Exhumacion of dreams

Prisjecam se njenih koraka
na peronima cekanja,
bilo je lijepo docekivati njene osmijehe,
donosila bi mi punu sobu mirisa u zavezljajima
ostavljala ih po mojim intimnim dijelovima
i jastucima...

Pricali smo snove
u zanosu otsutnosti obicno,
govorio sam joj da je najlepsa
da ima cari vise od paunova perja,
a i jest meni bila najlepsa,
jebo pauna,
nisam je lagao..

Cutljiva kad ukrstimo poglede,
a opet nekad nametljiva
kad moj pogled sklizne van njenog dometa.


U poplavi uzbudjenja drzali bi se za nase nebo
vezani pupcanim vrpcama,
da nebi pali u pakao,
prstima ruku i nogu umrezeni..
Prekrivao bi je mojim pjesmama
da ne nazebe prije i nakon obljube...
Sve bi nam bivalo isprepleteno i sraslo
tamo gdje smo micali i nicali
tijelima i uglovima.

Puls podno precage srastanja
skupljao se i rastezao pracen uzdasima
pred vrisak razgolicenja pretvoren u vatru...
Misterij strasti srasnog zagrljaja
fetvama fobije urusen..
i sve smo mogli
cak i govna nasa da jedemo...

Prokazat nemir u kusna jutra
davanja i opetovanja
u nedored novog radjanja
s prvim budjenjem zore
zagledani jedno u drugo,
smij bi se tako satima i satima
nista ne govoreci jedno drugome....