Igra sjene

U mracnom trenutku agonije
svratis
osvjezis mi misao na uzglavku
ljepotom,
da napetost popusti
sto je intezivno silovala
moje nalakcene misli...
Sjemenje zivota zaklija
sintezom dozivljaja...
Ti se pojavis i
u uglu mracne sobe,
mases zglavkom ruke
obucena u bijelu haljinu...
...prepoznam nasu blizinu,
u obrisima lica,i usana.
Zavjesa kidise name histericno
kao bijesan pas
skriva ti ocinji zud blazenstva.
Al sigurno si ti...

Znam tvoje lice iz mitova drazi i osmjeha...

Njeznost me hvata i podilazi
liticom ceone kosti pa po potiljcima
onda ispod koze
i u predjelu srca,
grlo se steze i usta suse..
Cujem kako mi pod grlom
sunovrata srce,penje se i pada...
Vratna jabucica
uspuzala pod samu bradu
i ukocena stoji..
Onda se ti kao sjena pretvaras
u egzoticnu pticu punu sarma
kroz zlatne niti neba
nasa trajanja lelujaju strastima,
distanca sna i stvarnosti
seksualne arkadije u mimohodu,
i sve nas nosi,
bas sve,
dalje od sna
u cudan svijet
mastanja...