28. stu 2007.

Na vrhuncu procesije

Neki se bol zgrcio u meni
od kako ni za cim ne zudim,
za sve mjerodavan
i za sve me boli kurac...

...Jeli ovo trenutak
kada ja ne bivam sto jesam,
i sto nisam nikad bio,
da budem???

Pitam se i dajem odgovore....

Pa opet sve ispocetka...
ni sa cim se ne slazem.

Neki put mislim da sam na krivom putu,
a neki put opet,
da ja i nemam put kojim se moze ici
pa reci;
Posao sam,doci cu,
i stacu tu...

Sve je nekako kao ja umirem
i odumirem polako...
Tijelo imam
ali dusa se odrodila od mene
i ne slusa me.
Neki se ugur uvukao u mene,
kao kad staru kucu pokrije paucina...
Dodje mi da vristim nebu,
i onda cujem od nekud zvuke muzike,
i glasove nepoznate
Santana jin-go la-ba
na vrhuncu procesije...
Crnac lomi stilo gitare,
ruke mu krvave
djavo me uze za ruku
i povede u pakao....

Nema komentara:

Objavi komentar

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...