Uz malo rijeci
prepuna casa
dok noc klizi s planina
tajnama punim straha
a obraz rumeni nad izdajom tijela
koji si na sebi ponijela
...noc preostala guta refleksije sna
i oponasa kucanje sata
nebi li me zabrojala
onda se pogled i misao prostru jugu
u istiom piru i istom smjeru
s istim zanosom i tugama
razdjevicava jutro
ti spavas mila tijelom
ko koritom rijeke
grozis se psecijih govana
rasutih na putu sna...
Nema komentara:
Objavi komentar