Kijamet



U zuboru s oblutka kamena cula se pjesma
vjetar je kisu proljevo buradima s tamnih oblaka
u polju povijao od zlata tepihe psenice
onda je dedo Becir izasao iz kuce
i na glas ucio dovu protiv kijameta
okrenut Kibletu
glas mu je orio ko cijuk orla
pokiso i ponizan ko crkveni mis pred sejtanom
s bijelom sunet bradom i cohanim odijelom
a munje su stektale ko kuje po pendzerima
i kucu oblajavale
nana je abdestila vodom i cabenskom zemljom
pod sacom pekla pita
mi djeca se skrivali pod dihvanu gdje su sihre postavljane
i konoplja susila
.... i Bog ga je uslisio i prestao sasipat sidet
na posnu zemlju..

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sultani Sejmen iz Istambula

Ljubavna

U pomahnitalom okruzenju