Zateknut u cekanju

Cekam te na cistilistu strasi i zakletvi
lavice kidaju rikom sjaj mjesecine
kroz sjenke klizi mrak slutnji
vrijeme ukucava rasplamsale misli
tvoj korak odlijeze skeletom tame
naculjenim skoljkama usiju
odredjujem tvoje ordinate pokreta...
Kad zvuk potpetica u ritmu promeni smjer
ko` imate i nema,pa napokon zaista
i srce stane i krv zaledi...
No,uprkos cekam te zaklet u ponizenja i urote,
trosim i zadnje cekanje nate.

U nadolazecim minutama
vatra zapaljena dogorjeva
u zjenici isplakana oka suza gasne
izmedju strasti i razocarenja
vetar mi te donese i opet vrati,
sa mirisima i pogledom u nedored,
vrijeme se klati.

I to mi se ponavlja intenzivno...

U dnu dana i evo u noc podmaklu opet
budno sluzim nase vaskrsnuce
gledam u pjescani sat obale
gdje smo se sastajali
nikog tu vise nema,
ni ptice ni kamena
zaplicem se o nevjerstvo izvaranih zena
u slutnji temelj skrivenih zelja okacen o ludilo
pjesma na mostu cekanja,
sviraju cigani,
ton za tonom na rubu mog potiljka
sklad i nesklad ujezene kose slican travama
s neba kapaju zvijezde u more ko zivoti
umiru u ropcu zagrcnutog sjaja
more pjeni bjesnilom zada i skriva utaje
pucina nemira talasa moje nade,
tamo daleko odakle si dolazila pukla je vasiona
zjape cezljive kise i prijete potopom
grotlo ljubavi raspuklo
i dva jedrenjaka na mramornom kamenu
gledaju u daljinu...