Postovi

Prikazuju se postovi od 2007

La lucha la subsistencia

Mjesecina visi na prozorskoj zavjesi
pred oprostaj s nocim
buha dosade tupim nozem reze vratne zile
nad kucom se nadkucuje sablast
slicna strasilu ptica
u polju zrelog zita
knjige prasina pokriva
na rafovima
u kojima te opisujem nemogucom....
Nepomican cutim u cosku zidova
osluskujem se vodoravno
i vertikalno
naculjujem usi gmizanju tame
parafraziram tvoju sms poruku
u njoj me vracas sebi na pupak
drzim sam sebi rekvijum...

Cujem danas zivot pretaces u molitve
toplim suzama navodnjavas dusu
u predvorju raja
Pohodim te slutnjom
tamo tajno sludjen
uvijek kad se i ne nadas,
pridjem ti prijeko
prodirem u tebe svom snagom
i cupam ti dusu iz njedara
U povratku sna u jaslama,
mokro tele lize krava...

Crne misli pokadkad

Noc se predomislila
i pocelo je kisiti
bitisem u gredi zapovjedi
koracas zamnom vlakom zebnje
u okrilju noci
corsokak
pred popis sumnji ovih vremena
incijale kolijevki notiram
crnom olovkom
srdzbu zemlje
golgotu okova,
na raspecu
sve popisujem lijepo...
tebe mila izostavljam
u lavirintu novog vremena
al pamtim jos dane zestokog progona,
djecije oci u marame bola zamotane...
Evo deseta jesen se kruni
sve isto
brazdi se lice mojih nadanja
nova se djeca radjaju bez grijeha
novi se nozevi ostre za nova stradanja...

svadbe deseto ljeto
s ustaljenim redoslijedom
i smrti takodje,decenijama,
iz magle u maglu misli zaplicu
da li sam jedini zasjenjen oblacima....???

O, tjelesino iznosena
duso prazna,dal trula?
Ceznjo vjecna putniku neumorni....

U trenutku njeznosti-njoj

Poslusaj me,
i zagrli uzase cvrsto
Obecaj
da te nece noc sakriti
U sebe
I zatamniti svojim mrakom
U meni si
Saljem te vjetru
I vracam sebi
Cujem tvoj glas
u zraku te osjecam
Slicna si blagoj noci
i doticanju zvijezda

Skrivas se gola u meni…

Obecaj mi
da jedno je nebo
I u njemu ti
Prema tebi vode svi moji putevi.
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosis u sebi…
Budi mi sunce i njegov sjaj
Plavet neba budi mi
Jutrom kap rose
na ruzama majskim
Al opet neka te prema meni
Vode svi putevi
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosim u sebi…

Nemirna sjecanja jesenjih dana

Danima evo
tovare boli vucem
Ispijam gorke kafe
cemerom zasute zaredom
Trag tvog prisustva pratim
promicanjem u slicnim bicima
…U sredistu putokaza nasih zebnji
knjiga i pismo u njoj...

Od sjemenja pa nadalje,
sto smo posijali
nikli su listovi pozutjeli
prije zakletve.
Tamo stoji obecanje na njeznost,
i vjernost
u krvi dato za vjecnost
u noci kad smo pilali
trupla nasih golih tijela..

Jos me rezu sumnje po srcu
Hirosima sjeva pred ocima...



Onda me besana i umorna
Bojila si u plavetnilo svoda
Zavezivala mi oci crnom maramom
Na sebe oblacila bijelu haljinu
Malo providnu i mirisnu
Cuvala nam mrtve straze
Bjesnih roditelja i
Crnih snova..

Juceranji dan
U brazde proslosti zaoran…

Ne,ne spominji mi lazi i zakletve
Kojima sam te zednu
Zudnjom pojio
Na izvorima strasti i uzitka…

Ne govori strepnjom straha
Izgubljena nado moja…

Ispokajano moje kajanje
Nado, nedaco i nesreco,
Nek su ti oprost od svih sveceva
Svi grijesi meni naneseni
Neka te cuva stotinu vila
Od svih vjetrova ,
ove jeseni.
.....a mene zaboravi!

Amsterdam

Amsterdam, Amsterdam
grad izgubljenih puteva
milion rukava
ljudi bez obraza.

U magli ispuhanog dzointa
u pogledu zabludele ubojice
nema više snage
nizašta, nema života.

Pogledam u izlog sexmuzea
sve to nije više važno
lica su bez tena
nema krvi u žilama.

Ajde dušo odmori malo
pa uz pratnju Morisona
savij vec jednom taj prokleti papiric
nek poletim kad ne mogu da živim.

Ubijenim pogledom
ne vidim više od malog izloga neba
jel to zaista nebo
ili opet sanjam?

SVE BIH DA ZA TE UČINIM

Moja duša kao na ledenici
blica i iskričava,
crno svetlo na kraju mrlje...........
obasjan između svjetla i pepela,
pokopan u besmisleno svetlo
jučerašnjeg dana.........


a tvoja karizmatičnost tka nit,
kroz tebe ludost,
dok se stiščeš uzame...
Hoćeš da ti pričam šapatom,
rukom da ti držim ruku,
prstima da ti dotičem latice ruze..

Hoćeš s tobom da idem u nocne klubove
da ti kupim cigare,
i date lažem namjerno,
cile da donesem u ponoć,
sve da dam do posljednjeg eura
s pin automata,
hoćeš da se igramo pravljenja
djece od krvi,
tražiš da ti pričam romantičarskim jezikom,
i svaku misao da ti objasnim romantično.....
Kao da ćemo u finale bez ikog sami
nas dvoje igrati ovu igru..

Tamo ovamo trčati,
što više to bolje.......
Od dubina Afrikanskih
do Thaic bašte
s mandarinama,
preko Karipskog mora i nazad
noćim dugo,
bez
da posjetim majku u mislima.

La fantazione sex erektus

Postavimo sve kako treba
i na svoje mjesto,
zapalimo svjetionik stida
pridji mi duso grudima,
skinimo odore srama
gledaj me u dubine zjenica,
nek nam pogledi budu
utoka dvaju rijeka.
U pratnji tvojih uzdaha neka se utopim...

Zudno naricanje ko iskidan plac u paramparcad..

Alhemija mirisa,
haoticna stihija
sklad i ne sklad nasih tijela..

Zateceni u ehsumaciji sna,
vodis me na vrh Olimpa
i tu si uzame utisnuta,
put kojim hodimo
prate nas nase sjenke po zidovima,
i zidovi bruse tisinu omame...
Budi uzame,
i dalje budi uzame...

U kisi znoja obliveni,
kao u ponoru bezdana
u buri vjetra i lavina
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

Uz vrisku koja sjece utihlu noc
u ovoj sobi
jecaj jos strasnije i jace
budi ubjedjena da je vrijeme stalo,
i orgazam prijeti da razum potopi,
ljubi me ljubi,ljubi...

U rijeci znoja obliveni,
kao u sunfu bez dna
u buri vjetra i lavina,
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

Noc u celiji

Cudno koliko te volim
u nadolazecoj misli i tisini
nocas,
za kratko budem sav tvoj
onda misao mi zaledi
i pogled zastane objesen o zidu,
i tako trajem i trajem neko vrijeme,
vrijeme u nedogled,
niciji i ni zasto moja draga...

U naricanju nacinjene nepravde
koja me obuzima
tijelom cijelim,
nema one zari,
nema ceznje o kojoj smo pricali,
a koju inace osecam
kad mislim nate...
Ovo ovdje sve je drugacije
i put osjecanja se mijenja,
i strah da te imam,
i strah da te nemam,
isti je...

Milo moje nek` mi te opet
tu u krugu zacaranom,
i Bog neka je s tobom i sa nama
jos samo u tebi trazim spokoj mira,
nemir da otstupi
kao iskusenje svih preokreta,
ove kise i magle,
sivila jesenja,
da suncu ustupe nebo,
ti da mi dodjes,
oci da ti ljubim crne,
dusu da mi cjelivas rijecima ljubavnim,
da mi pricas nesto i nevazno...
bilo sta da mi kazes..
bilo sta....

Erotska moderna poezija: Izmedju slutnji i pohote

Uplasen sjenom

Pisem ti zlocin mila u pustosi gubitka zlih casova nagazen tovarom teskog vremena... Juce je besmislica skapavala na pojilima mojih nadanja.. mrzio sam rijeci istine prazne rasprave krvnika bol i jestiv jauk prazne osude zavodjenje zabluda koje kvare istinu tisine... A vrijeme kusno, iskusno kuzno prokazato, nestvarno, nastajanje, nestajanje i nakana... Mir,nemir i svemir sve kad se urusi u dusi.. ...Ciju onda toplu odaju koju Boziju poruku, ko je taj ciju ljubav tada ocekujes?

Orasje`82-god

Orašje aprila `82 godine,šetaći korzom ne znam koje ulice,.....sjedimi opisujem.....Lavice trgaju sunce u njedrima daljine,u meni zebnja zbog zvijezdakoje će izaći i nestati,pasti i umrijeti......Čekam te na obljubuu prekoracenju vremenas pogledom u nebo,jorgovani jos mirišuu avlijama,zvijezde mi padaju po kosi,akvarel oblaka spoio horizonti kukuruzistapada zadnja zvjezda u valove Save,pred ocima ne vidim nista,.ali ti pisem pjesmu...

Kad mi te nema

...Kad mi te nema u snovimatad sam sam na dnu mojih pjesamai ljut je okus na mojim usnamaa oci mi prekriva paucina.............................Sto sve nisam videoi dozivio s tobom,ramena osjetio razmazenahiljadu puta odlazio,pa se vracao....Kao u zavrzlami sumnji i brojeva,mnozenja dijelenja i oduzimanjau rjesenjima uhodio tvoje njezne oblutke kradom,kao svjetlost kad se pojavi,pa nestane,dolazila si i ostavljala nade..........................Kao grom su ti oci crnetakvu oliju jos vidio nisamsilazila si s tamnih oblaka nocim,padala kao kisa po meni,udarala kao munja u srcevrijeme kao da me je zavezalo uz tebeu moje boje si se pretvorila,kao rijeka tekla si u meni,i sve grijehe uzela mi,sve grijehe..........

Vangelis-Conquest of paradize je vjecna, a i moja ljubav Silvija.

Silvija pliz, pisi,pisi mi i stvari ne vazne,ko je taj kome nocas isplakujes osamudaleko od mene...Ciji su svatovi nocas pjevali,koja je muzika svirala.......Pliz Silvija, plizOprosti na pospanim ocimai na svim ludim nocimasve je ad-acta,krijumcarenje snovimaod mene do do tebe...Pliiz,Silvija molim,moj mentalitetraskosnost u primanju i davanjui ovo duse preostalecuvam samo za tebe....Odvedi me nekud daleko odavde,Bilo kudodvedi memolim,zajedno s tobom da umrem...Pliz Silvija,pliz....

Transformansa

Varalo me je proljece
pogledi nebu i suncu
nemoc nalakcivanja lomila
a ti si se javljala samo
kroz magle,
cutnjama pokadkad...
mene je to boljelo...
Onda sam nasa sjecanja
trazio bosonog svijetom
i lutao
i naglavacke sve okretao
Kada bi ih nadji
u malom mozgu
vracao nas
srecnim trenutcima
bilo ih je
znam tacno,
i cvijet s kojim sam te poredio
boju palete njegove..
sve znam...ko sad!
Vikendom si trazila
da budem samo tvoj
i niciji
da ga ne vadim bez moranja
da zaboravim majku i oca
na samrti
partiju i prijatelje
i sastancenja
Boga i sve svece
sve da zaboravim
osim tebe...
U sumrak stimunga
simulirali smo srodnost
nize nagone
bilo je i zbrke u mozgovima...

Poput ekrazita nasim tijelima
setale su cete mrava
uperenih sablji u nase utrobe
ja sam te branio opipom dlana
i poljupcima
kad je brodolom bola
prijetio potopom
svijala si se uzame...

Na rajskom izvoru iznenada
kalibrirala si inkubaciom u ribu
s planina snijeg se topio u doline
prijetio odmazdom
vrtlog vira te zavrtio u sunf beznadja...
..i nestala si za uvijek!

Za Hannu

Te veceristabla su stajala kao sjenke ukocenih dzinovabez glavacar mraka u azurnoplavim kataraktimatvoja glava na mom krilu Hanna...Pricam ti o boju u Bosanskim sumamaratovi koji se ponavljaju pocestoiz generacije u generaciju..Ti bi da manje pricam a vise volim,a ja ni jedno ni drugo ne znambar za sada, i bez alkohola....Bura i mecava,led i glecer-dusom,kako stajati kad sav svijet pada,a ti to ne osjecas....Ljubis me silaskom tame u parkkao prvog i pravog ljubavnika,zelis da sam sav tvoj do besmrtnosti,guras ruku u moje medjunozje,traziz toplinua vec je voz prosao koga sam cekao satimasami smo ostali ti i jai vejcnost s nama, Hanna...

Izmedju slutnji i pohote

Sanjam jutros
strjeljane snove tiranina
u univerzumu bez bozanske kreacije
biologija poludjela...

Sav svoj osrednji duh ti poklanjam
veceras mila,
ludost i razum kad se spoje
u svemu tome ima i humora,
pricat cu ti sta mi se desilo
prije nekoliko dana
nakautirana mi je poezija..

A ja i ti odgonetamo gravitaciju
misteriozne slike,
pa nas sve uvodi u koheziju racunanja,
alibiram okolnostima mentalnog urusavanja
a inace me je matematika u skoli jebavala...

Narkotizirani tehnosnovima
velegratskih izloga s lutkama
slutimo oboje duhovna stradanja..

U noci tvog prisustva padaju zvjezde
cekam da se porodi tvoja rijec
citam ti psalme mog dnevnika;
Kako demistificirati Rospiju
grimoznu bludnicu
koja me i u snu kad kad bludnici,
i to ti ljubomoru izaziva mila,
tuces me dlanom po glavi nejako
da me nebi do ubila...

Moja ceznja spaja nas u mojim slabostima
prema tebi,
i tebe prema meni,
viseglasje promice tajnom opomenom
naginjes se name laznom prijetnjom...

Znas moje postupke kad istupam...

Po strunama tvog zivota
zidao sam pjes…

Ljubavna pred noc adzul kebr

U pogledu žudnjom prožeta
Noć adžul kebr dolazi,
Vjerenici fatvama kunu ateiste
Zvjezde iskričavo u oku blješte,
Tvoje me oči mame potonje,
Talasa kosa,parfem de-la ruž
U njima,
A ruho noći pred nama…

Hoćes li u toploj postelji,
Fikcije radi
Reči mi istinu ljubljenja,
Dok se budemo imali
Pod nebom akvarela
i golim zvezdama…
Hoćes li vrištati kao u noći
Bludnog vaskrsenja,
Ti ždrebica podata,
Ja mustang divlji...

Kroz budne snove prolazis

U korjenju izhitrenih rijeci
jezgro omraze slijedi uzvisen put
nas dvoje uobicajno pretacemo sne
na istim mjestima sretanja pocesto,
pred budjenje postavljas mi zamku
misolovkom,
tvoja pozadina ugnijezdena u mom krilu
misija zudnje,
dodir sredistem dlana po ispupcenju vulve
przenje celija podsvjesti,
bokocrt tvog nalakcenog tijela
na jastuku mastanja
paluba srece,predodjbe kusanja...

Grcis se u zanosu izvijanja kukovima
u noci podrhtavanja
odabiram tvoje najzesce uzdahe,
u njih pretapam moja narastanja
delirijum vragolije...
Stihom pricam da si moguca
i nemoguca
najveca i najljepsa
u svim oblicima
i ti mi vjerujes na svaku rijec...
Vrijeme plodnosti koci nas u opustanju
naglasavas prekomjernu vlaznost
antibebi pilulom
hormonalnim urnebesom u tvom divljanju
i visom medicinom...

Otkocen razum naginje stihiji...

Spojeni celijama dodira i duse
neraskidivom nitim u sredistu
kljucanja,
drzim te za kukove od stakla
ukrsteni nogama i rebrima
lizemo ispljuvane …

Stampedo strasti

U tvojim carolijama
spontana hipokrizija
slutnjom vodjena do vansebljenja
na zvuk rijeci u grimasama njeznosti
od jednostavnosti do uzbudjenja...

Prati nas Black Magic Santana...
.....Soba je poluzatamljena
i svijeca u uglu dogorijeva...

Ljubis slijepo moje usne
zatvorenih ociju isisavas me u mlazevima.
Bitna celija ravnoteze se pomjera
do membrana srca niti srastanja
nasih dusa.

Retrospektiva goruce pozude narasta,
inkubacija ceznje i bola kvrca u krvi,
kvarcna iskra zaiskri zjenicom oka,
i mog i tvoga..
Tijela u blud pretvorena
Sagorevaju....

Onda me uzimas pa ostavljas
privlacis i odbijas nesvjesno,
od privlacnosti do odbojnosti gubitka...
Vri strast u jezgru klitorisa
rezignancija jecaja preplavljuje
moja cuvstva usidrena na tvojim grudima i pupku.
Lebdimo kroz svjetlost nebeskog tijela,beztjelesni
u uglu aorte izrasta mak purpurnih boja,
ja u leptira pretvoren,
nektar omame usisavam,
i omamljen u nesvjest njeznosti padam.

Igra sjene

U mracnom trenutku agonije
svratis
osvjezis mi misao na uzglavku
ljepotom,
da napetost popusti
sto je intezivno silovala
moje nalakcene misli...
Sjemenje zivota zaklija
sintezom dozivljaja...
Ti se pojavis i
u uglu mracne sobe,
mases zglavkom ruke
obucena u bijelu haljinu...
...prepoznam nasu blizinu,
u obrisima lica,i usana.
Zavjesa kidise name histericno
kao bijesan pas
skriva ti ocinji zud blazenstva.
Al sigurno si ti...

Znam tvoje lice iz mitova drazi i osmjeha...

Njeznost me hvata i podilazi
liticom ceone kosti pa po potiljcima
onda ispod koze
i u predjelu srca,
grlo se steze i usta suse..
Cujem kako mi pod grlom
sunovrata srce,penje se i pada...
Vratna jabucica
uspuzala pod samu bradu
i ukocena stoji..
Onda se ti kao sjena pretvaras
u egzoticnu pticu punu sarma
kroz zlatne niti neba
nasa trajanja lelujaju strastima,
distanca sna i stvarnosti
seksualne arkadije u mimohodu,
i sve nas nosi,
bas sve,
dalje od sna
u cudan svijet
mastanja...

Exhumacion of dreams

Prisjecam se njenih koraka
na peronima cekanja,
bilo je lijepo docekivati njene osmijehe,
donosila bi mi punu sobu mirisa u zavezljajima
ostavljala ih po mojim intimnim dijelovima
i jastucima...

Pricali smo snove
u zanosu otsutnosti obicno,
govorio sam joj da je najlepsa
da ima cari vise od paunova perja,
a i jest meni bila najlepsa,
jebo pauna,
nisam je lagao..

Cutljiva kad ukrstimo poglede,
a opet nekad nametljiva
kad moj pogled sklizne van njenog dometa.


U poplavi uzbudjenja drzali bi se za nase nebo
vezani pupcanim vrpcama,
da nebi pali u pakao,
prstima ruku i nogu umrezeni..
Prekrivao bi je mojim pjesmama
da ne nazebe prije i nakon obljube...
Sve bi nam bivalo isprepleteno i sraslo
tamo gdje smo micali i nicali
tijelima i uglovima.

Puls podno precage srastanja
skupljao se i rastezao pracen uzdasima
pred vrisak razgolicenja pretvoren u vatru...
Misterij strasti srasnog zagrljaja
fetvama fobije urusen..
i sve smo mogli
cak i govna nasa da jedemo...

Prokazat nemir u kusna jutra
davanja i opetovanja
u nedor…

Zateknut u cekanju

Cekam te na cistilistu strasi i zakletvi
lavice kidaju rikom sjaj mjesecine
kroz sjenke klizi mrak slutnji
vrijeme ukucava rasplamsale misli
tvoj korak odlijeze skeletom tame
naculjenim skoljkama usiju
odredjujem tvoje ordinate pokreta...
Kad zvuk potpetica u ritmu promeni smjer
ko` imate i nema,pa napokon zaista
i srce stane i krv zaledi...
No,uprkos cekam te zaklet u ponizenja i urote,
trosim i zadnje cekanje nate.

U nadolazecim minutama
vatra zapaljena dogorjeva
u zjenici isplakana oka suza gasne
izmedju strasti i razocarenja
vetar mi te donese i opet vrati,
sa mirisima i pogledom u nedored,
vrijeme se klati.

I to mi se ponavlja intenzivno...

U dnu dana i evo u noc podmaklu opet
budno sluzim nase vaskrsnuce
gledam u pjescani sat obale
gdje smo se sastajali
nikog tu vise nema,
ni ptice ni kamena
zaplicem se o nevjerstvo izvaranih zena
u slutnji temelj skrivenih zelja okacen o ludilo
pjesma na mostu cekanja,
sviraju cigani,
ton za tonom na rubu mog potiljka
sklad i nesklad ujezene kose slican travama
s neba ka…

Prozimanje tvojim strastima

Mjesecima padamo
u zar bozijih cari,
u zanosu kisa zaliva
pjescani pleksus.
Oblacis navezenu dzumbetu od atlasa,
cipkasta krizantema,
na medjunozju vezana uzicom.
U trouglu materice sjeme.
U zanosu leta
drzim se za apokalipsu slutnji,
velicanstva vjetrova u olujnoj kusnji.
Pjeva nam roj pcela
pod jastukom.
Bogorodica carolija bivas,
nebo i svetica,
pakao i raj
jek i jauk,
uzdah i naricanje,
sreca i bol
i napokon sve...
Osmjesima mi dajes nova krila andjela....

U svetom zanosu
uspinjanje i iznad Boga...
Zvjezdano nebo objeseno
o pupcanu vrpcu visi.
Prijeti nam nestajanjem
u bljesku utaje.
Rosna linija potiljcima
prozima nase rijeci.
Klati se ladja
nemirnih talasa divljih mora,
na njoj uzdrhtali od strasti,
u duh bozijeg dijeteta pretvoreni.
Trazis kljuc
zeljeznih vrata stida.
Njime omame otvaras,
svog srca okove.
Na stazi naseg pocinjanja
nikoga osim nas nema,
obalom rasuta mjesta osame
cekaju na mene
u crnim ocima izraz pomame
izgara me...

Oktaviji P.

Soba bjese puna topline neke,
Nas dvoje,dvije stolice
I nista vise...

Na zidu Josip Broz,Jimy Hendrix
I Buddy Holli prije smrti
S cigarom u zubima
I naocarima…

Noci droga i alkohola
S mnogo sexa
U ulici Marsala Tita
Uz band Teska Industrija
Of the Rising Sun...

Kada me ne bude

Kome ces pruzati poglede ljepote
u etapama strasti i stapanja,
nebeski svod
kad zacrveni sramom sjaja cekanje,
a kad pokajanja zapletu podnozje bola...???

...Da ne gubis tovare vremena sa nama mila....???

Camotan je put slutnji,
nit vezana obecanjima...

Trag koji pocinje i gubi se
ko zeleni otkos kose,
a polje cvijetno daleko
i put bez putokaza...

Zaboravi zapjenjene
oblake i njihov krug
umilne rijeci budjenja,
pre jutrenja
parce naseg neba u zenitu,
nas zagrljene u svitanje
hiljade kajanja sa suzama
i izgorela nasa tijela na liniji razdvajanja...

Kada me ne bude
vezuj mi oci nadama bluda
stavi mi omcu njeznosti oko vrata
dodiruj mi usne grudima
u rano jutro usijanja,
u pustos pretvori sve
i katedrale bola nek cvile ko lude
nek crkvenom tisinom jaucu secanja
...kada me vise ne bude...

Vizione de Varios Libros

Kad ozon odjuzi,
u pjesmi i u snu
kad se ukazes,
ulazis gola u ruzicnjak raja,
nebeska vrata ceznje se otvaraju,
u tvojim pomamama ja omamljen.
Pred nama pukla panorama goruceg neba
expozicija u transvezali...
Stella polaris u sazvezdju dogorijeva...
Nebeski put kao impresija
drzi nas u cvrstom zagrljaju
carima u varku pretvorenih....
Dok lebdimo oblacima,
uzimas me i bacas
ko maslacak sto likuje padobrancu
i onda opet vracas sebi,
pa me imas i nemas...
.....Kroz tvoje prste u mlazevima
istice nektar strasti
uvalacis se u kruzne tragove pokreta,
i u mene
u drhtaj pretvaras nase uzdahe,
ocima klizis podno mojih slabosti..
U rijeci stapanja ko nemirne sjene
topimo se,
vjetar mi dnosi miris tvoje kose
i otisak krvavih usana,
a onda budim se i placem...

Apatija lucida

Prealudirao sam apatiom
Nisi se juce pojavila,
a i da jesi-nikoga juce nisam volio.

Danas zena koju sretoh
licila je na tebe
ispod,
i nakon,
i iznad svega,
sva u prozirnom i cezljiva....

Neko mi presjece
liniju ostroumice,
pogled koji tajne uhodi.

Stajao sam u casu na cas
nikome lican,
i tvoj me topli dah sasjece unakrsno...

Ko juce smo mogli ljubljenje u razvrat
privesti svecevim orgijama,
nuditi se i ne nuditi,kako hoces,
do brutalnosti ljubavne eskalacije.

A vidi sad
noc po odmakla,pogube i zavjere,
scena ne dovrsena
mi se ne dodirujemo,
i noc puca po savovima.

Na vrhuncu procesije

Neki se bol zgrcio u meni
od kako ni za cim ne zudim,
za sve mjerodavan
i za sve me boli kurac...

...Jeli ovo trenutak
kada ja ne bivam sto jesam,
i sto nisam nikad bio,
da budem???

Pitam se i dajem odgovore....

Pa opet sve ispocetka...
ni sa cim se ne slazem.

Neki put mislim da sam na krivom putu,
a neki put opet,
da ja i nemam put kojim se moze ici
pa reci;
Posao sam,doci cu,
i stacu tu...

Sve je nekako kao ja umirem
i odumirem polako...
Tijelo imam
ali dusa se odrodila od mene
i ne slusa me.
Neki se ugur uvukao u mene,
kao kad staru kucu pokrije paucina...
Dodje mi da vristim nebu,
i onda cujem od nekud zvuke muzike,
i glasove nepoznate
Santana jin-go la-ba
na vrhuncu procesije...
Crnac lomi stilo gitare,
ruke mu krvave
djavo me uze za ruku
i povede u pakao....

Odgovor na pisma za Tamaru

Sjest cu u zeljezni brod
prekookeanskim putem
nekim vodama,sinjim morima
tebe da trazim ..Tamara.

Sjest cu u Roterdamu
s pristanista,
i nikom nista,
ako i ne dodjem..
ne zali.....
moja Tamara ...

Tamo je Toronto,irvasi
tajge i jutarnje magle do podneva,
gdje mi pises vatrenu ljubav
u koju treba da uplovim brodom,
u eteru sam vec tvoj
i dolazim
cekaj me..Tamara..

Jednoj Jeleni

Ti pobuđuješ izravni erotizam
i izazivaš duboku jebačku emociju
mnogi su da te posjeduju
imali sličnu kombinaciju.

No, zar i tebi kao ljudskom biću
priroda nije podarila očaj
tebi tako sad obožavanoj,
zar ne može doći običan kraj.

Ponosna si i to je u redu
zato te poredim s boginjom ljepote
prostački, nužno iz pohote
cesto u prolazu cjelivam ti stope.

Vidiš, kako o tebi pjevam ko` o svecu
možda nikad` to da shvatiš,
doista ti si ganula mi dušu,
al` u nju teško ikada da svratiš.

Ja teško spajam krajeve s ljepotom
veslo mog plutanja potonulo davno
i kad sam se na te osvrnuo pjesmom
to je samo osvrt pucanja u prazno.

.............................Epilog;
Sad Jelenu vidjam napumpanu
moje strasti sve bivaju manje
dok je gledam u drugome stanju
već i moje stanje, postalo je sranje...

Klica rastrgnuca

Osecanje uzasa me uzasava,
bjezeci stario sam uzasno od uzasa,
horizonti planete su obecavali,
i samo to.....
Zvjezde su slale spasitelja,
a ja izmoren lutanjima
trazeci dusu
put postojanja...

Glas je odzvonjavao
u dnu srca
a spasitelja nije bilo...
Onda napokon
bivam nemoc urote
da ti odasaljem poruku,
ni to mi za rukom ne polazi...

I da te poljubim usnutu u zamku
cvjetnih vrtova,
ne polazi mi...
Bezutjesna tamnico duse
svaka si grob
svaka si
druga kolijevka....

Eksogen eksplicite

Heppiend i katarza na putu uhode me,
i niciji nisam,
vec zadugo...
djevojka na koju alibiram
moje je moralno iskusenje
atribucija zla,
zal vremena i prohujala zivota...
kafanski diskurs,
fakinsko intelgibilno
pisanje vulgarnosti,
u kojima zivot vredjam,
retrovizore proslosti pune mita i mitova...
Tebi ljubo moja
ljubim stopala,
uvijek usput o tebi mislima
u kasne sate,
do odaja u kojima sama oplakujes nevrijeme,
cekas da dodjem bilo kako
iz magle sucuti i da te poljubim,
zudno toplinom srca,
i srce da raspukne od radosti.
O, ponoru moj,
bezdani i leleku
moja blizino sumnje u najezdi,
vjero moja i zakletvo moja,
povesti mog ludila,
srbrena ogrlico vjesala
bozanska misterio neomamljiva,
koplje li si na koje srce mecem
u zadnjoj noci robovanja...

Korzo-Farsa

Lijepo sam se obukao i namirisao
danas je korzo gradom,
uz rijeku
setaju ljubavnici
i doci ce ona...
Otkrit ce lice i pokazat mi oci,
i dotaknut cemo se....

U ocima i u prstima njenim
sarm leptira
Moj svijet dajem za njenu ljubav,
i ako nas netko otkrije
tajna ce puci
i san u zacetku...

Danas je korzo u gradu
mirisu djevojke na jabuke..
Koliko li tajni krije ovo stablo kestena
iznad nas,
da li su njegovi plodovi ukusni
i pitomi..
dotakni mi koljena kaze ona
i zaplaka........

Slutis li?

Slutis li da dolazim
ti znas puteve mog lutanja,
odlaske i moja vracanja
ima li me u tvojim snovima il’ na javi,
u mislima
volis li me tu,
i kad me ne vidis i ne cujes…
Ja evo mastam opet i juce sam i danas cu,
cekam te,na istom mestu
Na kraju porazenog dana
s mirisom ugasenog zaborava…
Umisljam da smo u kolibi
u brdima kraj kamina,
opcinjeni mirisima,
U dojmu veceri ove ushiceni,
ti divlja i neobuzdana
obrisom senki koje lelujaju zidovima
pratis me njeznostima…
ko pucketanje vatre u horu crkvene katedrale
nizu se sokovi strasti...
Nasi nas uzdasi prate pomesani s blagim osmesima,
Dodirni mi kolenima kazes mi...
ljubi mi ledja,
ljubi mi trbuh…
govoris sapatom,
njeznost rijeci budi leptire
oni leprsaju nasim telima.
Voltaza rijeci kao kroz minska polja smrti....
Poznajem iste uzdahe iste vokale
Mi podati do ludila u grcu obljube,
tvoja latica ruze pulsira
reka krvi u nama tece potocima
jedno na drugo ustucemo,slatkim bolom…
Uf, kako te znam u masti mila do izdahnuca,
da …

Vansebljenje(u zanosu strasti)

Na kapiji dvoristau zemaljskom raju bastai ti s tovoram opijuma,kose i tjemena..Mosus vaginalnog mamau noc davanja i uzimanjau kolicinama kliskosti lijepljive..Trend oralne amnezije,ambis ponora i uzdizanja,mjerenje u kilometrima nase ljubaviu hotelu sa 5 zvjezdica,zatim u casamaA`maro vinai opijanjima..I sve se to proteze,seze u nebeska prostranstva...Stigma ludila i osmjehau vinima,suceljavanje ocima,u razmjeni drazesti i pogleda,beonjace kvrcaju u leukocitima,i zapljuskuju nase pohote u naletima..U prekoracenju strastinazivas me pogrdnim imenimabudem idiot i ljubavnik,pa opet idiot..Faktografija fakta,impresija bez krajajeza u prozimanjuiluzija..Onda mi opet tepas atributima njeznostiu kojima se topim,budem tvoj torero u rezignanciji grubosti,mijenjamo uloge jahaca pocestoi dotle cakdok nam uzdasi ne zamjene ocekivanu nadu,a koljena ne omeksaju..Nasa tijela po zidu u sjenamaigraju povampiren pir najezde,silinom pokreta nasih kukovamene u sebe uvlacis htjenjima do maksimuma

Uvertira de varios libros

U pojmu naziranja sumnjiklati se nas dan i predvecerjena terasi u uglu pohote izmedju sucutiivice razuma mrenom slepila prepletene,uvertire s osmehom ispruzenih dlanovau oku zud znatizelje..Kafanski diskurstvoje koleno eregon spajanja nevazna prica bez pocetka i krajau pogledu razgolicenja ispitivackogkao u areni ringa istrajno suceljavanjeistrazujes moju uverljivost postupaka,svaki moj pokret itreptaj oka neka nakanagovoris tiho i vibrira eho opoja...Onda uzdasi nam sevnu podrebnicompraceni antracitimagomila preskocenih pitanjaceka nasutrasnji dan tusiranjakad nam se spolovila i mozak ohlade,pocet cemo sve iznova.....

Ah, Hellen

Nista.....! I ako te uzalud voljeh
opet osjecam kako je uzbudljiva tajna
sunca na izlasku,i na zalasku u suton takodje..
Tvoje vrele butine i vlazno medjunozje
uzdasi koji znaju da lome unakrsno
u kutku mojesobe...ukocen pogled,
nista nije vise isto jebiga....

...........A vrijeme ko stalo smrznuto izmedju dvije ljubavi,
one sto prodje i ove sto dalazi,
opet se radujem sarenom leptiru,purpurnim bojama proljeca,
onim magicnim lazima opoja,
kojim si me opijala...
I opet ja u predvecernjim pjesmama zakrvavim,
ispred mene zvuk cvrcka,zavicaj izranja,
iz oka osuncani proplanci,mater s mlinom u ruci...
kao mjesec postajem podlozan mijenama...
...A ti pricas da me volis obilno,
i slova ne zalis na mene, u mailovima
cjelivas me rijecima obljube,
govoris mi romanticnim jezikom
i sve postaje nekako neobicno na svoj nacin...
Ah Helen!

Rupa u memoriji

Znam ova te noc odvodi od mene
survas prasumom neta strahotama srama
seksas se s intelegentnim softwerom
drkadjije mamis u tajne imaginarnih noci,
cin znatizelje na cirskuskoj zici pohlepe..
Ja, kao vrtlar nebeski u mrezi
sacinjenoj od rijeci,
usidravam snove,
samo puste snove...
Nikotin mi do grla dosao
i gusi me nepoverenjem,
onda pokusavam da nas povezem
telepatijom,nevidljivim zicama,
i sve propada,
biva bezuspjesno vec u startu...
U varci da vrijeme stoji i ceka,
nalakcen na nadanja,
preprijecila si se bujicom rijeci
i nedas sebi,
u mozgu kosmar i stradanja...

Od srama, pozutjelu citam golotinju...(Udove zene prodaju orgazme u bescijenje)

Nevican ovolikom bolu, uzmicem,
tvoji odlasci pa vracanja,
u iskri rose na paucinama
tik uz bacen pogled s prozora
po mjeri iscekivanja
lede se moja nadanja...

Pelin plemenkinjo,staza gorcine
beznadezna tisina,spokoj prenociste
ljubav mrtvim poljupcem trosi se u atome
noc smrzava psa na lancu
brod zaankerira…

Ceznja

Znas da bi me ceznje ubile da tebe nije,da mi te nije,ni ceznje nebi bilo...Nekad mi budes kao kap roseu maju,na tek procvaloj krizantemi,a nekad opet pri svecina paukovoj mrezipolumracne odaje..Kao senka uhicena nocima samoce,iskris u skladu s telom,perfektno ko mala balerina,,,Neki put i u maglamau kristalnim nitima stakla ustakljena...Onda ti ja umisljam vrele nase dodire,da bedra ti trazim,dlan da mi das,ruke svoje ko nekad...Stihom prisjecanja nate u imaginarnoj nocisuicida,kao da si tu i cekas me na obljubui noc biva zavodljivai sapat prozima strasti utrobe.Leptiri sareni na uvali tvog pupka sisu nektarmoje ruke koje su ti grijale promrzlo teloonih decembarskih noci-puste su ostale.,, Hteo bih opet kao nekad,i na isti nacinda nam se sapati stope s membranama srca,da jecamo i da se smejemo zajedno pored kamina,narkoza horizonta,iskakljiv dodir tvog ramena,da me omamljujetrag na nebu od padajucih zvezda krvav da gledamo u sutonda mirisem tvoju kosu i medzunozje...Svaka mi noc lici…