6. pro 2008.

Oluja na Aqvareli za Iris

Mlecni put me poseti
da lezis sama u krevetu tvom
pokrivena travom zelenom...
..evo crtam sunce iz tvojih snova
slusam Demisa Rusosa
sve je ko nekad
karavani ceznje ispred nas prolaze
medju nama more zapenilo olujom
moje oci koje si volela
gasnu u spomenaru paucine i gorcine
satrapija zamenila osmeh na licu
ona idilicna bonaca u kojoj smo plovili nebom
potonula je sa snovima u divljim rekama...

....kako sad da cujem tvoj glas
koji me je budio jutrima
moje misli preplavljuju gluhocu noci
kako da ti saopstim to...
a imam potrebu,veruj mi..!

...zasto i od kud sad tvoja blizina
zasto bas saptanje tvog imena
svetlost koju si nudila
slepocom zablude ne vidoh
i sve upite kojima si se penjala meni
meni bliskom i dalekom...

1 komentar:

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...