Taj promplasaj nasih srca
u
mimohodu plavog jutra
razularene nutrine
s tvojim odrazima
nestaju u koracima
nijemo tinja
u nama golotinja
do pustog nistavila...
i baklja od pozara vise ne gori
u nasim odajama
ni u nasim srcima
sutnja nista vise ne govori
i
znam da ces jednog dana otici
u tisini hladne noci
ko plava ptica
s kisom mutnih iluzija,
zauvijek !
Nema komentara:
Objavi komentar