6. tra 2014.

Percepcija

  Rasprava na temu  PERCEPCIJA,  sa profesoricom Anjom Weber

Vidjeti:
 Gledanje nije nikad neutralno, cak ni kao puka fizioloska pojava.U dvadeset posto slucajeva,pise Michel de Pracontal, oko vidi ono sto hoce i sto mu je zgodno da vidi, ono sto ocekuje, prije nego realnost. Buduci da je priroda velika i velkodusna, rijetko se izmedju to dvoje pojavljuje upadljiva kontraindikacija.Mozemo cak reci da se vizuelna edukacija bitno sastoji u tome da naucimo umijece uvjerljivih scenarija-rezija.Vidjeti, to je isto sto i rekonstruisati. Zgodno, zar ne? Pogotovo ako gledamo nesto sto ne (pre) poznajemo, ne razumijemo.
Kada se radi o nasem vidjenju drugih ili drugacijih, sama pouzdanost percepcije nije nam jos toliko sumnjiva koliko je upadljiva u obrnutom smjeru. Ako, na primjer, jedan stanovnik obale istocne Afrike dozivi kisu u Mostaru u bilo koje doba godine i zakljuci da je ovamo dosao bas u vrijeme monsuna, te pri tom naidje na knjigu Pere Zupca Mostarske kise i odluci da su i ove pjesme pisane u isto doba godine-vidjet cemo lako da je on svoju percepciju kise nadovezao na vlastito iskustvo koje s (ovdasnjom) realnoscu nema blage veze.
Tudji pogled,pogled prema drugome,ipak je u funkciji subjekta vidjenja,a ako-oko slusa(?!) svog nosioca. Naspram drugoga, u suocenju s nevidjenim,nepoznatim,(i zato) nesmislivim-oko zakazuje.logika poludi,svijet se raspada,sigurnost nas napusta.
Kao sto je kod starih naroda smjelo biti samo ono sto je vec u nekoj prilici osvjedoceno,tako i nas organ vidjenja (oko i mozak) pruza otpor novome.Pred drugim,nepoznatim,cudjenje,zaprepastenje,nevjerica,sve dok ga ne utjeramo u nase slike, i u poznate kategorije misljenja,u neku disciplinu, dok ga ne svrstamo.
Zapadna je civilizacija vjekovima gledala druge,prema drugima stvorila jedan odnos,jednu disciplinu,razdaljinu koja omogucuje pogled,udaljenost koja trazi kretanje prema drugome.Levi-Strauss je vec u Tuznim tropama pokazao da je etnologija najkraci zaobilazak do sebe,da smo u pogledu na drugoga projicirani mi sami(i kao pojedinci i kao kultura).Svojim pogledom na drugoga(tim udaljenim pogledom),zapad je postao nezadovoljan i poceo ga je preispitivati.Ako se pitamo o njemu,onda se moramo pitati i o pogledu tog drugoga na nas.
Kako nas drugi vide(nas, kao druge),i da li nas uopste vide? Ne znam nista o eventualnom pogledu drugih kultura na nasu,pa cak ne znamo nista o oportunosti ovog pitanja.U acteckim izvjestajima u susretima s prvim konkvistadorima stoji; U njih su lica kao od krede,kosa im je zuta i ako neki imaju i crnu(....) Njihovi su psi jako veliki!...Od neobicnosti ovih bica zakljucuje se(s dosta sumnje doduse) da nikakva vrsta magije nije u njega mogla prodrijeti,..tvrdili su vraci nakon bezuspjesnih pokusaja da caranjem naskode neprijateljima.
Susret sa drugima redovno zbunjuje, i vise zbunjuje zatecenog nego dosljaka.Moze li se udaljenom pogledu Zapada -Sjevera suprostaviti crni pogled Afrike ili se radi o dva vrlo bitna razlicita pogleda, o asimetriji koja reflektira kulturnu asimetriju izmedju gledaoca i drugoga( ili; subjekta i objekta,Zapada i drugih)?
Blaise N´Djeehova kaze; hocemo da prekinemo s lazima Zapada koji civilizaciju nadovezuje samo na Grcku.Hoce li se naci simetrija u suprostavljanju Grckoj starog Egipta,Mohenjo-dara,actecke civilizacije,kineskog zida?
....Slutimo prije, da simetrije nema. Jer,zajedno sa svojim(raz)gledanjem drugoga,Zapad je ovoga i osvajao,nametao i njemu svoj pogled,...globalizirao vlastitu kulturu.Globalizacija,univerzalizacija zapadne civilizacije ne znaci da su ostale nestale ili da ce nestati(nadamo se doista da nece).Ona samo znaci to da je zajednicki imenitelj,ukoliko ga ima-a to je dakle situacija bitno asimetricna:prostor za razgovor (dijalog...?), za usporedbu,za konfrontaciju ne nalazi se na nicijoj zemlji u odnosu na dvije ili vise strana: on je vec i sam zapadni,jer on ima iza sebe taj napor iskoracenja prema drugome(bez obzira koliko mi danas s pravom njime bili nezadovoljni), i dakle globalizirajucu,cak normativnu,funkciju; norma je posatao bijeli covjek zapadne civilizacije specificnije(specificnije; muskarac),svi ostali su izuzeci.
Na takvom tlu nema simetrije,nema moguce ravnopravnosti,nema neutralne pozicije u odnosu na zainteresirane strane(svaka je pozicija vec zainteresirana:inter-esse.
I dakle niposto ravnodusna i neutralna): ali moguce su prakticne korekcije optike i akcije u svakom pojedinom slucaju. Jer,ako se taj skakljivi pogled za sada i ne da ispraviti, barem se na njega valja navikavati, kao sto se valja navikavati na razlicite perspektive i stanovista, na njihovo neprestalno izbacivanje iz kolosijeka.
Ono sto je jednom napredak, drugome je ropstvo, to je pravilo i u oblasti kultura, a ne samo ekonomije. S tim da je kultura, ipak, i autofagna, samoizjelica, te iz tog moze proizvesti vlastito novo tkivo.
Izmedju Zapada i drugih(svih drugih u vremenu i prostoru, danas u prvom redu Amerike i Evrope- pogled se iscasuje u pravcu Sjever-Jug...) postoji klasican slucaj du differend kako ga definira J.-F.Lyotard; nesvodive razlike, nedostatka meta-razine s koje bi se oboje zahvatili.Borba se vodi uvijek na terenu jedne(te iste) strane, za koji se pri tom tvrdi da je neutralana,sto nikad nije slucaj.
Nesimetrija izmedju strana svijeta podsjeca, mozda na posve uzaludno,na nesimetriju funkcija lijeve i desne strane mozga(koje su vec izvrnute u odnosu na tijelo). Po je poucna usporedba. Jurij Lotman i Nikolaj Nikolaenko pokazuju funkcionalnu asimetriju mozga ovako: desna polutka obicno je sklonija povecanju horizontale a skracenju vertikale, dok je lijeva obrnuto sklona vertikalama a nesklona horizontali.
Percepcija preko pojedine hemisfere odgovorna je za odredjeni stil,vizije pa cak i za cijela civilizacijska stilska razdoblja(koja se,dakako smjenjuju).
Ono sto je zanimljivo, to je da se podrucje kontrole iako bihemisfersko- jako priblizava lijevoj strani(onooj koja preferira vertikalu), dok je desna strana u srostvu sa zlatnim rezom(onim sredisnjim dijelom koji je proporcianalna sredina izmedju cjeline segmenta i ostatka). To znaci da je lijeva strana sklonija selekciji (po mogucnosti u vis: eto gotike), hijerarhizaciji, dok je desna neselektivna (skracuje vertikalu; rokoko i barok), i buduci da se poklapa sa bipolarnoscu,dvohemisferskom aktivnoscu mozga, desna je strana mozga izvor vidjenja i prerade onoga sto se smatra normalnim.
Poklapanje bipolarnosti funkcije mozga sa aktivnoscu desne strane zamagljuje zapazanje kontrolne aktivnosti lijeve strane. I, sto je vaznije za ovu temu, spomenuti autori pisu (isto)...: Isto kao sto postoji dijalog izmedju raznih oblika hemisferske mentalne aktivnosti,tako se i svijest svakog perioda kulture formira dinamicki kroz intezivnu dijalosku razmjenu.Unutar same kulture odigrava se borba za odluku o tome koji od glasova sto ucestvuju u dijalogu treba da dobije(ili prigrabi) pravo da pred istorijom svjedoci o kulturi u cijelini.
Istrazivaci koji imaju razlicita kulturna stanovista u istom razdoblju osvjetljavaju dominantne suprotne stavove.Nesto se slicno desava i sa dijalogom kultura. Kontrolna i selektivna aktivnost nalazi se na istoj strani,a druga strana vraca izgradjenu globalizirajucu sliku normalnosti dobivenu na osnovu selekcije u okviru prve.
U svom odnosu prema Balkanu(kao privilegovanom drugome), Zapad je svoje poglede istesao,satjerao u discipline; orijentalistika,etnologija,antropologija,onda istorija..istorija umjetnosti,filozofija itd...pruzao je taj pogled prema drugome ili bar cuvao tu mogucnost.Taj pogled na drugoga isao je kroz i preko nas. Zajedno sa zapadnom,ekspanzivnom civilizatorskom (imperijalistickom akcijom) Zapad je Balkanu nametao,kao Amerika sto namece Evropi i Aziji pa i Africi.. svoj pogled,pogled koji nam je neupitno vracen.Samo u onome koji nam ga vraca,nalazi se poremecen prvobitni odnos izmedju gledaoca i gledanog, linija subjekt-objekt je izlomljena a potom i pomaknuta,ne vise paralelna nasim pravcima i kordinatama.
Jedan zapadni strucnjak proucava neke pojave na Balkanu(ratove na primjer),sa Zapadnog stanovista uz danasnju osjetljivost,on to moze ciniti evropocentricno i neevroprocenticno.Lijepo. On zato ima svoje discipline i etiketiranja.Ali,sta cini(i sta izaziva i za nas)..jedan amerikanac np., koji proucava misao nekog naseg balkanskog strucnjaka,a ovaj strucnjak proucava miosao tog amera,...kakvi su to pogledi,a nisu identicni sigurno...to su udaljeni pogledi.Spomenuti americki strucnjak,naucnik ili kako hocemo.., on ce se baviti mozda ne namjerno destabilizacijom i razgradnjom monologike,a za dobro plurilogike i mikrologike.
Za udaljeni pogled,balkanski,africki,indijski ili bilo koji strucnjak nema discipline. Moram da naglasim,zbog ogromnosti problema recepcije,ovdje zbog nesposobnosti skakljivog pogleda,to sto taj americki strucnjak nema tradicionalne discipline,objektivno nije nikakav nedostatak,manjak ni njega licno ni njegove tradicije. To je cinjenica koja se negativno vrednuje samo sa suprotnog stanovista; rezultat niza civilizacijskih i istorijskih okolnosti koje valja uzeti u obzir kao razliku.
...Tesko nam je, cini mi se, misliti razliku koja ne implicira hijerarhiju,vetrtikalu.
Tesko je pristati na pluralisticku viziju u svijetu monovizije.
U filozofiji (zapadne hegelijanske tradicije tvrde misli) to bi se tumacilo upravo kao nedostatak,a konkretnije,kao nepostojanje samosvijesti i nesposobnost za nju,kao nerazvijenost, kao balkanski idiotluk brutalizam,..ili pasivizam..Ali,ako je svijet policentrican?To upucuje na odustajanje od velicanja utemeljenja(Bitak,Istorija,Istina,Duh i tako dalje...),od prisivanja misljenja samo na jednu tradiciju samo jedne sredine(sredista), od klesanja vlastitih principa u spomenike vjecnosti u ime covjecanstva, kao sto i upucuje na relativizaciju vlastitog polozaja subjekta.To znaci okrenuti se intezivnim odnosima, i dakle bogastvu vrijednosti,ali bez pretenzije da ih se namece,odustajuci od totalizirajuceg aspekta teorijskog,filozofskog ili politickog uma.
To znaci osluskivati stil,metafore,pogotovo one koje ne razumijemo,koje u nasoj kulturi nisu kodificirane(dok nase nemaju znacenja u njihovoj).
To znaci nauciti da mislimo ne na jednoj liniji(kao drzava,kao sud), nego na vise mnogo njih,baratajuci hipoteticki sa sto vise scenarija. Govoreci o tome kako se nauka danas bavi sve tananijim opisom,simulacijom i reprodukcijom realnosti(buduci da je izgubila normativne pretenzije) matematicar Rene Thom kaze; " Jedini dosta vazni i znacajni znanstveni napretci nisu povecanje znanja- kako se cesto olako vjeruje- nego upravo sticanje novih mentalnih struktura od strane covjeka koji ce mu omoguciti da lakse simulira realnost"
.

Anja Weber 

Pa ne znam da li ću moći dostojno da odgovorim ..ali esej me se duboko "dojmio", zbog nekolikoa tema koje su otvorene. To je problem percepcije subjekt- objekt , čime se već Dekart bavio a docnije Hjum, Kant. On tu pravi difentiu specificu i na temelju toga kaže da se mi oraginzujemo prem selekciji percepiranog. Od subjekta do objekta koji suštinski ostaju odvojeni. Kasirer će reći da su to simboli koji različite civilizacije, različito definišu, percepiraju i preko njih komuniciraju. Simbolika je tu veoma važna jer cvet će drugačije biti shvaćen na Peruanskim Andima do li u Holandiji..Takodje civilizacijske i kulturne dimenzije percepcije su bitno drugačije i u savremenom dobu; ma šta filozofi, etnolozi ili sociolozi o njima pisali..Globalizacija ne može da satre nešto što je ahetipski upleteno u kultruno poimanje jednog Rusa, jednog Kineza ili jednog Amerikanca..Čak su i psihološke reakcije u testovima koji se rade na subjektima nekog eksperimenta različite..Simbolika se ne uči ; ona je stečena kroz genetski ili arhetipski hod.
Ono što je mene fasciniralo u Latinskoj Americi..još kao dete to je bio spoj i prožimanje kreolske kulture i domorodačke kulture; vidljiv na oltraima JEZUITA. Za koje znamo od vremena Loyole koliko su bili extremni u ubijanju. Ali upivši veru kroz Hrišćanstvo oni su u to sve skupa uneli svoje Bogove..Te na oltraima imamo više svetaca..Zbog toga bi se u Španiji gorelo na lomačama sve do Gojinih vremena..Ali..situacija koje se sećam iz detinjstva: Žena šeta kokošku na uzici na Kubi.." - "Drugarice joj se dive , kako je linda, lepa kokoška." Pri tome, Kubanci su se onda hranili na tačkice. Ta kokoška je bila namenjena za Vudu i Santeriju...Sa još čudnijim stvarima sam se susretala u Kolumbiji koja ima mnogo više mistike i magije u močvarama..i isparenjima džungle..Što me je povremeno dovodilo kao devojku do nekih sumanitih prikaza..Oni su takodje percepirali mene drugačije nego ja njih..Pri čemu sam uvek za njih bila objekt..Ta Latino Američka kultura je specifična, dok je civilzacija starija prema arheološkim merilima i istorijskim daleko više od Zapadno Evropske ali se izvesni arhetpski simboli ponavljaju u civilizacijama Maja i Acteka..koji se mogu pronaći u Antičkoj kulturi kao što je Sprtanska ili u načinima lečenja..Znači..to je meni fascinantno...I na posletku Amerkanci kao narod nemaju sistematski oblik povjesnog razmišljanja, za njih povjest počinje sa poveljom nezavisnosti Džeferson. Drugo struktrura ljudi koja se doseljavala u USA..je katastrofalna; pri čemu su ispali veoma genocidni..jel..Samo da napomenemo da je za jedan glas pobedio engleski jezik u odnosu na njemački..Kako će jedan Amerikanac da percpepira sukobe na Balkanu..pa njihova recepcija Andrića je katastrofalna..Da ne govorimo o nekim drugim autorima koje sam predavala..Tipični Anglo-Saksonac razume samo zeleni travnjak..i početak svojih parlamentarnih sistema i zaboravlja na Teodrika i kasapljenje Zapdnog Rimskog Carstva...Tu dolazimo do tragikomedije kad oni počiju da daju geostrateška tumačenja i svoje vidjenje Balkanske istorije od dolaska Osmanlija pa nadalje..i njihov stav prema Vizantiji..Ne uzimajući u obzir da je Istmabul ili Konstantinopolj bio centar sveta..u Evropi XVI veka dok su oni vodili sto godišnji rat..Dakle, mi smo po mjihovom malo okasnili pa smo još ispali i Varvari..To je percpecija Zapada koji nema etiku; koji je poništio sistem važećih moralnih normi...kako god da glase  deset  metafizičkih  zapovesti..I postavio libelarizam..Dakle, iskasapiti neko pleme u Amazoniji je humano---------------jer se dobija kaučuk ili drvo,   ali ako sad neki amo narodi na Balkanu ..rade to što ne odgovara njihvoj šematskoj postavci ; to im već udara u zdravi mozak. Oi su zdravi dok funkcionišu prema pravlima gemetrijskog dekartovskog sistema..Sve što ispada iz tog konteksta..ih zbunjuje i dovodi do očajanja kao i epileptični Knez Miškin..
Da mogu sve bi narode Balkana stavili u jednu instituciju..Zači i tu je problematika u simbolici percpepcije i recepcije modela etike, življenja i naših balkanskh kultrunih modela..Jenostavno to je dijematralno suprotno. Oko jednog zapadnjaka će registrovati drugačije crvenu boju od oka čoveka rodjenog na Balkanu..Da ne nagvaždam; i  ako je Balkan deo Evrope; Zapad ga nikad neće prihvatiti kao ravnopravnog člana..To je sintagma koja se provlači kroz sve diskurse od Fukujame, Čomskog do Kolakpvskog - katolik..recimo..Ovde je sinkretička kultura, civilizacijski slojevita i nadgradjena u nekolika hiljada godiina..
Šta sad...     pa ostaje nam da prihvatimo njihovu recpeciju i da nastavimo da živimo svoj život kao i Indusi u Kašmiru; gde nije banalizovana civilizacija kao u Delhiju...Verujem da je povjest ciklična; da je čovek kompleskno biće, a simbolika je neverovatna stvar..E sad izvinjavan se na nagvaždanju...

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...