8. pro 2007.

La lucha la subsistencia



Mjesecina visi na prozorskoj zavjesi
pred oprostaj s nocim
buha dosade tupim nozem reze vratne zile
nad kucom se nadkucuje sablast
slicna strasilu ptica
u polju zrelog zita
knjige prasina pokriva
na rafovima
u kojima te opisujem nemogucom....
Nepomican cutim u cosku zidova
osluskujem se vodoravno
i vertikalno
naculjujem usi gmizanju tame
parafraziram tvoju sms poruku
u njoj me vracas sebi na pupak
drzim sam sebi rekvijum...

Cujem danas zivot pretaces u molitve
toplim suzama navodnjavas dusu
u predvorju raja
Pohodim te slutnjom
tamo tajno sludjen
uvijek kad se i ne nadas,
pridjem ti prijeko
prodirem u tebe svom snagom
i cupam ti dusu iz njedara
U povratku sna u jaslama,
mokro tele lize krava...

Crne misli pokadkad




Noc se predomislila
i pocelo je kisiti
bitisem u gredi zapovjedi
koracas zamnom vlakom zebnje
u okrilju noci
corsokak
pred popis sumnji ovih vremena
incijale kolijevki notiram
crnom olovkom
srdzbu zemlje
golgotu okova,
na raspecu
sve popisujem lijepo...
tebe mila izostavljam
u lavirintu novog vremena
al pamtim jos dane zestokog progona,
djecije oci u marame bola zamotane...
Evo deseta jesen se kruni
sve isto
brazdi se lice mojih nadanja
nova se djeca radjaju bez grijeha
novi se nozevi ostre za nova stradanja...

svadbe deseto ljeto
s ustaljenim redoslijedom
i smrti takodje,decenijama,
iz magle u maglu misli zaplicu
da li sam jedini zasjenjen oblacima....???

O, tjelesino iznosena
duso prazna,dal trula?
Ceznjo vjecna putniku neumorni....

U trenutku njeznosti-njoj



Poslusaj me,
i zagrli uzase cvrsto
Obecaj
da te nece noc sakriti
U sebe
I zatamniti svojim mrakom
U meni si
Saljem te vjetru
I vracam sebi
Cujem tvoj glas
u zraku te osjecam
Slicna si blagoj noci
i doticanju zvijezda

Skrivas se gola u meni…

Obecaj mi
da jedno je nebo
I u njemu ti
Prema tebi vode svi moji putevi.
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosis u sebi…
Budi mi sunce i njegov sjaj
Plavet neba budi mi
Jutrom kap rose
na ruzama majskim
Al opet neka te prema meni
Vode svi putevi
Sve je pjesma
sve ljubavni stih
Sto nosim u sebi…

Nemirna sjecanja jesenjih dana



Danima evo
tovare boli vucem
Ispijam gorke kafe
cemerom zasute zaredom
Trag tvog prisustva pratim
promicanjem u slicnim bicima
…U sredistu putokaza nasih zebnji
knjiga i pismo u njoj...

Od sjemenja pa nadalje,
sto smo posijali
nikli su listovi pozutjeli
prije zakletve.
Tamo stoji obecanje na njeznost,
i vjernost
u krvi dato za vjecnost
u noci kad smo pilali
trupla nasih golih tijela..

Jos me rezu sumnje po srcu
Hirosima sjeva pred ocima...



Onda me besana i umorna
Bojila si u plavetnilo svoda
Zavezivala mi oci crnom maramom
Na sebe oblacila bijelu haljinu
Malo providnu i mirisnu
Cuvala nam mrtve straze
Bjesnih roditelja i
Crnih snova..

Juceranji dan
U brazde proslosti zaoran…

Ne,ne spominji mi lazi i zakletve
Kojima sam te zednu
Zudnjom pojio
Na izvorima strasti i uzitka…

Ne govori strepnjom straha
Izgubljena nado moja…

Ispokajano moje kajanje
Nado, nedaco i nesreco,
Nek su ti oprost od svih sveceva
Svi grijesi meni naneseni
Neka te cuva stotinu vila
Od svih vjetrova ,
ove jeseni.
.....a mene zaboravi!

Amsterdam

Amsterdam, Amsterdam
grad izgubljenih puteva
milion rukava
ljudi bez obraza.

U magli ispuhanog dzointa
u pogledu zabludele ubojice
nema više snage
nizašta, nema života.

Pogledam u izlog sexmuzea
sve to nije više važno
lica su bez tena
nema krvi u žilama.

Ajde dušo odmori malo
pa uz pratnju Morisona
savij vec jednom taj prokleti papiric
nek poletim kad ne mogu da živim.

Ubijenim pogledom
ne vidim više od malog izloga neba
jel to zaista nebo
ili opet sanjam?

SVE BIH DA ZA TE UČINIM



Moja duša kao na ledenici
blica i iskričava,
crno svetlo na kraju mrlje...........
obasjan između svjetla i pepela,
pokopan u besmisleno svetlo
jučerašnjeg dana.........


a tvoja karizmatičnost tka nit,
kroz tebe ludost,
dok se stiščeš uzame...
Hoćeš da ti pričam šapatom,
rukom da ti držim ruku,
prstima da ti dotičem latice ruze..

Hoćeš s tobom da idem u nocne klubove
da ti kupim cigare,
i date lažem namjerno,
cile da donesem u ponoć,
sve da dam do posljednjeg eura
s pin automata,
hoćeš da se igramo pravljenja
djece od krvi,
tražiš da ti pričam romantičarskim jezikom,
i svaku misao da ti objasnim romantično.....
Kao da ćemo u finale bez ikog sami
nas dvoje igrati ovu igru..

Tamo ovamo trčati,
što više to bolje.......
Od dubina Afrikanskih
do Thaic bašte
s mandarinama,
preko Karipskog mora i nazad
noćim dugo,
bez
da posjetim majku u mislima.

La fantazione sex erektus




Postavimo sve kako treba
i na svoje mjesto,
zapalimo svjetionik stida
pridji mi duso grudima,
skinimo odore srama
gledaj me u dubine zjenica,
nek nam pogledi budu
utoka dvaju rijeka.
U pratnji tvojih uzdaha neka se utopim...

Zudno naricanje ko iskidan plac u paramparcad..

Alhemija mirisa,
haoticna stihija
sklad i ne sklad nasih tijela..

Zateceni u ehsumaciji sna,
vodis me na vrh Olimpa
i tu si uzame utisnuta,
put kojim hodimo
prate nas nase sjenke po zidovima,
i zidovi bruse tisinu omame...
Budi uzame,
i dalje budi uzame...

U kisi znoja obliveni,
kao u ponoru bezdana
u buri vjetra i lavina
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

Uz vrisku koja sjece utihlu noc
u ovoj sobi
jecaj jos strasnije i jace
budi ubjedjena da je vrijeme stalo,
i orgazam prijeti da razum potopi,
ljubi me ljubi,ljubi...

U rijeci znoja obliveni,
kao u sunfu bez dna
u buri vjetra i lavina,
i u nasim pjesmama
ti si mi jedina...

7. pro 2007.

Noc u celiji

Cudno koliko te volim
u nadolazecoj misli i tisini
nocas,
za kratko budem sav tvoj
onda misao mi zaledi
i pogled zastane objesen o zidu,
i tako trajem i trajem neko vrijeme,
vrijeme u nedogled,
niciji i ni zasto moja draga...

U naricanju nacinjene nepravde
koja me obuzima
tijelom cijelim,
nema one zari,
nema ceznje o kojoj smo pricali,
a koju inace osecam
kad mislim nate...
Ovo ovdje sve je drugacije
i put osjecanja se mijenja,
i strah da te imam,
i strah da te nemam,
isti je...

Milo moje nek` mi te opet
tu u krugu zacaranom,
i Bog neka je s tobom i sa nama
jos samo u tebi trazim spokoj mira,
nemir da otstupi
kao iskusenje svih preokreta,
ove kise i magle,
sivila jesenja,
da suncu ustupe nebo,
ti da mi dodjes,
oci da ti ljubim crne,
dusu da mi cjelivas rijecima ljubavnim,
da mi pricas nesto i nevazno...
bilo sta da mi kazes..
bilo sta....

Erotska moderna poezija: Izmedju slutnji i pohote

Erotska moderna poezija: Izmedju slutnji i pohote

Uplasen sjenom

Pisem ti zlocin mila
u pustosi gubitka
zlih casova
nagazen tovarom teskog vremena...
Juce je besmislica skapavala
na pojilima mojih nadanja..
mrzio sam rijeci istine
prazne rasprave krvnika
bol i jestiv jauk
prazne osude
zavodjenje zabluda
koje kvare istinu tisine...
A vrijeme kusno,
iskusno
kuzno
prokazato,
nestvarno,
nastajanje, nestajanje
i nakana...
Mir,nemir i svemir
sve kad se urusi u dusi..
...Ciju onda toplu odaju
koju Boziju poruku,
ko je taj ciju ljubav tada ocekujes?

Orasje`82-god

Orašje aprila `82 godine,

šetaći korzom ne znam koje ulice,

.....sjedim

i opisujem.....

Lavice trgaju sunce u njedrima daljine,

u meni zebnja zbog zvijezda

koje će izaći i nestati,

pasti i umrijeti......

Čekam te na obljubu

u prekoracenju vremena

s pogledom u nebo,

jorgovani jos mirišu

u avlijama,

zvijezde mi padaju po kosi,

akvarel oblaka spoio horizont

i kukuruzista

pada zadnja zvjezda u valove Save,

pred ocima ne vidim nista,.

ali ti pisem pjesmu...

Kad mi te nema

...Kad mi te nema u snovima

tad sam sam na dnu mojih pjesama

i ljut je okus na mojim usnama

a oci mi prekriva paucina............

.................Sto sve nisam video

i dozivio s tobom,

ramena osjetio razmazena

hiljadu puta odlazio,

pa se vracao....

Kao u zavrzlami sumnji i brojeva,

mnozenja dijelenja i oduzimanja

u rjesenjima uhodio tvoje njezne oblutke kradom,

kao svjetlost kad se pojavi,

pa nestane,

dolazila si i ostavljala nade..........

................Kao grom su ti oci crne

takvu oliju jos vidio nisam

silazila si s tamnih oblaka nocim,

padala kao kisa po meni,

udarala kao munja u srce

vrijeme kao da me je zavezalo uz tebe

u moje boje si se pretvorila,

kao rijeka tekla si u meni,

i sve grijehe uzela mi,

sve grijehe..........

Vangelis-Conquest of paradize je vjecna, a i moja ljubav Silvija.

Silvija pliz, pisi,

pisi mi i stvari ne vazne,

ko je taj kome nocas isplakujes osamu

daleko od mene...

Ciji su svatovi nocas pjevali,

koja je muzika svirala....

...Pliz Silvija, pliz

Oprosti na pospanim ocima

i na svim ludim nocima

sve je ad-acta,

krijumcarenje snovima

od mene do do tebe...

Pliiz,Silvija molim,

moj mentalitet

raskosnost u primanju i davanju

i ovo duse preostale

cuvam samo za tebe....

Odvedi me nekud daleko odavde,

Bilo kud

odvedi me

molim,

zajedno s tobom da umrem...

Pliz Silvija,pliz....

Transformansa

Varalo me je proljece
pogledi nebu i suncu
nemoc nalakcivanja lomila
a ti si se javljala samo
kroz magle,
cutnjama pokadkad...
mene je to boljelo...
Onda sam nasa sjecanja
trazio bosonog svijetom
i lutao
i naglavacke sve okretao
Kada bi ih nadji
u malom mozgu
vracao nas
srecnim trenutcima
bilo ih je
znam tacno,
i cvijet s kojim sam te poredio
boju palete njegove..
sve znam...ko sad!
Vikendom si trazila
da budem samo tvoj
i niciji
da ga ne vadim bez moranja
da zaboravim majku i oca
na samrti
partiju i prijatelje
i sastancenja
Boga i sve svece
sve da zaboravim
osim tebe...
U sumrak stimunga
simulirali smo srodnost
nize nagone
bilo je i zbrke u mozgovima...

Poput ekrazita nasim tijelima
setale su cete mrava
uperenih sablji u nase utrobe
ja sam te branio opipom dlana
i poljupcima
kad je brodolom bola
prijetio potopom
svijala si se uzame...

Na rajskom izvoru iznenada
kalibrirala si inkubaciom u ribu
s planina snijeg se topio u doline
prijetio odmazdom
vrtlog vira te zavrtio u sunf beznadja...
..i nestala si za uvijek!

Za Hannu

Te veceri

stabla su stajala kao sjenke ukocenih dzinova

bez glava

car mraka u azurnoplavim kataraktima

tvoja glava na mom krilu Hanna...

Pricam ti o boju u Bosanskim sumama

ratovi koji se ponavljaju pocesto

iz generacije u generaciju..

Ti bi da manje pricam a vise volim,

a ja ni jedno

ni drugo ne znam

bar za sada, i bez alkohola....

Bura i mecava,led i glecer-dusom,

kako stajati kad sav svijet pada,

a ti to ne osjecas....

Ljubis me silaskom tame u park

kao prvog i pravog ljubavnika,

zelis da sam sav tvoj do besmrtnosti,

guras ruku u moje medjunozje,

traziz toplinu

a vec je voz prosao koga sam cekao satima

sami smo ostali ti i ja

i vejcnost s nama, Hanna...

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...