Oci su mi se u kisni obzor razlile
plavetnilo iz njih iscurilo
i svjetlost dana me je zastidjela
cvrkut ptice doimao veselim kadkad
vrijeme mi je svjedocilo oziljcima duse
da te nisam varao
vrtio sam se u bolu naokolo i vrtoglavo
i, iz sto drugih razloga...
mozak bi mi kljuvali crni gavrani
crnim kljunovima...
Onda sam se zapucavao u vasionu katapultom
i vracao svojeglav i bezglav tebi
nista me nije menjalo
ni padovu na slepocnicu...
..Pjesma koju si mi poslala vasionom
tesila me je nekoliko dana u krizama karizmata
Es Wird Schon-Vaya Con Dios,plakala je,
a i ja sam....
Plovio bih u odajama dima pljujuci po utrobi zemlje
napinjao se da rodim pjesmu svih vremena,
u kojoj mi se grcis u extazama
i bljujes orgazmima...
Noci su me tamne umarale
u njima bi umirao i budio se,
otrovom nedokucive ljubavi trovan...
Ptice su mi pouzdano bile iskrene
i na mojoj strani,veruj mi..
.......Prebrojavam nase trenutke evo
na dva kontinenta i iz dva svijeta,
i ti si na mojoj strani,uvjeravam se.
....U pupoljku neba sunce klija
uspokojavam te nadom i laznim odsjajem
dok ne izlista sunce na drvetu djetinjstva
cekat cemo vjetrove juga..
Sjetih se mrava koji te je volio
u malinama pretproslog ljeta
ja Boze ludaka.....!
U povratku pratim tvoje sjene
miris maticnjaka,
u daljini kamenog tkanja....
ova ti je pesnice veoma lepo napisana!
OdgovoriIzbrišiLidia!