Sultani Sejmen iz Istambula





Sjeme ljepote si sijala

Sultana Sejmena

poslije i prije davanja

deverom prokletnice

zulume sna sanjala

hajir rijeci cula na pomolu

od sklada prirode

divotom nadvisila glas pozude

mucavim srokom...

Pogledom podno rebara probadala

grijeh i iskusenja nudila

ukletu strast krotila u nama

naspram tastine vreli dodiri

more goropadnih nemira

taj blazen osmjeh bluda

stihija bez kraja

kao zubor potoka krotki uzdasi za pamcenje…

...A imala si i zarucu rijeku rijeci

sto su razum rastakale bujicama sna

crkavicu nostalgije pomjesanu s kisama

panoramu,polja Jelisejska

i nosila me u ponore vansebljenja

drhteci nadamnom

u raspojasanom neznanju

rasipala jauke srece u nemilost

karavanima i zednim konjima...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ljubavna

U pomahnitalom okruzenju