Posthumno

Probudila se osjetila
aleje drvoreda mnogih gradova
slike pred ocima 
gdje sam volio mjesecima
poshumno, posmrtno...
lipa u Kamerunu,most na Savi
Kobalt prica neznanog autora
nebo koje je obilovalo zvijezdama
citati mudraca, iz treceg poglavlja
prasnjavih knjiga

Brahmsova tragicna uvertira
vrhovna cula milovanja
u kasne sate,na pustim ulicama
ljubav koja razara
povjetarac koji me nosio oblacima
legenda sto ilustrira labirint
sklonista tuznih pjesama...

Dostignuca truju pluca

Od kako je znanost usetala
u tamnu noc
bjese to bljusak nade
osip zvjezda
a onda iznenada
otvorila je prozore zlih duhova
nemir je u dusi nastao
cipovi u ocima izgubili sjaj
vise ne govorim sto mislim
vise ne radim sto zelim

srce su mi izolirali
denaturirani gradjani
iscrpljen i uplasen
cutim
evo, sve je uzela prostitutka politika
i sve ce unistiti
ko je umro u proljece
imao je srece...

Proces ocovjecenja

Komanda sjecanja
mali kavezi ljubavi
u kojima smo se voljeli
sat srca otkucava
lazi bezprijekorne
sezona bola s jeseni
moji stihovi
tajnovitost zabluda
pokazatelji tame
nase sjene 

kao grobovi ratnika
na zelenim poljima
sgazene
kao sloboda i ocajna nada
neuspjele revolucije
u samoodbrani od bola
sve me sputava
do tebe....

U opscenim obredima sna

Luna na staklenom nebu
noc terapeutska
sjedim i lijecim 
 olujnu nostalgiju
s rojem zlacastih  zvijezda
naviru slike minulih godina
motivi snova kao iscrpljeni rudari
kroz retrovizore sjecanja 
ona 
i samo ona

pred nesretnim okolnostima
skliznula pamet,
evo
bezglavo rusi se kuca snova
u kojoj sam zivio...

Neljubavna

Oni su postali princepse
pred vama smrtnicima
vaskrsavali preko noci u poulbogove
od vasih oceva,
od vas rulje naivne
sto ih je silno milostivala
dvorce i utvrde izgradili
na svojim vilama...

Refren:

Narode,narode
nesrecni narode
neka vas jebe 
ko god  vas zavede...

Tjeskobe, strahovi, pusta obecanja
resursi patnji i nedaca
a oni i dalje bezocno gule 
to malo mesa sa vasih pleca...

Narode,narode, braco krvava
sto se volite u zlu silnu
i djeca ima da vas kunu
za svoju sudbinu...

Ti

Tvoje rijeci
Otoci
S planina pali
Mirna muzika
kao mostovi
a snovi goli
kao 
pobunjenici
nesavladivi
oci ljepse od
sunca...

U ocajnickom snu

Nemojte nikada
 odustajati
urugani vatreni
Vrijeme  je sna 
a noc kurvinska,
podmukla 
Tražim dugu
 u njenim ocima 
sjenu osjencanu
tetovirane dlanove
 i arak
memorije drhtaja o nama 
do kraja noci
njena  usta 
i vrele grudi
na obalama dalekih  mora...