En los ojos de alguien más



Da se nebi pricalo
o cemu treba pricati
ja pisem stihove moj prijatelju
uglavnom prazne i bezlicne
kako za koga
drugorazrednom ulogom pjesnika
proceprkam oko spolnih organa
sve je vec jednom neko rekao
drskost se podudara
s licemjerstvom drustva
ljude izobliceni malogradjanskim predrasudama
prazni i bezlicni,
konzervantni uglavnom
smisljaju doskocice
necu nista i ne zelim da mijenjam
njima cak i ne pisem
sudovi o zavistima,
bornirani mozgovi
kibiceri nacionalisti,
monstrumi sofisticirani
provincijski glumci
pun mi je polni organn svega...

A mi smo ti kao obicno
hrana statistike,smjesa bijede
stada ovaca za slijepim cobanom
mi statiramo i odlazemo vlastitu smrt
tamo neki glavonja nas vidi kao broj samo
masu topovskog mesa,
saku bijede na Balkanu..


Ps; ovu poemu sam posvetio jednom dragom prijatelju pjesniku studentu iz Zagreba,koji je na mene ostavio vrlo jak utisak progresa i bunta,mladica koji predhodi stvaranju jednog novog svijeta poezije.

Primjedbe

  1. Querido Amigo, Votos de um Ano 2009, muito feliz... Um grande abraço,
    Fernandinha

    OdgovoriIzbriši
  2. Estimado Fernandha, que son muy buenas petesa, y feliz, y leer, un beso para ti!

    OdgovoriIzbriši
  3. Kceri ma i ja se divim tvojoj poeziji,leptiru moj plavi.Hvala da si navratila,ljubi tata.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Sultani Sejmen iz Istambula

Ljubavna

U pomahnitalom okruzenju