1. lis 2009.

U imenicama snova





Noc nam je donosila
mnostvo bludnih svrabova
u rasponu ceznje
svirao vetar i sejao kapi Prokoske kise
u tvojoj kosi bljesak neona
na nevinoj noci uz ugaslu tisinu
prozetu samo muzikom i uzdasima
u dolini tvoje aorte jecaja
odgonetao sarm vatrenih pretapanja
mozaik nagovestaja
cedio sumnjom...

lice devojacko i miris karanfila
na rubu sna...

a u ocima tog jutra
naprsli osmeh ko najlepsa jabuka
vlazni nam prsti od spolovila
tvoji dlanovi toplina zavicaja kojeg sam sanjao
u igrokazu zakulisnih reci
taj pogleed plahe srne
u neproospavanim nocima
te oci straha za sutra
pred krvozednim vukovima...

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...