6. lip 2010.

Iz sna ( za Maju Libre)


Iznad Hegelijenske spirale
koja nas deli ko noc
mracnih tajni
izmedju tvojih i mojih usana
konstanta bolaa....

daljina poradja jutra
uvek nova
u nasim bakljama ociju
skeniran horizont sna
budi se u nama...

da li ces doci u snu
da li ces preci te skrivene omame
sto
mi te drze nocu nesanu
gdje je zivot rob,
gdje su htjenja pustinja.


..................Iz zemlje bez imena, dolazim. Ko kci zla, koje ne poznaje stajalista. U mojim nociima toplo i hladno se naizmjenicno mjenjaju, svjetlo zvjezda krece se brazdom neba, krugom bez kraja. Cudoviste smrti vreba me katkad na platnu iluzija koje je pocrnjelo, i iz njeg dzavoli me progone, da ubiju...

Zivot ... Ja se prepoznajem iz drugog zivota,napokon ... Drugi svijet, druge baste i cvjetovi ... Ili ni vi, ni ja jos uvijek ne postojimo ...Slutim Darwinove teorije evolucije, nude mi plesacicu veoma prigodnu, na putu do sutnje ona se smijesi omamljivo...
Ratovi,zene , bol, rastanci, suze, slabosti, lijecenje rijecima, u zemljama stranim i hladnim, gdje mi srce spaljuju vise puta na lomaci... i vise od svake boli je prestalo boljeti...
...moje tijelo okruzuje njen osmjeh napokon..... Haljina joj sija ko raskosno perje pauna od radosti....ljubav, ko opojno pice kristalnih casa,drazi iz njenih ociju cure sladunjavim kapima.. ... Da li pjevati u srcu labuda fasciniran njenim sarmom i drazima ?
Glava mi naslonjena na njeno krilo, topla i golicava radoznalost, sapat vjetrica,njeni uzdasi,otkucaji njezina srca, ona nikada nije imla seks,...sapuce tiho ... Da li to uciniti? .....
Ili je opet u pitanju biljka koja nista ne govori,.... blud, miris sekreta, cipkasta krizantema uklijestena medju nogama.. ...
Ja sam fascinirano dijete u njoj, u njenim ocima,i pokretima, ona dise mojim plucima... i plesem ples bez razmisljanja, na tepihu sna lijepi zeleni odrazi ... dijete pod kisom poljubaca, sklanjam joj nevine ruke s ociju i brisem ljepote nasih osmijeha ljepljivih od blata na nasim licima.
Nesalomljivu ljubav i ovaj put cu ponoviti...pa sta bude...

Dopusti mi, i skloni svoje ruke ... Dijete u meni, vec desetljecima, saptala je u tisini svoje molitve ...

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...