7. pro 2007.

Orasje`82-god

Orašje aprila `82 godine,

šetaći korzom ne znam koje ulice,

.....sjedim

i opisujem.....

Lavice trgaju sunce u njedrima daljine,

u meni zebnja zbog zvijezda

koje će izaći i nestati,

pasti i umrijeti......

Čekam te na obljubu

u prekoracenju vremena

s pogledom u nebo,

jorgovani jos mirišu

u avlijama,

zvijezde mi padaju po kosi,

akvarel oblaka spoio horizont

i kukuruzista

pada zadnja zvjezda u valove Save,

pred ocima ne vidim nista,.

ali ti pisem pjesmu...

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...