Pod protektoratom duse

Opiranje ludilu
po tko zna koji put
u dugotrajnoj besanoj noci
u krvi tjelesnog i dusevnog bunila
bicu ono sto nikad ne bih bio inace
govorio sam
ritmom strasti nosen
ovo je stih iz sjecanja za nju
njeni prevoji u preponama
puls usmina na usnama
njuh moj ispunjen opojnim mirisima
oci u sjaju napukle mreznjace
meteoritskim sjajem je sjala
u tminama,jedina
tako je slovila
u dekadentnom smislu
moja draga,
u opurtunosti na rubu moje poezije
od koje smo umirali od dosade
okretali lica od stvarnosti
pipali zivot teskim mislima
pratili jalovu prolaznost slika
s bizarnim detaljima
uz sjaj crkvenih svijeca
s Missne veceri pokajnica
u goloj i ocajnoj praznini srca,
skrojena po mjeri preobilja
trikovima omame
upravljala coporom mojih misli
nahodila me
u
siktinske fantazije
u uzvisenom htijenju bozanskih strasti
nosila cak i van zivota
u fikcije sazvjezdja...

A svjetlost se pred nama odvajala od tame
u predorgazmicnom kosmaru tijela
dekorativna slika bozanskih grudi
pred ocima
zelen semafor ludovanja
zvijezde vodilje po njenoj kosi...

Boze ti moj!
branim se uzdasima
ironijskim gardom cutnje
prestoji nam jos mnogo noci
do tajanstvenih vrata poezije
stvarnosne serve
opservatorij
kusnje u srzi strasti
topao glas iz prasnjavih arhiva nasih dusa
da nas ponesu andjeli
u svjedocanstva suncane planete
apologetskim kultom
dzenetskim sarmom iscvalog cvijeca....