24. velj 2009.

JUTRO JE



Jutro je..
rekla si
a leno iz zasede
meracilo nas sunce
i puzavice se sirile
pod oskrinutim oknima
nasih snovidjenja...

zastadoh da udahnem dah

i ponudih ti treptaj oka
mladez s kraicka usana
labs hlace s tregerima
ko jednadzba u matematici
jesen sazrevala
taj lajm zelee od mleka
na pomadu mirisala
pili smo sok od trske
slogan nam je bila istina
...reci im,
oni ne znaju
ne razumeju nas
ovdje smo plakali
voleli se
i smejali
ovdje smo citali Ku`ran i Bibliju
na krovovima nasih snova
zadovoljstvo je dolazilo
iz granica osetila
s puno svetlosti svetlilo
inkubacijom...
A iz oblaka na tvojoj haljini od barsuna
najskuplje kovanice
cvetak ukradenih carki
nosila si titulu najlepseg cveta Balkana
osecanje ljubavi i topli smeh
moje srce,
reci s visina
ti za razliku od sviih
uzdah zivota
kao dah vecne srece
Vasa exelencija Dragana
doci ce u smiraj umornog dana
u ponoc kad legnem da spavam...


PS; Ovu poemu sam posvetio dragoj pesnikinji Dragani Vukovic iz Sapca.Ona je zasluzna i s punim pravom i sama je deo te poeme.

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...