O čemu pod pokrivačem sanjariš pjesniče moj dragi,
ljubavniče nježan i mio?
Zar nisam više dakle ono nježno biće što si ga nekad strasno želio i snio?
...
Osjećam da sonet na usni mi sijeva, dok vas gledam u samoći koja je bolna.
Vi me potsjećate na dvopek iz Sevra, izmješan rukom velikoga Klodiona.
Koređo bi vas naslikao u Antiopi da je vidio vaš stav i vaše gole draži,
tako vas i ja volim,
droljo što me opi,
Lafarej uzalud takve Venere traži.
8. pro 2012.
Zima
zima vecer pjesme u parku psi lutalice zavijaju najavu po vjerskim propisima bijela smrt pejzas uvelicava mramorna statua smrznuta prostitutka ko golub mira psa mi sarmira toplim zrakom... Nebo vedro zavila sucut u bijel prah i s iskrama od inja na mjesecini ledi se dah...
Nema komentara:
Objavi komentar