O čemu pod pokrivačem sanjariš pjesniče moj dragi,
ljubavniče nježan i mio?
Zar nisam više dakle ono nježno biće što si ga nekad strasno želio i snio?
...
Osjećam da sonet na usni mi sijeva, dok vas gledam u samoći koja je bolna.
Vi me potsjećate na dvopek iz Sevra, izmješan rukom velikoga Klodiona.
Koređo bi vas naslikao u Antiopi da je vidio vaš stav i vaše gole draži,
tako vas i ja volim,
droljo što me opi,
Lafarej uzalud takve Venere traži.
10. pro 2012.
Retro
Godine se nagomilale a radost,san osmjeh i lica nasa u maglama...
U mnostvu zabluda kitnjastih lazi memorije popunile mozdane celije...
Rida se kajanje iz dana u dan na araku a mastilo nade presusilo...
Nema komentara:
Objavi komentar