26. velj 2009.

Pomracenje uma za Maju Libre

Tako blizu smo bili vrelu
u odajama snova
vrelim telima s pomracenjem uma
u tacci topljenja..

Pises mi zudno Maja Libre ...

Ti ne znas kako me zud tvoja opija
te oci boje smaragdnog jezera dna
i miris tvoje koze pomesan mojom
u delovima prepona..

Boze,
kako smo smelo
nocima kroz snove lutali
u njima se imali i nemali
tvoji uzdasi kako su me pohotno budili
na vrhu strasti oblake spustali
ti samo znas tajnu sazvezdja
i niko vise
zemlja gde dotice horizont..

Bili smo i izvan vremena
ta plavet trikiznog kamena
velicanstven svet opijuma
tu i dalje smo dosezali...

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...