1. velj 2009.

Poverela paradoks

Transparenti ljubavnica
po stubistima
od podnozja
do vrha Himelaja
nigde njenog imena
ja s nadirucim tangentima reci
u potrazi za
tajnama ceznje
monstruoznosti prate me
do ponora nade
nigde da je nadjem
pisao sam joj poraze zivota
epopeju izbezumljene usamljenosti
krhkost mog osmeha
odu bola
riznice oziljaka
tjeskobu duse
nacinjene nepravde
sve joj pisao..
I o svom vulgarnom zivotu
s puno mucnine
mracnim trenutcima
s dovoljno ludosti
o koreografiji sna
u cetiri zida
placu
i mrtvim ulicama
gladnoj deci
o stranputicama
u ogromnoj kolicini pitanja
svasta sam joj pisao...

2 komentara:

  1. Pesnice ova poema mi se mnogo,mnogo svidela!
    Hvala vam da postojite!

    OdgovoriIzbriši
  2. i meni se ova mnogo dopala dragi pesnice

    Mimica Beograd!

    OdgovoriIzbriši

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...