zivoti
umiru u ropcu zagrcnutog sjaja
more pjeni bjesnilom zada i skriva utaje
pucina nemira talasa moje nade,
tamo daleko odakle si dolazila pukla je vasiona
zjape cezljive kise i prijete potopom
grotlo ljubavi raspuklo
i dva jedrenjaka na mramornom kamenu
gledaju u daljinu...

Prozimanje tvojim strastima

Mjesecima padamo
u zar bozijih cari,
u zanosu kisa zaliva
pjescani pleksus.
Oblacis navezenu dzumbetu od atlasa,
cipkasta krizantema,
na medjunozju vezana uzicom.
U trouglu materice sjeme.
U zanosu leta
drzim se za apokalipsu slutnji,
velicanstva vjetrova u olujnoj kusnji.
Pjeva nam roj pcela
pod jastukom.
Bogorodica carolija bivas,
nebo i svetica,
pakao i raj
jek i jauk,
uzdah i naricanje,
sreca i bol
i napokon sve...
Osmjesima mi dajes nova krila andjela....

U svetom zanosu
uspinjanje i iznad Boga...
Zvjezdano nebo objeseno
o pupcanu vrpcu visi.
Prijeti nam nestajanjem
u bljesku utaje.
Rosna linija potiljcima
prozima nase rijeci.
Klati se ladja
nemirnih talasa divljih mora,
na njoj uzdrhtali od strasti,
u duh bozijeg dijeteta pretvoreni.
Trazis kljuc
zeljeznih vrata stida.
Njime omame otvaras,
svog srca okove.
Na stazi naseg pocinjanja
nikoga osim nas nema,
obalom rasuta mjesta osame
cekaju na mene
u crnim ocima izraz pomame
izgara me...

Oktaviji P.

Soba bjese puna topline neke,
Nas dvoje,dvije stolice
I nista vise...

Na zidu Josip Broz,Jimy Hendrix
I Buddy Holli prije smrti
S cigarom u zubima
I naocarima…

Noci droga i alkohola
S mnogo sexa
U ulici Marsala Tita
Uz band Teska Industrija
Of the Rising Sun...

Kada me ne bude

Kome ces pruzati poglede ljepote
u etapama strasti i stapanja,
nebeski svod
kad zacrveni sramom sjaja cekanje,
a kad pokajanja zapletu podnozje bola...???

...Da ne gubis tovare vremena sa nama mila....???

Camotan je put slutnji,
nit vezana obecanjima...

Trag koji pocinje i gubi se
ko zeleni otkos kose,
a polje cvijetno daleko
i put bez putokaza...

Zaboravi zapjenjene
oblake i njihov krug
umilne rijeci budjenja,
pre jutrenja
parce naseg neba u zenitu,
nas zagrljene u svitanje
hiljade kajanja sa suzama
i izgorela nasa tijela na liniji razdvajanja...

Kada me ne bude
vezuj mi oci nadama bluda
stavi mi omcu njeznosti oko vrata
dodiruj mi usne grudima
u rano jutro usijanja,
u pustos pretvori sve
i katedrale bola nek cvile ko lude
nek crkvenom tisinom jaucu secanja
...kada me vise ne bude...

Vizione de Varios Libros


Kad ozon odjuzi,
u pjesmi i u snu
kad se ukazes,
ulazis gola u ruzicnjak raja,
nebeska vrata ceznje se otvaraju,
u tvojim pomamama ja omamljen.
Pred nama pukla panorama goruceg neba
expozicija u transvezali...
Stella polaris u sazvezdju dogorijeva...
Nebeski put kao impresija
drzi nas u cvrstom zagrljaju
carima u varku pretvorenih....
Dok lebdimo oblacima,
uzimas me i bacas
ko maslacak sto likuje padobrancu
i onda opet vracas sebi,
pa me imas i nemas...
.....Kroz tvoje prste u mlazevima
istice nektar strasti
uvalacis se u kruzne tragove pokreta,
i u mene
u drhtaj pretvaras nase uzdahe,
ocima klizis podno mojih slabosti..
U rijeci stapanja ko nemirne sjene
topimo se,
vjetar mi dnosi miris tvoje kose
i otisak krvavih usana,
a onda budim se i placem...

Apatija lucida

Prealudirao sam apatiom
Nisi se juce pojavila,
a i da jesi-nikoga juce nisam volio.

Danas zena koju sretoh
licila je na tebe
ispod,
i nakon,
i iznad svega,
sva u prozirnom i cezljiva....

Neko mi presjece
liniju ostroumice,
pogled koji tajne uhodi.

Stajao sam u casu na cas
nikome lican,
i tvoj me topli dah sasjece unakrsno...

Ko juce smo mogli ljubljenje u razvrat
privesti svecevim orgijama,
nuditi se i ne nuditi,kako hoces,
do brutalnosti ljubavne eskalacije.

A vidi sad
noc po odmakla,pogube i zavjere,
scena ne dovrsena
mi se ne dodirujemo,
i noc puca po savovima.

Na vrhuncu procesije

Neki se bol zgrcio u meni
od kako ni za cim ne zudim,
za sve mjerodavan
i za sve me boli kurac...

...Jeli ovo trenutak
kada ja ne bivam sto jesam,
i sto nisam nikad bio,
da budem???

Pitam se i dajem odgovore....

Pa opet sve ispocetka...
ni sa cim se ne slazem.

Neki put mislim da sam na krivom putu,
a neki put opet,
da ja i nemam put kojim se moze ici
pa reci;
Posao sam,doci cu,
i stacu tu...

Sve je nekako kao ja umirem
i odumirem polako...
Tijelo imam
ali dusa se odrodila od mene
i ne slusa me.
Neki se ugur uvukao u mene,
kao kad staru kucu pokrije paucina...
Dodje mi da vristim nebu,
i onda cujem od nekud zvuke muzike,
i glasove nepoznate
Santana jin-go la-ba
na vrhuncu procesije...
Crnac lomi stilo gitare,
ruke mu krvave
djavo me uze za ruku
i povede u pakao....

Odgovor na pisma za Tamaru


Sjest cu u zeljezni brod
prekookeanskim putem
nekim vodama,sinjim morima
tebe da trazim ..Tamara.

Sjest cu u Roterdamu
s pristanista,
i nikom nista,
ako i ne dodjem..
ne zali.....
moja Tamara ...

Tamo je Toronto,irvasi
tajge i jutarnje magle do podneva,
gdje mi pises vatrenu ljubav
u koju treba da uplovim brodom,
u eteru sam vec tvoj
i dolazim
cekaj me..Tamara..

Jednoj Jeleni


Ti pobuđuješ izravni erotizam
i izazivaš duboku jebačku emociju
mnogi su da te posjeduju
imali sličnu kombinaciju.


No, zar i tebi kao ljudskom biću
priroda nije podarila očaj
tebi tako sad obožavanoj,
zar ne može doći običan kraj.

Ponosna si i to je u redu
zato te poredim s boginjom ljepote
prostački, nužno iz pohote
cesto u prolazu cjelivam ti stope.

Vidiš, kako o tebi pjevam ko` o svecu
možda nikad` to da shvatiš,
doista ti si ganula mi dušu,
al` u nju teško ikada da svratiš.

Ja teško spajam krajeve s ljepotom
veslo mog plutanja potonulo davno
i kad sam se na te osvrnuo pjesmom
to je samo osvrt pucanja u prazno.

.............................Epilog;
Sad Jelenu vidjam napumpanu

moje strasti sve bivaju manje
dok je gledam u drugome stanju
već i moje stanje, postalo je sranje...

Klica rastrgnuca


Osecanje uzasa me uzasava,
bjezeci stario sam uzasno od uzasa,
horizonti planete su obecavali,
i samo to.....
Zvjezde su slale spasitelja,
a ja izmoren lutanjima
trazeci dusu
put postojanja...

Glas je odzvonjavao
u dnu srca
a spasitelja nije bilo...
Onda napokon
bivam nemoc urote
da ti odasaljem poruku,
ni to mi za rukom ne polazi...

I da te poljubim usnutu u zamku
cvjetnih vrtova,
ne polazi mi...
Bezutjesna tamnico duse
svaka si grob
svaka si
druga kolijevka....

Eksogen eksplicite

Heppiend i katarza na putu uhode me,
i niciji nisam,
vec zadugo...
djevojka na koju alibiram
moje je moralno iskusenje
atribucija zla,
zal vremena i prohujala zivota...
kafanski diskurs,
fakinsko intelgibilno
pisanje vulgarnosti,
u kojima zivot vredjam,
retrovizore proslosti pune mita i mitova...
Tebi ljubo moja
ljubim stopala,
uvijek usput o tebi mislima
u kasne sate,
do odaja u kojima sama oplakujes nevrijeme,
cekas da dodjem bilo kako
iz magle sucuti i da te poljubim,
zudno toplinom srca,
i srce da raspukne od radosti.
O, ponoru moj,
bezdani i leleku
moja blizino sumnje u najezdi,
vjero moja i zakletvo moja,
povesti mog ludila,
srbrena ogrlico vjesala
bozanska misterio neomamljiva,
koplje li si na koje srce mecem
u zadnjoj noci robovanja..
.

Korzo-Farsa


Lijepo sam se obukao i namirisao
danas je korzo gradom,
uz rijeku
setaju ljubavnici
i doci ce ona...
Otkrit ce lice i pokazat mi oci,
i dotaknut cemo se....

U ocima i u prstima njenim
sarm leptira
Moj svijet dajem za njenu ljubav,
i ako nas netko otkrije
tajna ce puci
i san u zacetku...

Danas je korzo u gradu
mirisu djevojke na jabuke..
Koliko li tajni krije ovo stablo kestena
iznad nas,
da li su njegovi plodovi ukusni
i pitomi..
dotakni mi koljena kaze ona
i zaplaka........

26. stu 2007.

Slutis li?

Slutis li da dolazim
ti znas puteve mog lutanja,
odlaske i moja vracanja
ima li me u tvojim snovima il’ na javi,
u mislima
volis li me tu,
i kad me ne vidis i ne cujes…
Ja evo mastam opet i juce sam i danas cu,
cekam te,na istom mestu
Na kraju porazenog dana
s mirisom ugasenog zaborava…
Umisljam da smo u kolibi
u brdima kraj kamina,
opcinjeni mirisima,
U dojmu veceri ove ushiceni,
ti divlja i neobuzdana
obrisom senki koje lelujaju zidovima
pratis me njeznostima…
ko pucketanje vatre u horu crkvene katedrale
nizu se sokovi strasti...
Nasi nas uzdasi prate pomesani s blagim osmesima,
Dodirni mi kolenima kazes mi...
ljubi mi ledja,
ljubi mi trbuh…
govoris sapatom,
njeznost rijeci budi leptire
oni leprsaju nasim telima.
Voltaza rijeci kao kroz minska polja smrti....
Poznajem iste uzdahe iste vokale
Mi podati do ludila u grcu obljube,
tvoja latica ruze pulsira
reka krvi u nama tece potocima
jedno na drugo ustucemo,slatkim bolom…
Uf, kako te znam u masti mila do izdahnuca,
da te dizem na prestol mojih zvezda ljubavnica
s andjelom te poredim,
s pticom feniksom
na prestol moje vatre i vode,
samo da znas…
opoj kao iz sna valovima nosi nas,
a ti me ljubis
i mi na njima plesemo nasu igru
kao kroz vasionu,drugim svetovima
u ritmu tvojih lepih kukova,sve se odigrava,
zapaljeno nebo gori,
odsjaj plamena,u ocima,
izbruh magme medj nogama,
izliv strasti ko` dosuta casa belog vina pijancima,
ti plaha ko kosuta,ustreptala,uzdrhtala
nasa tela na svakoj pori znojnim kapima orosena
tvoje grudi nabujale ko vocka prezrela
bradavice ocvrsle i bockaju lice,
saraju mi grudi mlecnim putevima
usne ti ovlaz dodirom na mojim usnama
pale vatru do usijanja
gorimo ko vatra u kaminu,
gorimo nocas ko nebo moj andjele!…

Vansebljenje(u zanosu strasti)

Na kapiji dvorista

u zemaljskom raju basta

i ti s tovoram opijuma,kose i tjemena..

Mosus vaginalnog mama

u noc davanja i uzimanja

u kolicinama kliskosti lijepljive..

Trend oralne amnezije,

ambis ponora i uzdizanja,

mjerenje u kilometrima nase ljubavi

u hotelu sa 5 zvjezdica,

zatim u casama A`maro vina

i opijanjima..

I sve se to proteze,seze u nebeska prostranstva...

Stigma ludila i osmjeha

u vinima,suceljavanje ocima,

u razmjeni drazesti i pogleda,

beonjace kvrcaju u leukocitima,

i zapljuskuju nase pohote u naletima..

U prekoracenju strasti

nazivas me pogrdnim imenima

budem idiot i ljubavnik,pa opet idiot..

Faktografija fakta,impresija bez kraja

jeza u prozimanju iluzija..

Onda mi opet tepas atributima njeznosti

u kojima se topim,

budem tvoj torero u rezignanciji grubosti,

mijenjamo uloge jahaca pocesto

i dotle cak

dok nam uzdasi ne zamjene ocekivanu nadu,

a koljena ne omeksaju..

Nasa tijela po zidu u sjenama

igraju povampiren pir najezde,

silinom pokreta nasih kukova

mene u sebe uvlacis htjenjima do maksimuma

u grotlo pentracije bola i strasti

a onda se odvajamo od nasih tijela,

u dusu andjela pretvoreni,

letimo visoko i iznad neba...

Uvertira de varios libros

U pojmu naziranja sumnji

klati se nas dan i predvecerje

na terasi u uglu pohote izmedju sucuti

ivice razuma mrenom slepila prepletene,

uvertire s osmehom ispruzenih dlanova

u oku zud znatizelje..

Kafanski diskurs

tvoje koleno eregon spajanja

nevazna prica bez pocetka i kraja

u pogledu razgolicenja ispitivackog

kao u areni ringa istrajno suceljavanje

istrazujes moju uverljivost postupaka,

svaki moj pokret i treptaj oka neka nakana

govoris tiho i vibrira eho opoja...

Onda uzdasi nam sevnu podrebnicom

praceni antracitima

gomila preskocenih pitanja

ceka na sutrasnji dan tusiranja

kad nam se spolovila i mozak ohlade,

pocet cemo sve iznova.....

Ah, Hellen

Nista.....! I ako te uzalud voljeh
opet osjecam kako je uzbudljiva tajna
sunca na izlasku,i na zalasku u suton takodje..
Tvoje vrele butine i vlazno medjunozje
uzdasi koji znaju da lome unakrsno
u kutku moje sobe...ukocen pogled,
nista nije vise isto jebiga....

...........A vrijeme ko stalo smrznuto izmedju dvije ljubavi,
one sto prodje i ove sto dalazi,
opet se radujem sarenom leptiru,purpurnim bojama proljeca,
onim magicnim lazima opoja,
kojim si me opijala...
I opet ja u predvecernjim pjesmama zakrvavim,
ispred mene zvuk cvrcka,zavicaj izranja,
iz oka osuncani proplanci,mater s mlinom u ruci...
kao mjesec postajem podlozan mijenama...
...A ti pricas da me volis obilno,
i slova ne zalis na mene,

u mailovima
cjelivas me rijecima obljube,
govoris mi romanticnim jezikom
i sve postaje nekako neobicno na svoj nacin...
Ah Helen!

Rupa u memoriji

Znam ova te noc odvodi od mene
survas prasumom neta strahotama srama
seksas se s intelegentnim softwerom
drkadjije mamis u tajne imaginarnih noci,
cin znatizelje na cirskuskoj zici pohlepe..
Ja, kao vrtlar nebeski u mrezi
sacinjenoj od rijeci,
usidravam snove,
samo puste snove...
Nikotin mi do grla dosao
i gusi me nepoverenjem,
onda pokusavam da nas povezem
telepatijom,nevidljivim zicama,
i sve propada,
biva bezuspjesno vec u startu...
U varci da vrijeme stoji i ceka,
nalakcen na nadanja,
preprijecila si se bujicom rijeci
i nedas sebi,
u mozgu kosmar i stradanja...

Od srama, pozutjelu citam golotinju...(Udove zene prodaju orgazme u bescijenje)

Nevican ovolikom bolu, uzmicem,
tvoji odlasci pa vracanja,
u iskri rose na paucinama
tik uz bacen pogled s prozora
po mjeri iscekivanja
lede se moja nadanja...

Pelin plemenkinjo,staza gorcine
beznadezna tisina,spokoj prenociste
ljubav mrtvim poljupcem trosi se u atome
noc smrzava psa na lancu
brod zaankeriran za nebo jezdi,
udar ptice u coravu noc odjeknu
list zaleprsa zemlji i pade
vode u milion kapi padose sa zvijezda
rodi se golo jutro
apokalipsa je na pragu....

Ceznja

Znas da bi me ceznje ubile da tebe nije,

da mi te nije,ni ceznje nebi bilo...

Nekad mi budes kao kap rose u maju,

na tek procvaloj krizantemi,

a nekad opet pri sveci

na paukovoj mrezi polumracne odaje..

Kao senka uhicena nocima samoce,

iskris u skladu s telom,perfektno

ko mala balerina,,,

Neki put i u maglama

u kristalnim nitima stakla ustakljena...

Onda ti ja umisljam vrele nase dodire,

da bedra ti trazim,dlan da mi das,ruke svoje ko nekad...

Stihom prisjecanja nate

u imaginarnoj noci suicida,

kao da si tu i cekas me na obljubu

i noc biva zavodljiva

i sapat prozima strasti utrobe.

Leptiri sareni na uvali tvog pupka sisu nektar

moje ruke koje su ti grijale promrzlo telo

onih decembarskih noci-puste su ostale.,,

Hteo bih opet kao nekad,i na isti nacin

da nam se sapati stope s membranama srca,

da jecamo i da se smejemo zajedno pored kamina,

narkoza horizonta,i skakljiv dodir tvog ramena,da me omamljuje

trag na nebu od padajucih zvezda krvav da gledamo u suton

da mirisem tvoju kosu i medzunozje...

Svaka mi noc lici na tebe kad hocu da te imam

i cesto magicno zatocen u ludilu

budem i trajem tako s uzdasima,

uvek cezljivim i do bola

trazim te u mirisima,na vlaznom prstu kusanja

u senci sutljivih zidova,trazim te,,,

Izmedju nas vrijeme

Pratim tisinu,

sto ura je na zidu siluje

duga je noc snova,

sto sjecanja obskrbljuje

u mojim sobama vjetri ko na jarbolima

medju zidovima,povijaju me..

izmedju nas vrhovi Alpi

magle prekrile put tebi u sucut

pohod, cekanje neprehodan..

izlistavam dane mucnina bez tebe

vracam se medjusobnim kusnjama

ono kad si se dusom davala

kapima rose na usnama

pojila me zedna ko jelena

na gorskim izvorima....

A noc se odugovlaci evo ova

svijeca gasne i soba mraci

a ura neumorno dura

uduplavaju se minute sutnjom

sekunde poistovjecujem s tobom

s otkucajima tvog srca na mojim grudima

tvoja pojavljivanja poredjenje s radjanjem

a odlaske uvijek sa zvijezda padanjem...

U pjesmama cezljiv ko susna ljeta bez kisa

kroz koridore snova tebi se prikradam

bosa i gola.grize me zub vremena

u strjepnjama i nadama

da su mi samo tvoje usne i ramena

da te izgrlim i izljubim

...pa nek me nema!

Iz sjecanja na tebe

Volio sam te uz grmljavinu

ranog proljeca

svih onih kisnih veceri

kao ova veceras

na krtcnjaku plantaze su nicali

zaneseni nasi snovi

na pupoljku divljih ruza

nada u nedogled ljepote cvjetala

u blizini mrava usjedlica,

na mravinjacima

dugo bi aksamlucili

s iscekivanjima boljih vremena...

Slijepoj ljubavi

oci otvarali do vasiona

slusali smo sapat

zemlje i miris trava

ljubli se na radjanju sunca

tik u horizontu

pratili let mlaznog aviona...

Zadajala si me

mlijecnim sokom srece

drhtala u koljenima

poplavljena liticama pohote...

Svake veceri obredi ravnoteze

u podnozju bola..

Bojio sam ti poglede dugama

koje su spajale nebo

i more oko nas

na mojim dlanovima

odisali su tvoji uzdasi krhkoce

tamo gdje je nebo izviralo

i riba sarala brzak

uz pleksus suhog asfalta

jecali su Bogovi

na bujici strasti smionih snivanja

ljubio sam ti celije drazesti ...

Usput

Prohladna decembarska noc

dekorativno odjeveni

setamo gradom

cujem svaki tvoj korak potpetice

ko svoje otkucaje srca

etnofoklor preferira ulicama u zanosu

ja trazim nijanse u tebi

izricaj emocija se uspinje zvjezdama

tehno sound u cetvorotaktu,

pamflet i plakat,ulicni gulag

forsiraju diletanti u mimohodu...

...svratit cemo u kino

nakon produzernog espresa i zagrijavanja ruku

pogledat cemo prestavu Sartreove Mucnine

drzat cemo se za ruke kao i obicno

u rezignancijama mog supljiranja

ponavljat ces mi da me volis

kad god mi pogled odluta

slucajnoj prolaznici

pa se opet vrati tebi u zjenice..

....Kako god da se prestava zavrsi

mi cemo pobjediti sakaramente odvaznosti

drzat ces dlan na socivu mog pulsiranja

uzdisati i pruzati usne kaziprstom...

....Kad se vratimo u stan

uradit cemo zadacu po obicaju

za kuhinjskim stolom

a onda sjest cemo na kauc

ja cu glavom u tvoje krilo

dojit cu ti grudi i pjeniti

a ti ces mi citati pjesme.....

Lavirint misli

Mrtva dusa

kruzi oko ogoljela neba

pod plastom zvijezda

u Kvantovoj teoriji rosi nebo,

nista se drugo ne mijenja

mene savjest grize pasije

ludilo opcinjava i u mrak zove,

proklestvo raste na testisima

isprike...

Kunem se,i kajem sto te zavoljeh

kojeg cuda..?

Na desnom oku zivac pulsira

ko predskazanje neko..

Ti si prisutna jos i te kako,

i ako preinacena u dogmu

ovaj put

kojoj ne znam izhodiste,

s vremena na vrijeme

javlja se otpor gluposti

pjeva mi Aki Tahirovski,

"Danima kao ti"...

Svasta se desava...

Kao u amforama praskozorja

kad se oluja pomami

biva prozimanje i razgolicenje

tijela i duha...

Ljeto je bilo varljivo potpuno

i kratko,slozit ces se

isjecke lijepim po kalendaru,

nocim ih u sne uramljujem

tvojim crnim ocima

tiho

sapcem najnjeznije..

Carima slutnji pokudnih,(Crv sumnje)

Strize tisina,milice moja

zakljucavam zadnje na kuci brave

evo i crv u zidu ruci

bukvojed straha doliva strave...

... Bojim se da me ostavljas drugoj

u noci punoj prijetnji,

da si me ono imala pa dala

ko poljubac prvi u setnji...

.....U carima slutnji nekog drugog stanja,

kad smo noci bluda uzdasima pleli

tada si mi govorila duso

da si sretna od kad smo se sreli.

....A sad evo i vrijeme odmice

lavirinti puteve nam stezu

klupko zara i ljubavi nase

dal te i sad jos za mene vezu..

......Crv u zidu pomracena uma

jos remeti onaj stari plan

ti otsutna sa lutkama svojim

trazis nekog,a ja ovdje sam..

23. stu 2007.

Pokloni mi nadu



U kavezu nada sklona tamama

i sjena u pratnji ostavljena...

Sunce koje sam ti krao s obale rijeke

gdje smo se ljubili

gasne u odaji okukanog bola,

sam sam i niciji,evo...

...............Citam tvoja pisma s crnim omotnicama...

Pokloni mi jos jednu nadu,

ako znas,nadji je...

izvedi me iz ovih dubina zla obgrljena smutnjom

ili me do ubij naprotiv cijelog,

al ostace rane stare,vjerujem

pjesme tebi pisane

na zici gitare

da krvave...

U gluho doba ubogi stranac...

Znas,srusila si sve nestankom,

polomila u korjenju nade

prepolovila strah u meni,

proslost te jos zna kao vlasnika mog srca,

sta da ti kazem..u ocaju

u meni te ima i vise od nasih ljeta

provedenih skupa

na svim merdijanima ljepote..

I u bibliotekama ljubavi sam te nalazio

i divio ti se.....

Jesul ti poznati strahovi samoce

zeljezna vrata,betonski zidovi

vjetrovi koji su me lomili

i svijet u meni..?

Moj osmjeh je putovao

svijetom trazeci te,

daljine sustizao

zaledjene suze u krhkom dijelu mene,

nemoc mi otapao...

Pokloni mi nadu,

nadji je

izvedi me iz ponora ludila mila..

Pjesniku Dragi Cingelu Prije 5 godina Nedaj pjesniče ugur da te smlati i mene su mnoge ubijale kobi život je jedan, poslije njega niš...