En los ojos de alguien más

Da se nebi pricalo
o cemu treba pricati
ja pisem stihove moj prijatelju
uglavnom prazne i bezlicne
kako za koga
drugorazrednom ulogom pjesnika
proceprkam oko spolnih organa
sve je vec jednom neko rekao
drskost se podudara
s licemjerstvom drustva
ljude izobliceni malogradjanskim predrasudama
prazni i bezlicni,
konzervantni uglavnom
smisljaju doskocice
necu nista i ne zelim da mijenjam
njima cak i ne pisem
sudovi o zavistima,
bornirani mozgovi
kibiceri nacionalisti,
monstrumi sofisticirani
provincijski glumci
pun mi je polni organn svega...

A mi smo ti kao obicno
hrana statistike,smjesa bijede
stada ovaca za slijepim cobanom
mi statiramo i odlazemo vlastitu smrt
tamo neki glavonja nas vidi kao broj samo
masu topovskog mesa,
saku bijede na Balkanu..

Ps; ovu poemu sam posvetio jednom dragom prijatelju pjesniku studentu iz Zagreba,koji je na mene ostavio vrlo jak utisak progresa i bunta,mladica koji predhodi stvaranju jednog novog svijeta poezije.