3. ožu 2011.

Dragani Ris (umjetnici iz Vojvodine)


Razmnozava se bujno masta u meni
siri se okolo kroz hladne odaje
ti si u mislima samnom svakako
al ipak mi tvoja njeznost nedostaje..

Kako bih volio da tvoje ruke
u ovoj zbilji hladne veceri
po meni pisu prstima zelje
u kojima bi se umnozili..

I da nas ponese ptica muzika
cije note nas dvoje znamo
i da se tako u zagrljaju
ko vitke breze povijamo..

A nakon svega neka se srusi
i san i planeta ovoga svijeta
samo da mi ti dodjes mastom
tom cvjetnom mirisnom bastom..

Pa neka sutra rasprsnu snovi
od zelantina i sapunice
samo da mi je da sjedes u krilo
onako gola nasumice...


Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...