27. velj 2009.

Nirvana omame




Uzmi me dok pupa cvet
i leptir trazi na njemu smiraj
na osuncanom danu u beskraj
s proleca kad sam bujan i cvetan
kad mirisem na maj..

Zatvori mi oci s poljupcima
hocu da sanjam
ponesi nas snovima
tamo u tvoj svet sanja
da budem ti najlepsi
da budem najdrazi
da budem tvoj do kraja.

San mi izbistri javom
i budi najdraza....

Ne osvrci se nebu zlih andjela
budi mi nirvana omame
nadidjimo ove rigidne praznine
teskobu osame...

Hocu da se nabijas cela
u korenu strast tvoju da kusam
da disem s tobom u ritmu nasem
stopljeni kao jedna dusa..

A ti nas ponesi tim svetom snova
ko ptice da letimo iznad oblaka
i saspi sve te opoje vrele
na moje grudi, podno stomaka...

Hocu da te celu osetim
da u tvoje telo sav udjem
talasima sto me ludilu vode
na izvore pohote i more pozude..

Samo nas ponesi tim svetom ludim
gde meduza ceslja morske pucine
gde sam vec danima medju tvojim butinama
ko riba uklestena izmedju stena...

26. velj 2009.

Na vrhu kljucanja za Maju Libre


Milozvucja cipkaste noci
u usima milion umilnih tonova
u ocima
titrala su kruzna pomracenja..

Tvoj vrisak orgazmicnog napada
jeza u prozimanju jecaja...

Pucala su stakla na katedrali
padali kipovi svetaca
u gromadama
ko u bunilu jecaja gitare
membrane srca igrale
upinjanja u slatkom bolu
maxima sna
svodove mozga mracili
ritmickim pokretima...

Na vrhu kljucanja ti si ga stezala
cedila sokove strasti do kraja
u strasnim zagrljajima
ljubili se ugrzima
cepali noktima...

Ta potsvest riznica haosa
ko horde prekrstenih
na vratima pakla
na izvoru nasih osecanja
u mozdanim uvalama....

Pomracenje uma za Maju Libre

Tako blizu smo bili vrelu
u odajama snova
vrelim telima s pomracenjem uma
u tacci topljenja..

Pises mi zudno Maja Libre ...

Ti ne znas kako me zud tvoja opija
te oci boje smaragdnog jezera dna
i miris tvoje koze pomesan mojom
u delovima prepona..

Boze,
kako smo smelo
nocima kroz snove lutali
u njima se imali i nemali
tvoji uzdasi kako su me pohotno budili
na vrhu strasti oblake spustali
ti samo znas tajnu sazvezdja
i niko vise
zemlja gde dotice horizont..

Bili smo i izvan vremena
ta plavet trikiznog kamena
velicanstven svet opijuma
tu i dalje smo dosezali...

Izbruh strasti za Maju Libre

Na svega par koraka
poljem neznosti
uhodio blazen put tvojih carolija
igra poljupcima po bradavicama
njezna doticanja
zvezdanom dolinom sna
grlila me neznoscu laneta
a bila plaha kao srna..
...Tu noc apokalipse dizanja i padanja...
S uzdasima olujnih kusnji
pohotama od srama
kao narkotizirana
cupala komade moga tela
u ludilu
ta bol strascu pomesana
te oci u sjaju plamena
telo u grcu naprsline
stopljeni u potoke krvi
venama drazi oticali.. ..

a gore na nebu
rosili oblaci svetlosti
u prostranstvu sjaja i sna
i sva nasa upinjanja
da dodjemo do kraja
gubila su ravnotezu tla..

Bludni sni

Srnovita sudba ustreljene nade
sreli smo se eterom tu na kraju sna
u zamku grada voljom jednog sloga
i odmah si nakon postala mi draga

Kao da te poznajem celoga zivota..

Provuci cu prste svom toplinom duse
putanjama tela da grc umine
kao da si tu pa me i imala
sve ce biti tako kako bi ti htela...

Rezat cu na Boga ako jutro rodi
a tebe odnesu sotone sumraka
i nista ne reci ako san rasprsne
isceniraj deo u kome si jaka...

...A ja cu iznutra zariti u strasti
na bedrima tvojim opijat se snom
i niko nam nece znati ocajanja
porinuce srece kao brodolom..

Roze Mari

Ah, Roze Mari
taj Karneval
ovaj tanc nasminkanih silueta
pirueta valc
opijanja do besvesti
trans tela u muzici karnevala
i ti bi se sad pojebala
samnom
pred masom
aftase ti mirise s mog ramena
govoris da te opija
da bi me rado gricnula
tvoje oci sminka raskrinkana
licis mi na zenu crvenog miljea
veceras
ah, Roze Mari
oprosti na poredjenju
malo u vino uronuo
ljubis me a on tu
i meni izgleda zadovoljan
ti ponosna a meni neprijatno
kazes mi
ne govori to sto mislis sve znam
citas mi misao iz ociju
stisces se uz mene
telom proveravas krutocu spolovila
nabijas se kukovima..

Sve ste vi iste,pomislim..

A vasi su muzevi tu
pivo sasipaju
u svoja kengurska tela
u vratove i stomake zarasli
Roze Mari...
Veceras sam ja lud pomalo
i opijen
cim izadjem iz kuce
nekoj bi od vas da ga zabijem....

Ah Roze Mari,oprosti...

N.N. Devojci

Ja ne znam ko je ona
volim je tek tako
mater bi mi rekla da sam lud
da sam izmakao kontroli i realitetu
voleo sam njih na hiljade tako po svetu
plesove snova sa njima plesao
znam da je u trenucima slabosti
ordinirala na stihovima
salivala potoke tuge po papiru
a i ja sam sve to imao
kao da je u svetu prezira
odrastala
gde sitnice ubijaju i cine sretnim
gde je covek manji od atoma i paramecijuma..

Ja ne znam uopste ko je ona
i koliko je vremena tamnicila dusu medju zidovima
nista ja ne znam o njoj
da li je odlucna ili neodlucna
probirljiva i neprobirljiva
i da li uopste voli ovakve kao ja
ne znam,
Ja pojma nemam ko je ona
dolazila je uvek tu kad me nema...

A zaticao sam se,verujte
smeo bi da se zakunem snovima
da gorim sav u plamenu u toku sagorevanja
udom je izbadao nasumice po vrelom telu
na analnom cvoru izlivao vrelu lavu..

Do ludila me vodila
i zamagljene svetove tame brisala
nosila me oblacima
na tepisima sna
cak i iznad njih
kadkad je ona
i na zemlju znala me vratiti...
Neka je tu bas volim
sto mi je sela na rub sna
volim da je gledam
to blazenstvo sto sja
u njenim ocima...

Sedi gola na mene i cuti
klizi mokra i vrela duz sna
ugnezdi kukove pomame
kad gorim
da u njoj izgorim sav
pokrene me do ludila
dodirujuci grudima
sledila bi moj ritam do kraja...

24. velj 2009.

JUTRO JE



Jutro je..
rekla si
a leno iz zasede
meracilo nas sunce
i puzavice se sirile
pod oskrinutim oknima
nasih snovidjenja...

zastadoh da udahnem dah

i ponudih ti treptaj oka
mladez s kraicka usana
labs hlace s tregerima
ko jednadzba u matematici
jesen sazrevala
taj lajm zelee od mleka
na pomadu mirisala
pili smo sok od trske
slogan nam je bila istina
...reci im,
oni ne znaju
ne razumeju nas
ovdje smo plakali
voleli se
i smejali
ovdje smo citali Ku`ran i Bibliju
na krovovima nasih snova
zadovoljstvo je dolazilo
iz granica osetila
s puno svetlosti svetlilo
inkubacijom...
A iz oblaka na tvojoj haljini od barsuna
najskuplje kovanice
cvetak ukradenih carki
nosila si titulu najlepseg cveta Balkana
osecanje ljubavi i topli smeh
moje srce,
reci s visina
ti za razliku od sviih
uzdah zivota
kao dah vecne srece
Vasa exelencija Dragana
doci ce u smiraj umornog dana
u ponoc kad legnem da spavam...


PS; Ovu poemu sam posvetio dragoj pesnikinji Dragani Vukovic iz Sapca.Ona je zasluzna i s punim pravom i sama je deo te poeme.

23. velj 2009.

Secanja na uzvrelo leto(u zalivu Pirana)



Prepunu tragova lutanja
cekat cu te na izvorima
snova
kraj upaljenih neona sete
da mi dodjes gola
u pustos utihle noci
s muzikom
nagomilanih strasti u njedrima
s mirisima tvog vrelog tela
uz blagog vetra cuv
da skines kamen,
srsljen sa srca
i pocnemo bas ko u snu
iz recnika skrivenih tajni
nasih mastanja
iz najdubljih dubina
dodirima po najinitimnijim delovima..

Ljubit cu ti usnice skoljke
drazicu drazi draziti...

Doci cu
jasuci na beloj ptici
pravo u zagrljaj
tragovima tvojih lutanja
u krvotok razvodnjavanja
gde si najtanja
umnozavat cemo strasti cezljivim pogledima
u mislima i na delima
da nas ne prekrije mrena zaborava
podmitit cu svest laznom nadom
vidike horizonta razvuci ko slikarska platna
ko oktopod vremena nek bude
srusena medja medju nama...

Doci cu kao i onog leta
kad su u zalivu Pirana
izmuzali Bogovi nebo
po nama
kad se je rusila kometa sna
mokri do koze
kad si ga srcem primala...

..Jos pamtim
vlazne otiske tvojih butina
na vrelom trbuhu
trske uzdaha u zanosu suma
na napustenoj plazi
obilatom vatrom noseni
stampedom strasti
orkanom zanosa
minskim poljem uzdaha
praperjem neznosti i stidnih vlasi
tako dobro si mi ljubila
delove zamrlog tela
ozivljavala me
uz pljusnuce poljubaca
sisala spolovilo uzvrelo
klecalo je koleno pameti
titrali ko trave vetrovima
drhtalo nam srce u preponama..

18. velj 2009.

Irreparabile za Maju Libre



Promatram te u trenucima
najtananije reakcije milovanja
oci ti sjaju bljestvilom belog porculana
tvoje spolovilo dise
ko hidra bacena talasom mora na pucinu
pupoljak ruze nabubren sisem
igram se nasom pricom ljubavnom
fantazmagoricnim snom
demonizmom
prstima ti otvaram lati
purpurnog maka i ljubim ga
od riznica oziljaka do uzdignuca zrtvovanja
zateknuti u krhkosti mazenja...

A ti bi da me se odreknes
iz kurtoazije, Maja Libre
koji apsurd i nesreca
trazis da ti vratim proleca
i osuncane proplanke
poredis s kvazi pesnicima
i odrices moje pesme
logoreje bolnog naricanja
koju pevam o ukletim ljubavima
kao nasa
u svojim himerama mucnina
i uznemirenja...

sve u ceznji strasti
naletima pohote do besnila...

Blistav kad si blizu strasnog zagrljaja
kad si tu sve prestaje da boli
u gustari mraka u pasivnom mrtvilu
sunce zasja
s kojim se kadkad zatecem
na fetvama naseg duha kad zapalis vatru
u tudjim naocarama mozda si izopacena
u seksualnim prohtevima
u mojim nisi
iz detalja ljubavnog meteza ko slike secanja
na nasu ljubav
prozimanja,
spolovilom prodiranja do srca
sad evo lutam mislima za tobom
kao razbojnik noci,
kao vojnik na strazi s izgubljenim geslom
kao osveta ostavljene zene
kunem i bacam bombe pretnje
na mrtve sjene...


Plave salvete u mojim djepovima
kult estetskog kanona
lep osvrt
eho Prevera uz partiju saha..
bojim se da ne preteramo vulgarnostima
a davala se mladim poenterima
slepim elanom kucke
koji su krv tvoju svezu sledili
pitomim poljem rascvalog cveca
i o tom pevala
nezasita vracala mi se
na drilovan nacin kakav se danas neguje
po trgovima ljubavi u velikim gradovima
u Veneciji Rimu ili Tokiu na primer
upisivala se
vatrenim stihovima stihije
nemilosrdna poput prirode
kud si stizala srca si kidala
mladim ljubavnicima...

A mene,
predelima uobrazilje milovala
alhemijom sna ticalom maste
neovisna sizea u sutone
tamo u nekoj prestavi za kaskadere
po narudjbi djavola tek tako u dokonosti
licemerno bez obzira
mene kvazi pesnika lazno volela...

U odrazu njenih strahova za Maju Libre

Taj pohod tebi kroz cistilista strasti
kao put raja preko zemaljske baste
zarila si iznutra kroz asimptote pohote
priblizavala mojim logaritamskim tablicama
siguran u kordinate tvojih cula
zaranjao u utrobu tvog vrelog tela
u tebi rastao do svemira
poluglasnom fatumom uzdaha
orgazmirali u trenu zaborava
gubili se u najlepsim vrtovima raja
dok su nam tela nasa van svakog prostora
najzescom vatrom gorela....

Jos miris tvog spolovila na mojim prstima
otisak topline na dlanu vecan...

Govoris mi o pobedama i porazima
neprimerno u trenutku davanja
kao da se obracas homonkulusima
a ne zivim ljudima
meni koji te voli danima..

Ne,Maja Libre
djevo svetlosti devicanske
andjele moj,
ne spaljuj secanja u vatre zaborava
ne likuj smutnji ameba pred kisu,
ne kroti uzalud um
tvoji su strahovi izlisni,
tvoj jeb nenadjebiv
vatre bludila izgaraju razum..

Tvoje noge obruc oko mojih ramena
usne med na mojim usnama
ruke tvoje omca na grudima
artemija vrhunca, plutoni srca
gard kukova gamom uzdaha
strahove razara...

Uvek iznova
nosis me cudnim svetovima
odana poroku bluda
moja nacakarena cakana
moja vila,sapcem ti
u glasovima nezaborava
Hemofrodito ludog Eunuha...

14. velj 2009.

Zatisje oluje

Oprosti Maja Libre
naidju tako dani bez veze
i masta stane na putu do tebe
leva strana mozga zariba
a misao zakoci u rascepu reci...

Evo me pred crnom tackom rukopisa
povorke lepih zena u crnim sagovima
srce u tintu umacem
setim se naseg vremena
tople majske kise
i popodneva tvog talasanja tela
setnje prvom proljetnom travom
predvecernji pev cvrcaka
cekanje u kome sam bio Ti,
a ti bila ja
i ti kao srna uplasena
od mene bezala...

Al cuvam to posebno
jer volim nase tajne
orkane tvojih neznih izliva
plavicasta jutra nasih budjenja
sapate na jastuku
usnule tvoje dojke
na mojim grudima
bradavice od zelantina
tvoj umilni pogled izmedju pramenova
talasaste kose
moj hir kazanove...

Bez obzira na moje strasne nalete
i jebuzljivo bice
ceznju leptira u rano prolece
vernost psa i domacina
ljubav majke i deteta,
sve u meni bude
al zaledi,
usmeri maglenim oblacima
sapne u mislima
rascepi u srcu
tada ni njoj ne pisem
sto me je osam godina dojila
izvorom zivota
prenosila preko nabujale reke
i cuvala od divljih virova
a ti nisi ni dana
zamnom ceznula....

Budem ti zato cutljiv i sam
ocima param umukle zidove
dusu ukrocujem inatom
tisinom se obuzimam do nesvesti
klatim razum na ceznjama strasti
ljubim te iz miloste...

Kadkad se ko iz magle opet javis
kao danas sto si prosla
srcanim venama
kurcevita i zanesena
podkrepljena cudnim genima
slicnim mojima
slomis me i odes
uzmes srce a telo zapalis
pre toga razum mi
bukvalno rasturis...

12. velj 2009.

Pianissimo za Maju Libre


Skidas belu providnu haljinu
kolaz devicanstva, oaza sunca
oltar bozanstva
prolom pohote s visine vrhunca...

Biljeg vragolija na tvom telu podrhtava
Maja Libre
mladezi po grudima posejani
belina u sjaju jagnjece koze
poljupcima prebrojavam
utrnula cula
linija trbuha osencena
do tacke svemira
i sve me tebi vuce
ko hidra nemira
neznosti u ocima
bljestvilo srece..

Pripitomljena uz moje uzglavlje
istresas gluve samoce uzdasima
dodirima tkas uze sna
kroz predeo uzvrele maste
lutajuceg neona..

Na tvojim grudima netopiri uzvreli
ostavljam uzdahe za uspomene
poljupce usisavanja
u recnik zbunja tisini mora
nasoj deci blagostanja...

Distinkcija rekvija za Maju Libre

Pises mi da si obavijena zivotnim maglama
smernicama ceznje
utjelovljena u rascep iskusenja
da ti je krv uzvrela
od telesnog i dusevnog bunila
i da si
kodirana kultom pepela
ugasena u jeku plamena..

Znam, Maja Libre
te bodiljkave zice tabua
i hiljade inijeh srda
sto stoljetnih godina cekanja
da niknu vrhovna cula
u plisanom telu
kroz poglede iskrivljene
na sve strane sveta
svi su te precutkavali
nijekali da postojis
cak u kamenu
dok si ti delila samocu
na osami pescanih dina
i trpela zest
sa rekom i horizontom
odgonetala zagonetke nabujalih strasti
osluskivala munje i divlje vetrove
kisnih jeseni
kradomice bacala bombe osmeha
sizofremim udvaracima
skrivala tajne mojih vrelih pogleda
u haljine sudbine...

Mjehuri sapunice

Bila si gotov tu na rubu sna
donosio sam ti vrelo tijelo
poljupcima sumne oblake kise
po vratu
rasipao strast
vodao svjetovima delirijuma
pracen deliricnim dobosima
u srcu,
a i ti si
u ekstazama bludnicenja urinirala
po meni
medju nogama sline razvlacila prstima...

Kad su te svi ostavljali stajao na tvojoj strani
ti si me bockala zaokama uzasa
ljubomornim scenama
pred ciklusom usirene krvi
trpeo ubode,
cak i kad si dusu uzimala
i krala osecanja tanana
deo srca ledila ledom....



Zapisivao sam ceznje o tebi
opsluzivan oralno vrhunski
sad te
opisujem i cutim hinjski
nema te nigde ni u pojmovima
maloumnih reci
krotke i sazete u ekstaze
s crkavicom bola u grudima
nema te
ni na kapijama srama
razapete nesanice
crkvenih junferica
ni u putu odbjeglih cekanja
ptica selica
na razgranicenju jave i sna
ni tu te nema
u sloganima mojih pjesama
nigjde te nema..

Zakulisna java za Maju Libre



Fasciniran tvojim orgaznmickim
tamama
na nebu sa zvezdama
na tepihu oblaka
poput Sinosuide u ludom plesu
plesemo nas ples,
ja i ti Maja Libre
tvoj pogled zudnje i blagosti
ko kapi vrele vode na uzarenoj plati
grandiozni pokreti tijela
mimika i pantonima u suceljavanjima
u pomracenju svesti skrivam te golu
ispred zore plavicastih zvezda
zarivam lice u tvoje kose
skrivam pogled omame
urastam u tisinu polutame
blud siznog troougla sisem
u etapama zapljusnute strasti
vriskom kasapis utihlu noc
u nedostatku sna u neredu misli
svakim pogledom ceznje
u drhtaj me pretvaras
u ludom plesu opscenama
obredom micanja...

Predamnom platno razapeto
podium aquariusa,
bljestava belina
mazim te prstima po usnama
trbuhu i ramenima
uzvracas cutnjom mitskih riba
ozon odjuzen medjunozjem
telima vrelim doticani u trouglima
snovi vecnosti
trenutak srece
u tebi sagoreva....

Uhodio te linijom teplepatije
u obdukciji noci
mekoci zagrljaja tezio
zacaranim snovima te odgonetao
tvoje akvarele oka ispijao ...

Neobuzdane fantazije(za Maju Libre)



U visim katovima srca
crtala si zarista sladunjava bola
krila tajnu svojih nemira
volela me na osami
kroz naprsline noci
jezikom jezu izazivala podno trbuha
dodirima prstiju cupala srce
biofilnu himnu uzdasima pevala
zort lavljeg ridanja,na tacci "G",
grcenja trupla,pa opustanja...

U uzasnoj medjuovisnosti
Maja Libre,sreco
tvoj melodican uzdah u delirijumu
snop senki u trouglu cezljivosti
govorio sam ;
vecno bi da ostanem
u tebi zatecen
prepolovljen u dva dela
strascu ponesen.

Prozet tvojim fluidom
crpeo snagu iskusenja
penetracijom pesme
mekocom srca
i mirisom duse
zrnevljem strasti hranio ti suetu
gorecu tacku epokalipse
gasio bludnom mlecim
ubirao djevicanske mikrobe podno pupka
sifrirao a ti desifrovala
njeznost sto se slivala
izmedju tvojih butina..

Kise su vratile priseecanja
miris jorgovana na tvojim grudima
proleca i blago povijena tvoja kolena
u magmu noci rasipo blud
zbog perverznog ucinka secanja
na kraju srama krotio ud...

U grcu opijenosti nasih nagona
dizala noge na ramena
neuhvatljiva,nezaustavljiva
i izhitrena
do usijanja vrela
tvoja je vulva vatrom gorela..

5. velj 2009.

Pasijansa bunila...za Maju Libre

Sanjajuci te u predsnovima
ludih fantazija
u okrilju noci ljubio ti ledja
spolovilom milovo guzove
otkrivao organiku zudnje
heppiend sudbine
vodala si me rajskim bastama
katarzi uspavanih strasti
trenutku koji vredi zivota
ludilo koje me je uvek tebi privlacilo...

.. Znala si kad si doplutala
da sam iscrpljen do kraja
reduciran mentalnim mukama
moj kolibric duha
vesnik strasti
nosen orlovskim krilima
bozanska volja
diskurs pesme i tela...

Sve si mi napokon !

...I onda kad si me zanela igrom reci
u tvoje metaforicne temporale
magicne aure
bila si vidovita u predskazanju
zedz za vecitim posedovanjem
naziranja u izmaglicama jalove noci
faustovski strahovi
rukopis bozanskog proklestva
ljubav izobilja,
kult tela
konture sexa,
razularenih strasti..

Tvoje nemirne usne
vreo dah
drhtav glas na mom vratu
trbusni leptiri u utrobi
kupola slatkastog bola..

..da, sve si mi!

3. velj 2009.

Pluralis maiestetikus(za Maju Libre)



Odala nas goropadnoj senci
odvazila smelosti
vodila stazama blazenstva
postavljala nas na prestol Bogova
iznad svakog uzvisenja
do svemirskih logaritama
klatno amnezije klatila
ritmickim pokretima kukova..

....Bilo te je lepo videti
iz zablje perspektive,Maja Libre!

Da,znala si samo ti
igrom me svojom zaneti...

Na putu te pratio ushicen carima
plimi adrenalina nad ne utuljenom pohotom
na izvoru strasti lizao aortu dojke
uzdasima dizali graju poput kreja
Hipnotizirana nasa tela
dusama nosena smionim snivanjima..

Da, znala si samo ti
ceznje po meni rasuti...


U kanjonu aureole orgazmiranja
s demonima nutrine
u paroniji mazohizama,
u bestelesnom grcu
na supstanci nagomilanih emocija
jecali pred izbruhom
kada je iz vulkana kratera
eruptirala uzarena lava..

Da, znala si samo ti
vatrom me svojom poneti..

Marrabenta Tropikana

U krletki tvog sarma
egzoticna noc
na usnama ukus safaria
sladunjave strasti
u prozimanju...

Marrabenta ples do jutra
trans divlje ptice
opojnog mirisa
najlepseg perja
u njihanju tvog tela
pasteli kvarcnih boja
smaragdne veceri
zlacast put
purpurnog horizonta...

U zacaranim ocima
leptiri sareni ispupali,
u kosama svila njihala
drazi ritma nosila
srcima...

Marrabenta Tropikana....
zanesen zudnjom!

U skladnim pokretima
kukovima
niko osim tebe
Marrabenta Tropikana
plesom nije izazivao
blud rasipanja
meni bludniku
s mirisom orhideja
pod palmama noci...

S tobom bi plesala cela Afrika..

Marrabenta Tropikana
ponavljao sam
hiljadu puta
tvoje ime
slike tvog nagog tela
pred ocima
opip mislima
nihilizam sna...

Marrabenta tvoj ples do jutra
moja malena..
.

1. velj 2009.

Poverela paradoks

Transparenti ljubavnica
po stubistima
od podnozja
do vrha Himelaja
nigde njenog imena
ja s nadirucim tangentima reci
u potrazi za
tajnama ceznje
monstruoznosti prate me
do ponora nade
nigde da je nadjem
pisao sam joj poraze zivota
epopeju izbezumljene usamljenosti
krhkost mog osmeha
odu bola
riznice oziljaka
tjeskobu duse
nacinjene nepravde
sve joj pisao..
I o svom vulgarnom zivotu
s puno mucnine
mracnim trenutcima
s dovoljno ludosti
o koreografiji sna
u cetiri zida
placu
i mrtvim ulicama
gladnoj deci
o stranputicama
u ogromnoj kolicini pitanja
svasta sam joj pisao...

Secanja na Sanju

Kada sam dosao tamo
nikoga nisam nasao
nikoga nije ni bilo
pust grad
ni drveca pa ni parkova
gde smo se nekad ljubili
kise su tih dana samarale
moje obraze
secanja sa suzama navirala
pogled gasnuo u rusevinama
kad sam dosao tamo
bilo je leto,
drugi ljudi,
druga deca
ona koju sam ocekivao
nije bila tu...

Vratio sam se u svoje olupine
cutao danima,
mesecima i godinama
secao se Sanje
lepih bademastih ociju
malog spicastog kolena
grudi ne vecih od mandarina
i uvek je lepo mirisala
pisala moje pesme po zidu
svoje devojacke sobe
u ulici Dzure Dzakovica
nadevala imena nasoj nerodjenoj deci
koju smo tada kao bajagi pravili
u sve nekom strahu da nas ko ne otkrije
...ja ne znam nista danas o njoj
ni ona o meni verovatno
samo znam da sam je voleo
i ona mene
jako...

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...