Za Hannu

Te veceri

stabla su stajala kao sjenke ukocenih dzinova

bez glava

car mraka u azurnoplavim kataraktima

tvoja glava na mom krilu Hanna...

Pricam ti o boju u Bosanskim sumama

ratovi koji se ponavljaju pocesto

iz generacije u generaciju..

Ti bi da manje pricam a vise volim,

a ja ni jedno

ni drugo ne znam

bar za sada, i bez alkohola....

Bura i mecava,led i glecer-dusom,

kako stajati kad sav svijet pada,

a ti to ne osjecas....

Ljubis me silaskom tame u park

kao prvog i pravog ljubavnika,

zelis da sam sav tvoj do besmrtnosti,

guras ruku u moje medjunozje,

traziz toplinu

a vec je voz prosao koga sam cekao satima

sami smo ostali ti i ja

i vejcnost s nama, Hanna...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sultani Sejmen iz Istambula

Ljubavna

U pomahnitalom okruzenju