Crne misli pokadkad

Noc se predomislila
i pocelo je kisiti
bitisem u gredi zapovjedi
koracas zamnom vlakom zebnje
u okrilju noci
corsokak
pred popis sumnji ovih vremena
incijale kolijevki notiram
crnom olovkom
srdzbu zemlje
golgotu okova,
na raspecu
sve popisujem lijepo...
tebe mila izostavljam
u lavirintu novog vremena
al pamtim jos dane zestokog progona,
djecije oci u marame bola zamotane...
Evo deseta jesen se kruni
sve isto
brazdi se lice mojih nadanja
nova se djeca radjaju bez grijeha
novi se nozevi ostre za nova stradanja...

svadbe deseto ljeto
s ustaljenim redoslijedom
i smrti takodje,decenijama,
iz magle u maglu misli zaplicu
da li sam jedini zasjenjen oblacima....???

O, tjelesino iznosena
duso prazna,dal trula?
Ceznjo vjecna putniku neumorni....