Otvori me u sebi,
razgrni korov od bola,
vodi me kroz nasa srecna vremena,
i sve cu ti dati
od krvi do ludila
u mojim venama,
tijelo sto sifrira
tvoja ruka
podno mojeg trbuha,
i budi tumac svjetova
gdje ljudski um obitava...
O čemu pod pokrivačem sanjariš pjesniče moj dragi, ljubavniče nježan i mio? Zar nisam više dakle ono nježno biće što si ga nekad strasno želio i snio? ... Osjećam da sonet na usni mi sijeva, dok vas gledam u samoći koja je bolna. Vi me potsjećate na dvopek iz Sevra, izmješan rukom velikoga Klodiona. Koređo bi vas naslikao u Antiopi da je vidio vaš stav i vaše gole draži, tako vas i ja volim, droljo što me opi, Lafarej uzalud takve Venere traži.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nemam vremena
Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena...
-
U pogledu žudnjom prožeta Noć adžul kebr dolazi, Vjerenici fatvama kunu ateiste Zvjezde iskričavo u oku blješte, Tvoje me oči mame potonje, ...
-
Oci su mi se u kisni obzor razlile plavetnilo iz njih iscurilo i svjetlost dana me je zastidjela cvrkut ptice doimao veseli...
-
Sjeme ljepote si sijala Sultana Sejmena poslije i prije davanja deverom prokletnice zulume sna sanjala hajir ri...
Nema komentara:
Objavi komentar