Orašje aprila `82 godine,
šetaći korzom ne znam koje ulice,
.....sjedim
i opisujem.....
Lavice trgaju sunce u njedrima daljine,
u meni zebnja zbog zvijezda
koje će izaći i nestati,
pasti i umrijeti......
Čekam te na obljubu
u prekoracenju vremena
s pogledom u nebo,
jorgovani jos mirišu
u avlijama,
zvijezde mi padaju po kosi,
akvarel oblaka spoio horizont
i kukuruzista
pada zadnja zvjezda u valove Save,
pred ocima ne vidim nista,.
ali ti pisem pjesmu...
Nema komentara:
Objavi komentar