Paradigma i frustracija(Za upucene)

Za ljubav
putovao predjelima mojih svjetova
u masti i snovima
a i u zivo
kadrovi u slikama od pocetka do kraja
Lisboa Antiga jos pred ocima
stari Lisabon
nebo sraslo s morem...

Diletantski utopista ljubavi
bijase u svemiru
sanjar zvijezda,
mora i pucina
kao orao na gibraltarskim stijenama
zanesen
adolescentnim tehnosnovima..

U meni zal groteksnog kerbera
vise je nema
i u opscenim ordalijama misli je nestala
u srediste srca uslo je
ludilo,
maliciozni duhovi svraba
tragicna epopeja
istina kroz opsjene
ekrazita staccata...(citaj prohujalo s vremenom)

Izmedju anusa i jezika
ujudurma pokajanja
krhost mog osmjeha raspukla
riznice oziljaka i rana
poraza i zrtvovanja
svugdje po meni
moji su stihovi himna sotoni
grotesna oda,
u noci nad mrtvim ulicima
slozen lavirint zivota
staniol bola u ravnodusnosti....

Povukodlaceni fantomi smrti
vrebaju me na svakom koraku
svake noci
nadlijecu vrtlog mojih snova ko libela
u neodlucnosti zavjere
u izopacenosti logike
evo
spusta se kijametska noc prekukavanja
od srca pa do duse
u hiimerama bola
gnijezdo savija..