Nikud osim prema snosaju
ne vodi ovaj put
vjetar u krosnji divljeg kestena
tvoj grlo dosaptava drazesti
i opija magija vrelog tijela
s pticijim cvrkutom zacet suton
roje se zvijezde u tvojim ocima
u predvecerje penjanje u oblake
s poljupcima od tresanja
kovitlanje razuma
u zamahu pomjesanih uzdaha
krila ponikla
stisnuti jedno uz drugo
na vunenim oblacima
od galaksije do galaksije
zacarani ljepotama s andjelima letimo
u kosi miris cvijeca i polena
iz zemlje na kojoj nicasmo bujno...
Nema komentara:
Objavi komentar