Pokloni mi nadu

U kavezu nada sklona tamama

i sjena u pratnji ostavljena...

Sunce koje sam ti krao s obale rijeke

gdje smo se ljubili

gasne u odaji okukanog bola,

sam sam i niciji,evo...

...............Citam tvoja pisma s crnim omotnicama...

Pokloni mi jos jednu nadu,

ako znas,nadji je...

izvedi me iz ovih dubina zla obgrljena smutnjom

ili me do ubij naprotiv cijelog,

al ostace rane stare,vjerujem

pjesme tebi pisane

na zici gitare

da krvave...

U gluho doba ubogi stranac...

Znas,srusila si sve nestankom,

polomila u korjenju nade

prepolovila strah u meni,

proslost te jos zna kao vlasnika mog srca,

sta da ti kazem..u ocaju

u meni te ima i vise od nasih ljeta

provedenih skupa

na svim merdijanima ljepote..

I u bibliotekama ljubavi sam te nalazio

i divio ti se.....

Jesul ti poznati strahovi samoce

zeljezna vrata,betonski zidovi

vjetrovi koji su me lomili

i svijet u meni..?

Moj osmjeh je putovao

svijetom trazeci te,

daljine sustizao

zaledjene suze u krhkom dijelu mene,

nemoc mi otapao...

Pokloni mi nadu,

nadji je

izvedi me iz ponora ludila mila..