O čemu pod pokrivačem sanjariš pjesniče moj dragi,
ljubavniče nježan i mio?
Zar nisam više dakle ono nježno biće što si ga nekad strasno želio i snio?
...
Osjećam da sonet na usni mi sijeva, dok vas gledam u samoći koja je bolna.
Vi me potsjećate na dvopek iz Sevra, izmješan rukom velikoga Klodiona.
Koređo bi vas naslikao u Antiopi da je vidio vaš stav i vaše gole draži,
tako vas i ja volim,
droljo što me opi,
Lafarej uzalud takve Venere traži.
9. pro 2012.
Predvecerje u Decembru
Put na nebu zaton u smiraju vrana na golom drvetu u krosnji zaspalo sunce bijel pokrivac stenje pod opankom... Kad dodam studen od koje mis crkava pjesma je gotova...
Nema komentara:
Objavi komentar