Kome ces pruzati poglede ljepote
u etapama strasti i stapanja,
nebeski svod
kad zacrveni sramom sjaja cekanje,
a kad pokajanja zapletu podnozje bola...???
...Da ne gubis tovare vremena sa nama mila....???
Camotan je put slutnji,
nit vezana obecanjima...
Trag koji pocinje i gubi se
ko zeleni otkos kose,
a polje cvijetno daleko
i put bez putokaza...
Zaboravi zapjenjene
oblake i njihov krug
umilne rijeci budjenja,
pre jutrenja
parce naseg neba u zenitu,
nas zagrljene u svitanje
hiljade kajanja sa suzama
i izgorela nasa tijela na liniji razdvajanja...
Kada me ne bude
vezuj mi oci nadama bluda
stavi mi omcu njeznosti oko vrata
dodiruj mi usne grudima
u rano jutro usijanja,
u pustos pretvori sve
i katedrale bola nek cvile ko lude
nek crkvenom tisinom jaucu secanja
...kada me vise ne bude...
Nema komentara:
Objavi komentar