Transformansa

Varalo me je proljece
pogledi nebu i suncu
nemoc nalakcivanja lomila
a ti si se javljala samo
kroz magle,
cutnjama pokadkad...
mene je to boljelo...
Onda sam nasa sjecanja
trazio bosonog svijetom
i lutao
i naglavacke sve okretao
Kada bi ih nadji
u malom mozgu
vracao nas
srecnim trenutcima
bilo ih je
znam tacno,
i cvijet s kojim sam te poredio
boju palete njegove..
sve znam...ko sad!
Vikendom si trazila
da budem samo tvoj
i niciji
da ga ne vadim bez moranja
da zaboravim majku i oca
na samrti
partiju i prijatelje
i sastancenja
Boga i sve svece
sve da zaboravim
osim tebe...
U sumrak stimunga
simulirali smo srodnost
nize nagone
bilo je i zbrke u mozgovima...

Poput ekrazita nasim tijelima
setale su cete mrava
uperenih sablji u nase utrobe
ja sam te branio opipom dlana
i poljupcima
kad je brodolom bola
prijetio potopom
svijala si se uzame...

Na rajskom izvoru iznenada
kalibrirala si inkubaciom u ribu
s planina snijeg se topio u doline
prijetio odmazdom
vrtlog vira te zavrtio u sunf beznadja...
..i nestala si za uvijek!